‘Prije će Zimbabve promijeniti vlast nego Crna Gora’

Lokalni izbori na Cetinju, u Mojkovcu, Petnjici i Tuzima održavaju se u nedjelju (Reuters)

Iako je crnogorska opozicija prilično različita u baznim političkim opredjeljenjima i kao po ‘difoltu’ u međuvremenu fragmentirana, ujedinjena je oko jednog zajedničkog imenitelja – neumoljiv uslov za nastavak dijaloga sa DPS-om i povratka u parlament su novi slobodni izbori. Bar do sada.

Čini se da im nije toliko važno da li ponovljeni ili vanredni parlamentarni, važno im je da su prijevremeni u novom izbornom ambijentu, koji istovremeno imperatvno sugerišu preporuke OEBS-a.

A, šef Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori Aivo Orav u posljednjem obraćanju partijama opozicije i vladajuće koalicije saopštio je da odluče gdje, kada i kako će voditi dijalog, ali da je pitanje preporuka OEBS-a/ODIHR-a iz izvještaja nakon prošlogodišnjih izbora hitno.

“U slučaju da se one ne sprovedu do predsjedničkih izbora može se stvoriti tlo za osporavanje rezultata tih izbora”, predočio je Orav.

Nakon više od godinu dana trajanja opozicionog bojkota parlamenta, ključni zahtjevi opozicije predočeni DPS-u i članovima diplomatskog kora i predstavnicima misija međunarodnih organizacija u Crnoj Gori ostali su nepromijenjeni: odrediti datum parlamentarnih izbora kao i datum ponavljanja lokalnih izbora u Nikšiću; pravno, politički i bezbjednosno razriješiti aferu “Državni udar” i stvoriti neophodne uslove za slobodne i fer izbore.

Vuković: Opozicija, a ne država je u krizi

Po sadašnjim okolnostima, poslanik DPS-a i član novoformirane Radne grupe za izborno zakonodavstvo, Miodrag Vuković, jedino u povratku opozicije u parlament vidi prostor u kom bi vlast i opozicija sjeli za isti sto i dogovorili primjenu preporuka OEBS-a.

 “Opozicioni poslanici treba konačno da počnu da rade posao zbog kojih su ih građani birali. Ako razumiju potrebe Crne Gore i njene ambicije da uđe u evropsku porodicu modernih društava, opoziciji je mjesto u parlamentu. Nažalost, opozicija je u ovom trenutku, u cjelini gledano, i neozbiljna i neodgovorna. Izabrala je loš put. Tumara. Nalazi se u ozbiljnoj političkoj krizi. Država funkcioniše. Institucije funkcionišu. Sve se dešava u skladu sa ustavnim i zakonskim određenjima. To konstatuje i domaća demokratska javnost, ali i kompletna demokratska međunarodna zajednica.

Država nije u krizi, opozicija je u krizi i rasulu. Ne možete čuti ni sa jedne zvanične evropske adrese da imaju bilo kakvo razumijevanje za trenutno ponašanje opozicije, niti ima podrške za bojkot i za ovakav politički stav opozicije. I u opoziciji konfuzija. DF se, istina selektivno, vraća u Parlament. Češe se tamo gdje ga svrbi. Ukoliko se DF vrati, a postoje naznake, onda bojkot postaje definitivno besmislen. Na nivou parlamentarnih brojeva, postojeća funkcionišuća parlamentarna većina, koja je i legitimna i legalno odlučuje, brojčano će se povećati čak do dvotrećinskog i više sastava Parlamenta. Tada ćemo imati 60-tak poslanika i onda će se galama parlamentarno minornih subjekata pokazati u objektivnom svjetlu”, kaže Vuković.

Izborni zakoni se mijenjaju dvotrećinskom većinom – dakle, nema regularnih izbora u 2018. godini bez njihove izmjene, kojih nema bez učešća opozicije u tom procesu. Posljednji  saziv parlamenta vladajućoj koaliciji omogućava kontrolu 42 mandata, pa je prilično složen odgovor, u ovom trenutku, gdje bi se obezbijedilo tih dvanaest glasova jer su za izmjenu zakona potrebna 54.

Na izborima 2016. Demokratski front je dobio 18, Koalicija ,,Ključ” (SNP, URA i Demos) devet, Demokrate osam i SDP četiri mandata. SNP i Demos su se u međuvremenu podijelili tako da su izgubili mogućnost kontrole poslanika  koji su izabrani sa njihove liste. Parlamentarna vladajuća većina, kako smatra Vuković, potpuno je legitimna i legalno postupa i odlučuje.

“Formirali smo radnu grupu koja će definisati stav o svakoj od preporuka OEBS-a/ODIHR- a. U situaciji smo kada u radu crnogorskog parlamenta učestvuju 42 poslanika, imamo apsolutnu ustavnu i zakonsku utemeljenost za sve odluke Radne grupe. Radimo sada na onom što je OEBS predložio i u kapacitetu koliko to može da ima prohodnost u sadašnjem sazivu. Pored 5-6 izbornih zakona, od kojih je jedan krovni, izmjene nekoliko njih su dovoljne kako bi se primijenila većina OEBS-ovih preporuka. Uradićemo ono što je do nas i poslati jasnu poruku Briselu, ko legitimno izvršava svoje obaveze”, kaže Vuković.

“U odnosu na preporuke sadržane u izvještaju, koje je OEBS usvojio poslije posljednjih parlamentarnih izbora, ponijećemo se maksimalno odgovorno. Tačno, o nekoliko preporuka vezanih za temeljni Zakon o izborima odbornika i poslanika, potrebna je dvotrećinska većina, koju zbog neodgovornosti opozicije u ovom trenutku ne možemo obezbijediti u Parlamentu. Odgovornost za to znaće i domaća i međunarodna demokratska javnost da uputi na pravu adresu.”

DF: Crnogorski Mugabe vlada duže od Pinocheta

Opozicioni Demokratski front (DF) vratio se u Skupštinu Crne Gore nakon devet meseci bojkota, doduše samo na jedan dan, zbog učešća na “premijerskom satu”.

Ali, nedavno je uslijedio i poziv DF-a opozicionim parlamentarnim strankama da podrže njihovu inicijativu za smjenu vrhovnog državnog tužioca Ivice Stankovića i glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, što je u opozicionim redovima uvuklo “crv” sumnje u novi zov za povratak u parlament.

Ovim se nije pokazala hronična opoziciona slabost da se ne može istrajati u principijelnim zahtjevima u vezi sa smjenom vlasti, kako pojašnjava član Političkog savjeta DF-a, Budimir Aleksić, već je to, po njegovim riječima, bila trenutna  politička reakcija na “konstantni, sramni i bjesomučni progon i državni teror koji se vrši prema DF-u, njegovim liderima, funkcionerima i aktivistima”.

“Činjenica je da su svi izbori u Crnoj Gori, kako parlamentarni tako i predsjednički, od uvođenja višestranačkog sistema 1990. godine bili brutalno pokradeni. Stoga je opozicija davno trebala da zauzme jedinstven stav o nepriznavanju izbora i da insistira na sređivanju biračkog spiska i obezbjeđivanju mehanizama koji bi doveli do slobodnih i fer izbora. Poslednji parlamentarni izbori održani prošle godine održani su u atmosferi lažnog državnog udara, što je DPS-u omogućilo opstanak na vlasti. Čitava opozicija, konačno, stoji na stanovištu da su izbori pokradeni i traže njihovo ponavljanje, sa naglaskom na to da moraju biti obezbijeđeni uslovi da budu fer i slobodni. To je jedino rešenje za izlazak iz političkog lavirinita. Ne trebaju nam ponovljeni izbori koji bi bili neslobodni i pokradeni od strane DPS-a”, tvrdi Aleksić.

Potpredsjednik i poslanik URA-e, Nedjeljko Rudović, nastavak smislene opozicione politike vidi u dosljednosti oko najmanjeg zajedničkog imenitelja: “Da bi se vraćala snaga državi Crnoj Gori, ona prije svega mora dobiti proevropsku vlast koja svoju zemlju ne tretira kao plijen. Preduslov za to su slobodni izbori, a Građanski pokret URA vjeruje da je bojkot jedan od načina za pritisak na DPS da pristane na njih. Baš u trenutku kada su zapadni partneri natjerali DPS da popušta, DF se vratio u Skupštinu. Bojkot ipak nije potrošen kao model odgovora na političko nasilje dok god su u njemu zajedno građanske i proevropske snage. Povratak DF-a može i da bude dugoročno koristan – građani će se uvjeriti ko im kroji sudbinu i ko im se nudi kao alternativa. Jeste bolno, ali može biti i otrežnjujuće.”   

Crnogorska politička scena je na svojevrsnoj političkoj klackalici: sa jedne strane OEBS-ovi izborni standardi, kako svaki naredni izbori ne bi bili ozbiljno dovedeni u pitanje, a sa druge, neumoljiv uslov opozicije o rapisivanju prijevremenih izbora, da bi institucionalni politički život mogao teći dalje.

Da li su vanredni parlamentarni izbori rješenje za izlazak iz političkog lavirinta, kojem bi vladajući DPS u jednom trenutku mogao pribjeći?

Vuković ponavlja da je kriza u opoziciji, a ne u državi.

“Samo jedan dio opozicije je za ponovljene izbore, a priča o vanrednim izborima pada u vodu. Tačno je da u slučaju i ponovljenih i vanrednih izbora treba vratiti mandate, ali otkuda im pravo da trguju i kradu tuđe mandate?”

Jasniji stavovi EU ili radikalni scenario

Na pitanje kako do sada vidi  ulogu EU-a u pogledu uticaja na nastavak dijaloga DPS-a i opozicije, lider DEMOS-a i bivši diplomata Miodrag Lekić kaže: “Mi smo, kao crnogorska država, u ugovornom odnosu sa Evropskom unijom iz čega proističe njena aktivna uloga u našim procesima. Razumije se, ne kao vrhovni arbitar, već sa saopštavanjem demokratskih pravila koja treba primjenjivati u ovoj zemlji. Zato očekujem da će EU u sljedećoj fazi imati jasnije stavove prema aktuelnoj krizi crnogorske države, stimulišući demokraski dijalog kao jedini osnov za nalaženje rješenja, kojim bi se zemlja vratila u stanje legitimnosti političkog sistema. Što se tiče kontradiktornih izjava i poteza sa nivoa vlasti povodom aktuelne krize, uočljivo je da još uvjek ne postoji jasna politika šta da se predloži i sami svjesni da status kvo vodi cimentiranju krize i stimulisanju radikalnih scenarija u zemlji”.

 

“Sve odluke se donose na osnovu ustava i zakona, primljeni smo u NATO, komuniciramo sa svijetom, otvaramo nova poglavlja u pregovorima sa EU… Ne postoji kriza institucija, sem sadašnjeg vizuelnog izgleda parlamenta, plate i penzije se redovno isplaćuju, postoji samo kriza budućih odluka frustriranih lidera crnogorske opozicije. Bojkot nije dobar način političke komunikacije, pokazao se kao kontraproduktivno političko sredstvo. Opoziciju niko nije izbacio iz parlamenta, sami su izašli pa sami i nek’ se vrate”.

Pošto u predočenim okolnostima DPS neće udovoljiti ključnim zahtjevima opozicije, sve je realniji opozicioni bojkot narednih predsjedničkih ozbora, koji treba da se u redovnom terminu održe na proljeće naredne godine. A, to bi, po ocjeni Budimira Aleksića iz DF-a, značilo potpuni institucionalni kolaps političkog sistema. 

“Ukoliko vlast ne prihvati opozicione zahtjeve, treba bojkotovati predsjedničke izbore, jer je to jedini prirodan i logičan odgovor na osionost režima, pa nek sami vladaju i da Crna Gora služi za uklin demokratskom svijetu. Evo će i u Zimbabveu doći do promjene vlasti, a crnogorski Mugabe i ne pomišlja da u Crnoj Gori treba uspostaviti princip smjenjivosti vlasti. Poražavajuća je činjenica da lider DPS-a upravlja Crnom Gorom 15 godina duže nego je što je čileanski diktator Pinoče vladao Čileom”, poruka je Aleksića.

Rudović kaže da opozicija mora da ostane istrajna i čvrsta, iza zajedničkog uslova za održavanjem izbora, čime bi “istovremeno javnim pritiskom natjerala DPS da se urazumi i pristane da na prijevremenim izborima, civilizovano, zajednički učestvujemo u rješavanju krize”.

“Bez takvog zajedničkog stava opozicije, DPS može da odlaže trenutak istine, a mislim da je sasvim jasno da oni bježe od izbora. Bježe zato što znaju da bi, bez vanrednog stanja koje su proizveli prošle godine na dan glasanja, izgubili većinu i da im više ne pomaže ni kupovina glasova. Njihova nadmoć je vještačka, a pitanje je i koliko su kompaktan tim. Marković je, na primjer, najavio platformu DPS-a za pregovore o izborima, a Đukanović nije htio da je stavi na dnevni red Glavnog odbora“, tvrdi Rudović.

Bez obzira na bojkot parlamenta, lokalni izbori na Cetinju, u Mojkovcu, Petnjici i Tuzima održaće se 26. novembra, a na njima će učestvovati i sve opozicione partije koje imaju predstavnike u parlamentu, osim Demosa i Ujedinjene Crne Gore. Riječ je o mjestima u kojima ukupno ima oko 39.000 birača ili oko 7,35 odsto ukupnog crnogorskog biračkog tijela (po poslednjim podacima u  biračkom spisku Crna Gora ima 531.639 birača).

Cetinje je, uz tri pomenute opštine, bilo do sada ozbiljno uporište Demokratske partije socijalista.

“Koliko je principijelno bojkotovati parlament, a redovno izlaziti na lokalne izbore? To jeste bilo pitanje oko kojeg smo diskutovali sa drugim opozicionim subjektima. Prevagnula je teza da se moramo boriti u svakoj prilici, bez obzira na nefer uslove. To opoziciono nastrojeni građani od nas očekuju jer DPS upravo priželjkuje bojkot izbora. Primjeri Tivta, a naročito Nikšića su za nas velika opomena da bez borbe samo saučestvujemo u beskrajnom mrcvarenju Crne Gore”, kaže Rudović.

Vjetar u leđa crnogorskoj opoziciji na lokalnom nivou bile su posljednje izborne pobjede u Budvi i Kotoru, oktobra prošle godine, na izborima koji su stovremeno održani sa parlamentarnim. Uskoro ćemo vidjeti da li će opoziciona logika osvajanja “grad po grad” biti stimulans demokratičnosti u odvijanje izbornog procesa ili puko stranačko opoziciono mjerenje rejtinga.

Izvor: Al Jazeera