Prevoditelj Alan Forda: Rusima smo skidali petokrake
Piše: Ibrahim Sofić
„Bolje živjeti 100 godina kao milioner, nego sedam dana u bijedi.“
„Bolji je častan bijeg nego nečastan poraz.“
„Halo, Bing, kako brat? …. Cijena – prava sitnica!“
Ovo su samo neki od brojnih citata koji generacije stanovnika Zapadnog Balkana svakodnevno koriste, a potiču iz legendarnog stripa Alan Ford.
Likovi iz Alan FordaSam Alan Ford je napravljen kao potpuna suprotnost megapopularnom Jamesu Bondu. Iako je ljepuškast nema uspjeha sa ženama, nespretan je u komunikaciji sa njima i prilično je naivan i dobrodušan.
Vođa grupe TNT i njen osnivač je Broj Jedan, paraplegičar koji je bio živ i za vrijeme Homera (čak je bio učesnik grčkih ratova, kao savjetnik kraljeva) i koji zna sve o svakome.
Bob Rock je najbolji Fordov prijatelj, niskog rasta, velikog nosa i oštrog jezika.
Sir Oliver je engleski plemić koji je „zbog neslaganja sa zakonima“ morao izbjeći iz Velike Britanije. Veoma talentiran za umjetnost krađe i prevere, što često zna pomoći i samoj grupi. Već smo spomenuli njegovog prijatelja Binga i njegovog nesretnog brata.
Grunf, pravog imena Otto von Grunt, bivši je njemački pilot u oba velika rata, izumitelj koji za sitne pare napravi što god se od njega traži, bilo da je riječ o vozilu ili oružju. Poznate su njegove maice sa raznim natpisima poput „Ko leti vrijedi, ko vrijedi leti, ko ne leti vrijedi“.
Debeli Šef i Jeremija su dvojac koji veoma rijetko napušta štab u cvjećari, najčešće spavaju.
Grupa TNT ima brojne neprijatelje, kao što su Superhick, Arsen Lupiga, Gumiflex, Margot, Trio Fantastikus, Beppa Joseph…
Ne postoji mnogo stvari o kojima bi se stanovnici regije a priori složili, no jedna od njih je svakako ova – riječ je o genijalnom stripu koji je ‘obavezna lektira’ za sve koji vole ovaj tip humora.
Prije četiri i po decenije crtač Magnus (Roberto Raviola) i scenarista Max Bunker (Luciano Secchi) stvorili su Alana Forda i ostale članove grupe TNT koji su životarili u New Yorku, borili se protiv kriminala i za golu egzistenciju.
Prvi brojevi
Iako italijanski, ovaj strip je postao daleko uspješniji u bivšoj Jugoslaviji nego u svojoj domovini.
Najzaslužniji za to bio je pokojni Nenad Brixy i mnogi će se složiti da bi Alan Ford bez Brixyja bio kao nogomet bez Brazila – jesu ga Englezi (Italijani) izmislili, ali ga je Brazil (Brixy) napravio atraktivnim.
Brixyjev rad na Alan Fordu nastavio je njegov sin Davor koji za Al Jazeeru govori kako je uopće došlo do toga da se na ovim podnebljima citiraju Bob Rock, Grunf, Sir Oliver, Broj Jedan i ostali.
“Tata je dosta radio sa Talijanima i, kad je odlazio k njima po ugovore ili sastanke, uvijek je skupljao dosta materijala i potom ih proučavao. I tako je, između ostalog, donio i prve brojeve Alana Forda koji mu se strašno svidio”, govori Brixy.
“Počeo je to pregledavati, sviđalo mu se. Imao je tu ljubav prema stripu jer se dosta time bavio, kao i scenarijima i tako je to krenulo, na taj način ga je dohvatio. Malo je bilo borbe dok su ostali u Vjesniku pristali da se štampa, ali opet– njegove ideje su uvijek prolazile, pa je onda to bilo OK.”
Vjesnik je izdavačka kuća koja je plasirala Alana Forda na jugoslovensko tržište 1972. godine, nekoliko godina nakon što je sam strip nastao u rodnoj Italiji. Tada je rođena legenda koja je i dan-danas prisutna u Hrvatskoj, Srbiji i Bosni i Hercegovini.
Saradnja Magnusa i Bunkera stvorila je grupu tajnih agenata čiji je štab cvjećara u New Yorku, više su gladni nego siti, uspjeha sa novcem i djevojkama nemaju (izuzevši protjeranog engleskog plemića Sir Olivera koji uz pomoć prijatelja Binga može preprodati šta god hoće).
Trobroji u BiHAlan Ford, nove epizode ili reprint izdanja, i dalje izlaze u Hrvatskoj i Srbiji, a uskoro će se vratiti i u BiH. Naime, kompanija Agarthi Comics iz Sarajeva sklopila je ugovor sa izdavačkom kućom Max Bunker Press prema kojem će objavljivati trobroje jednom u mjesec dana.
„Na taj potez smo se odlučili zbog kupovnih mogućnosti ljudi u BiH, a svako izdanje ne bi trebalo koštati više od 10 KM (pet eura). Za razliku od nekadašnjih trobroja, naša izdanja će imati jednu zajedničku naslovnicu, te naslovnice broja“, kaže Almir Šehalić iz Agarthi Comicsa.
U Italiji i danas izlaze nove epizode, ali promjenama autora izgubljeni su mnogi likovi, ali i duh i draž onih prvobitnih svesaka koje su radili Magnus i Bunker. Veliku pomoć u održavanju nivoa na koji su navikli balkanski čitatelji imali su otac i sin Brixy.
Cenzura i Grunf
Brixyjevi su imali dosta posla u adaptaciji i prilagođavanju govora likova iz stripa. U početku su im originalni autori olakšavali jer su imali dobru inspiraciju, dobre štosove i dijaloge, no potom je to isparilo.
“U principu, na početku je Bunker kao scenarista imao dobrih ideja i to je dobro išlo. No, s vremenom je počeo gubiti bilo kakve ideje i to je bilo suhoparno. Onda je tati, koji je inače bio kao pisac humorist, to bilo savršeno jer se može s tim igrati”, kaže Davor Brixy.
“U originalu su imali nekih dobrih ideja, a poslije je to Bunker izgubio, dapače totalno izgubio. Onda smo se mi počeli zezati. To je bilo ono čisto, što se kaže, uz ručak uz kavu kada smo sjedili, onda je znalo biti ‘trebamo napisati tamo’, a više nemam ideju šta napisati. Ispucavali smo 20 različitih ideja dok nije jedna upalila.”
“U prvih 30-ak, 40-ak brojeva Bunker je imao puno dobrih ideja i onda je polako počeo padati, a još mu je teže bilo kad mu je Magnus prestao biti crtač, znači kada se morao brinuti o tome da tim crtačima mora dati kompletnu ideju. Magnusu je davao samo okvire ideje, a on se dalje sa time igrao, a ove ostale igrače je morao voditi sličicu po sličicu. Tada je Bunker totalno izgubio ideju i onda je postalo naporno prevoditi jer smo morali izmišljati da bude smiješno i da bude nešto od svega toga”, govori Brixy.
Veliki problem za Grupu TNT, ne samo u Jugoslaviji već i šire, bila je cenzura. Jedan od likova je Grunf, njemački veteran koji je preživio dva svjetska rata na evropskim frontama, što mu je i koju deceniju kasnije ostalo u krvi.
Autoportreti Magnusa i BunkeraMagnus i Bunker su na početku stvaranja Alan Forda bili veoma raspoloženi, čak su i stvarali likove po svojem uzoru.
„Oni su bili zabavni, Magnus je imao tih ideja sa crtanjem, sebe je često kopirao jer je bio niski čovjek sa velikim nosom (poput Boba Rocka), dok je često crtao Bunkera kao debelog lika, sa naočalama i malo kose na glavi. Prikazivao je ili da su zajedno negdje nešto radili ili Bunkera kao nekog birokratu dosadnog. To su bila neka njegova ismijavanja kolege i scenarista“, govori Brixy.
Njegovo pojavljivanje sa pozdravom uzdignutom rukom bilo je obično praćeno nekom rečenicom poput:
“Pločice su mi toliko visoke u kuhinji” ili “Snijeg je ovoliko napadao”, a u jednoj epizodi na originalnom crtežu je imao portret Adolfa Hitlera koji je “zamijenjen” nekom raketom.
Promocija “ustaštva”
“Onda je tu bio odnos prema američkoj vojsci koji je uvijek bio negativan, pa se svakom američkom vojniku moralo skidati US napisano i takve stvari… Pa su se onda Rusi pojavili, pa su se morale skidati petokrake i izmišljati da su od ne-znam-otkud”, kaže Brixy.
Tokom razgovora, prisjetio se i jednog slučaja kada je redakcija dobila neobičnu pritužbu.
“Dok sam ja jednom prevodio, pozvali su me u redakciju jer smo dobili pismo iz Hercegovine u kojem piše da je Alan Ford čista ustaška propaganda! Kako, gdje, šta? Ustvari, to je bila glupost, na zidu je pisalo, recimo, ‘Svi pijemo u restoranu Alfa’, na slijedećoj slici je bilo ‘Svi pijemo – restoranu’, na narednoj ‘u re- Alfa’ ili tako nešto i jednoj slici je ostalo samo ‘u’, samo to slovo. Onda se tu našao netko ko je to smatrao reklamiranjem ustaštva.”
Zanimljivo je da ovaj strip nikada nije preveden na engleski jezik, bilo je pokušaja u drugim evropskim državama, ali su oni imali samo nekoliko izdanja.
Pored svega toga, Alan Ford je opstao do današnjih dana, još uvijek se citiraju Sir Oliver, Bob Rock, Broj Jedan, još uvijek se za nekog hipohondra kaže da je “Jeremija”, te da “može pričati kao Broj Jedan”.
Izvor: Al Jazeera