Priče o namještanju utakmica na Balkanu

Boban Dmitrović je šokirao Srbiju kada je rekao da su mečevi u Srbiji namješteni (EPA)

Svjetski sindikat profesionalnih nogometaša FIFPro je ove sedmice objavio izvještaj pod nazivom “Crna knjiga istočne Evrope” koji se bavi maltretiranjem sportaša na istoku i jugu kontinenta. Dvije priče se odnose na ljude koji su učestvovali u namještanju nogometnih utakmica u Hrvatskoj i Srbiji.

Mario Čižmek je nogometaš koji je izgubio sve. Bivši mladi reprezentativac Hrvatske je primjer igrača koji su žrtve namještanja utakmica. Iza sebe ima 16 godina dugu karijeru, prvi ugovor je potpisao 1994. godine kao osamnaestogodišnjak, a prvi klub mu je bio Zagreb. Poslije je igrao u vrhunskim klubovima iz Hrvatske, Izraela i Islanda, te sakupio nekoliko nastupa za mlade reprezentacije Hrvatske.

„Odigrao sam više od 250 utakmica u Prvoj ligi Hrvatske dok nisam uvučen u ovaj skandal. Svaku utakmicu sam odigrao profesionalno i odgovorno. Živio sam za ovaj sport i promovirao sam hrvatski nogomet na najbolji mogući način. Ipak, nakon isteka brojnih ugovora koje sam potpisao i ispunio, svaki klub mi je nešto dugovao“, kazao je Čižmek za FIFPro.

‘Tražili smo raskide ugovora i isplate dugovanja preko Arbitražnog suda Hrvatskog nogometnog saveza, no sva procedura je trajala cijelu godinu pa smo morali igrati i dalje za klub. Gubili smo vjeru u uspjeh, u svoje karijere, a naše obaveze prema državi su sve veće. Ovakva očajna situacija nas je učinila ranjivima i tako smo upali u zamku namještanja utakmica’, kaže Mario Čižmek.

Dodaje kako mu je svaki dan života više ličio na preživljavanje, nego na nogometnu karijeru, ali i da je uživao u svakom trenutku na terenu.

„Sve je postalo gore kada sam odrađivao posljednji ugovor u Croatiji Sesvete. Svaki dan sam slušao obećanja kako ćemo mi, igrači, dobiti plate, kao i naše obaveze da će biti isplaćene. Svaki mjesec smo slušali ta obećanja, ali ništa nije bilo od toga. Svi smo postali depresivni, ljuti i tužni, trenirali smo bez motivacije, naš sportski duh je nestao.“

Najgore iskustvo

Čižmek je kazao kako je jedini izlaz bio odlazak u drugi klub, no problem je bio što je Croatia tražila preveliku kompenzaciju.

„Tražili smo raskide ugovora i isplate dugovanja preko Arbitražnog suda Hrvatskog nogometnog saveza, no sva procedura je trajala cijelu godinu pa smo morali igrati i dalje za klub. Gubili smo vjeru u uspjeh, u svoje karijere, a naše obaveze prema državi su sve veće. Ovakva očajna situacija nas je učinila ranjivima i tako smo upali u zamku namještanja utakmica.“

„Jedan od organizatora namještanja utakmica je bio veoma poznat instruktor u lokalnom nogometnom savezu. Uvijek je bio blizu terena, na mjestima gdje su se igrači družili. Doslovno je postao dio nas jer je bio uvijek s nama. Vjerovali smo mu, ponekad je nekim igračima posuđivao novac i uvjeravao nas da ćemo uspjeti dobiti dobar transfer.“


Čižmek je izgubio sve zbog namještanja

„Izgledao je kao spasitelj i imao je veliki utjecaj na nas. Cijela priča oko namještanja je počela sa utakmicom protiv Zadra. Trebala je biti samo ta utakmica … Nikad nisam mogao vjerovati da ću izaći na teren s namjerom da izgubim utakmicu. Osjećao sam se grozno, to je bilo najgore iskustvo za mene kao sportaša, ali nije bilo povratka“, priča Čižmek.

U svlačionici je, nastavlja, vladala vrlo napeta atmosfera, igrači su bili pod velikim pritiskom i „osjećali smo kako svi pomno prate šta radimo na terenu“.

„Nažalost, sve se otelo kontroli, nije bio samo jedan već serija mečeva. Jedan za drugim, protiv Slaven Belupa, Varteksa, Zagreba i Cibalije. Organizator je bio odlučniji, tražio je više, a ja sam se osjećao sve više iskorištenim, praznim i pitao sam se da li je sav trud koji sam uložio u karijeru bio vrijedan ovoga.“

Prljavi novac

Prošle godine je Mario Čižmek uhapšen.

„Zabranjeno mi je bavljenje nogometom, nezaposlen sam, nemam prijatelja, imam dijabetes. Izgubio sam nešto što sam volio najviše: nogomet. Izgubio sam sve. Sva moja dostignuća su izbrisana, a nekada sam imao prelijepu karijeru. Postigao sam neke ključne golove koji su sačuvali klub od ispadanja ili koji su vraćali klub u Prvu ligu. Bio sam tako ponosan, no danas je to sve nestalo i postao sam prokleti izopćenik.“

Ističe kako je napravio veliku grešku kao sportista i žali zbog nje.

‘Želim svima reći da na ovaj način se malo dobija, a gubi se sve’, poručuje Čižmek, koji je prošle godine uhapšen.

„Kao ljudsko biće i kao roditelj, sve što sam želio je pristojan život za moju porodicu. Moram reći da su grozna finansijska situacija i loša uprava kluba pridonijeli mnogo onom što se desio, kao i sistem koji mi nije dozvolio da odem u drugi tim. Ne pokušavam se opravdati i duboko žalim što sam sebi dozvolio da budem uhvaćen u zamku iz koje je bijeg veoma bolan“, rekao je Čižmek.

Dodaje kako su se oni koji su namještali rezultate „izvukli“ tako što su „kupili slobodu, odnosno platili jamčevinu prljavim novcem“, te da se i dalje „motaju oko terena“.

„Želim svjedočiti o onome što mi se desilo i poručiti svakom sportašu da ni ne pomišlja da učestvuje u ovome što sam ja uradio. Želim upozoriti i Hrvatski nogometni savez da prati šta klubovi rade, da provjerava da li isplaćuju svoje obaveze prema nogometašima i zaštite igrače od klubova koji varaju. Savez mora zaštititi naredne generacije“.

„Želim svima reći da na ovaj način se malo dobija, a gubi se sve“.

Šok za Srbiju

Boban Dmitrović je šokirao Srbiju kada je rekao da su mečevi u Srbiji namješteni.

„Teško mi je govoriti o ovome, ali svima to moram reći zbog budućnosti djece koja igraju nogomet. U svim ovim slučajevima, klubovi su dogovorili ishod utakmica“, kazao je.

Dmitrović je tridesetdevetogodišnji nogometaš iz Srbije koji je odigrao više od 700 profesionalnih utakmica. Nastupao je za austrijske klubove Grazer AK i Sturm iz Graca prije nego što se vratio u Srbiju 2005. godine.

‘U svim slučajevima, klubovi su se dogovorili o rezultatu, prije meča su igrači dobijali poruku u kojoj je stajalo kako moraju sarađivati ili će njihove karijere biti ugrožene. Sudije su znale šta se dešava, ako se nešto nije razvijalo po dogovoru, oni su pravili neke kontraverzne odluke pomoću kojih se dolazilo do željenog rezultata’, izjavio je srbijanski nogometaš Boban Dmitrović.

Ovaj odbrambeni igrač je odigrao i 13 utakmica za reprezentaciju tadašnje SR Jugoslavije.

Tokom nastupa u Srbiji, veći dio mečeva je igrao za Borac iz Čačka, u koji je došao 2005. godine, a napustio ga je početkom 2011.

„Nisam otišao jer sam to želio, imao sam ugovor do ljeta 2012. godine. No, prije zimske pauze mi je rečeno kako klubu više nisam potreban i da žele da odem. Bio sam šokiran jer su me prethodnih godina igrači i treneri klubova u Super ligi birali u idealni tim takmičenja. Bio sam nominiran i za najboljeg sportistu Čačka“, navodi Srbijanac.

U aprilu, Dmitrović je bio najveća tema u Srbiji nakon intervjua za list Blic. Kazao je kako je namješteno nekoliko utakmica u kojima je igrao. Riječ je o susretima:

– Čukarički – Borac 1:0 (16. maj 2010.). Posljednjeg dana prvenstva, Borac je iznenada izgubio pa je Čukarički izbjegao ispadanje iz lige.

– Borac – Banat 2:0 (16. maj 2009.). Banat je izgubio prvoligaški status te godine, a Borac je završio sezonu na petom mjestu. Dmitrović se sjeća kako su nogometaši Banata trčali za njim i pljuvali ga kada je napustio teren. Pretpostavlja da se to desilo jer je ishod utakmice bio drugačiji od onoga koji je neko ranije obećao protivničkim igračima.

– Partizan – Borac 2:0 (2. april 2011.)

– Borac – OFK Beograd 2:1 (17. decembar 2008.)

Očajnički pokušaj

„Sjedio sam u restoranu sa sponzorom Kostićem i sportskim direktorom Ilićem koji su me pokušavali nagovoriti i govorili mi kako su pod velikim pritiskom. Rekao sam im kako ja nisam uopće pod pritiskom. U očajničkom pokušaju, Ilić je slomio oba mobilna telefona, no ja sam mu ponovo rekao da ne očekuje da učestvujem u tome. Nisu imali odgovor kada sam im rekao: ‘Ako imate hrabrosti, stanite pred igrače i trenera i recite šta očekujete od njih'“, kaže Dmitrović.

On je za FIFPro kazao kako ima još nekoliko utakmica u kojima je od igrača direktno zatraženo da izgube, ali o detaljima ovih mečeva ne može govoriti jer se tako dogovorio sa Sindikatom profesionalnih nogometaša Srbije i njihovim advokatima, pošto se nada da će ipak biti istrage.

„U svim slučajevima, klubovi su se dogovorili o rezultatu, prije meča su igrači dobijali poruku u kojoj je stajalo kako moraju sarađivati ili će njihove karijere biti ugrožene. Sudije su znale šta se dešava, ako se nešto nije razvijalo po dogovoru, oni su pravili neke kontraverzne odluke pomoću kojih se dolazilo do željenog rezultata“, izjavio je srbijanski nogometaš.

Dodaje kako je prije nekoliko godina igrao u utakmici u kojoj je Borac trebao izgubili, ali je na kraju pobijedio.

„Odmah poslije utakmice su protivnički igrači došli da se fizički obračunaju sa nama. Postoji i videozapis toga“.

Dodaje kako mu nikad niko nije ponudio novac, te pretpostavlja kako su jedini razlozi za namještanje opklade i izbjegavanje gubitka prvoligaškog statusa.

„Na primjer, 2007. godine su Borac i Banat remizirali 2:2, čime je tim iz Čačka ostao u Super ligi. Zauzvrat, Banat je tražio da dva gola postignu njegovi najbolji igrači i to se desilo.“

Ističe kako za ovo nema dokaza.

„Nogometaši koji su bili pod pritiskom da igraju u namještenim utakmicama su dokaz. Oni mogu svjedočiti jer su se predstavnici kluba svim igračima obratili sa ovim zahtjevom. Bilo je teško igrati u takvim uslovima, ali sam kao najstariji u timu izlazio kako bih zaštitio mlađe igrače. Uprkos naredbama nismo željeli nikome pustiti da nas pobjedi, ali su sudije završavale posao sa dosuđivanjem nepostojećih penala i slobodnih udaraca.“

Dva rješenja

Dmitrović govori kako ovo nikada nije prijavio policiji jer je bio siguran da “vlasti ne interesuje bilo kakva istraga jer postoji mnogo moćnih ljudi koji su bliski klubovima“.

Iz FIFPro-a su ga upitali zašto sada govori o ovome.

‘Svake godine, stotine igrača odu iz Srbije, a takmičenje je sve gore. Želim da ova djeca ostanu u Srbiji i igraju fudbal. Kako bi se to desilo, moramo im napravit dobre uslove i sigurnu okolinu. Zbog njih se moramo boriti sa kriminalom i korupcijom’, ističe Dmitrović.

„Prije se nisam imao kome obratiti. Sada postoji sindikat Nezavisnost i osjećam se sigurnije. Znam da nisam sam i da ima dosta ljudi koji će mi pomoći. Za mene je ovo moralna obaveza jer sam najstariji igrač lige i bivši reprezentativac koji je pomogao u uspostavljanju sindikata. Znam da smo svi u njemu pošteni, svi smo bili profesionalci i zajedno ćemo se boriti sa problemima u srbijanskom nogometu“.

Dodaje kako mu je teško govoriti o ovome, ali kako to mora uraditi „zbog budućnosti djece koja se bave ovim sportom“.

„Svake godine, stotine igrača odu iz Srbije, a takmičenje je sve gore. Želim da ova djeca ostanu u Srbiji i igraju fudbal. Kako bi se to desilo, moramo im napravit dobre uslove i sigurnu okolinu. Zbog njih se moramo boriti sa kriminalom i korupcijom“, ističe Dmitrović.

On se za FIFPro osvrnuo i na reakciju srbijanskog saveza.

„Savez ne želi istražiti ove navode, to očekujem jer nijedno vladajuće tijelo neće dobrovoljno sebe provjeravati. Znam da su ljudi u savezu napismeno dobili informacije o namještanju utakmica. Ponudili smo im dokaze, ali niko nije želio otvoriti istragu.“

Dmitrović smatra kako postoje dva načina rješenja ove situacije.

„Prvi je da državne vlasti istraže sve naše navode i kazne odgovorne za namještanje utakmica. Drugo rješenje je da sindikat nogometaša pokrene štrajk i zatraži pomoć od FIFA-e i UEFA-e.”

Izvor: Al Jazeera