Priče iz beogradskog parka: Igračke, sofra i internet za izbjeglice

Val solidarnosti građana širi se Beogradom (Getty Images)

Piše: Vedrana Maglajlija

Djevojka Yara iz Damaska izgubila je brata u ratu; Muhammedu i njegovoj porodici u Kobaniju je kuća sravnjena sa zemljom, Sirijac Cabal morao je baciti sve stvari koje je nosio sa sobom u more kako bi njegova djeca stala u čamac koji ih je preveo do Grčke, inžinjer Abdullah iz Halepa ostavio je sve i sa petero djece pobjegao od bombi…

Ovakve tragične sudbine izbjeglica svakodnevno uz veliko saosjećanje posljednjih sedmica sluša grupa građana Beograda u svom gradskom parku.

Njihove priče i fotografije objavljuju na društvenim mrežama, kako bi brojkama i statistikama kao što su “hiljade migranata” dali ljudsko lice i pozvali ostale Beograđane da im pomognu, tamo gdje su, kako kažu, sistemi i institucije zakazale.

Tako je u petak u parku pored autobuske stanice poslužena velika sofra sa falafelom, humusom i drugom hranom tradicionalnoj u zemljama Bliskog istoka.

Doručak za izbjeglice koje su prešle hiljade kilometara, bježeći od ratova, organizovali su građani Beograda, koji su planirali sjediti sa njima, kako, kažu, priliči kulturi bliskoistočnih naroda, gdje je najveća čast da prijatelji, gosti, putnici jedu zajedno…

Međutim, posljednji od brojnih gestova da pomognu ovim ljudima završio je na način koji nisu očekivali.

“Počeli su otimati hranu dok smo je iznosili i boriti se između sebe da dobiju sendvič, bilo je to kao na scenama koje viđamo na televiziji u kriznim žarištima. Oni su užasno gladni, to je nešto čega nismo do sada bili baš svesni, pošto nam prije nisu tražili hranu, već stvari za bebe, odeću. Međutim, promenila se struktura izbeglica u parku, poslednjih dana tu dolaze zaista siromašni ljudi”, kaže Gordan Paunović, osnivač radija B92, jedan od Beograđana koji pozivaju građane na solidarnost sa izbjeglicama.

Sa hranom od šatora do šatora

Odaziv je velik, ističe Paunović, ali, kako se i pokazalo u petak u parku, da bi se organizivala veća akcija potrebna je puno bolja logistika – ona države i međunarodnih organizacija, a ne običnih građana.

Pomoć dostavljena u Miksalište, foto: Facebook/Mikser

“S obzirom da je situacija takva, odlučili smo da taj prostor svaki dan od deset do četiri ustupimo volonterima i svima koji skupljaju pomoć za migrante, tako da građani, institucije, donatori donose neophodne stvari za njih, a odaziv je jako velik”, kaže Katarina Ivakić, glasnogovornica Miksera.

Naglašava da je u početku bila najpotrebnija garderoba, a da sada trebaju higijenske potrepštine za djecu i bebe, te konzerviranu hranu bez svinjetine, jer, kaže, poštuju šta ljudi koji dolaze jedu.

“Naravno, ima negativnih komentara, ljudi koji ne mogu da prihvate te izbeglice, a trebali bi što pre, jer kako vreme odmiče moramo da shvatimo da će neki od njih ostati, i mi moramo da vidimo kako oni nama i mi njima možemo pomoći da izgradimo jedan grad koji će primati strance u budućnost.”

U međuvremenu, dio Beograđana umjesto na kafe i izlete nastavlja odlaziti u gradski park, a zahvaljući njima, izbjeglice na putu od rata do života u Zapadnoj Evropi neće doživjeti samo bodljikave žice, pljačkanje, poniženja…

Izvor: Al Jazeera