Prijetnje na internetu – korak do fizičkog nasilja

Kazne za one koji šalju prijetnje postoje, iznose do nekoliko godina zatvora, ali se u praksi slabo primjenjuju, kažu sagovornici (Al Jazeera)

Prijetnje i govor mržnje na društvenim mrežama i internetskim portalima posljednjih sedmica u zemljama regije značajno su povećane, a užarenoj “atmosferi” vrijeđanja u “online prostoru”, bez puno lične i društvene odgovornosti, priključile su se i neke javne ličnosti. Novinari, predstavnici vlasti i drugi građani dobijali su prijetnje smrću, najčešće od anonimnih korisnika ili sa lažnih profila na društvenim mrežama.

“Ti nećeš još dugo živiti, obećavam… Sad krećemo u lov… Smrt je granica… Ako te nađem napiću ti se krvi doslovno… Zaklat ću te…” samo su neke od poruka koje pozivaju na linč i vrlo lako se iz virtualne realnosti mogu ostvariti u fizički napad, upozoravaju predstavnici profesionalnih udruženja i organizacija za ljudska prava.

Ovakvom ugrožavanju sigurnosti može se, dodaju, pokušati stati ukraj, i to tako da oni koji prijete, šire mržnju i vrijeđaju budu kažnjeni na primjeren način, da budu pouka drugima. Ne treba isključiti ni internetske portale koji također učestvuju u tome – ili direktno, ili dozvoljavajući komentare koji pozivaju na linč.

Prijetnje upućene novinaru Al Jazeere Sanelu Kajanu

Kazne postoje i one predstavljaju čak do nekoliko godina zatvora, ali se u praksi slabo primjenjuju.

“Znamo za slučaj iz Visokog, gdje je novinarka i blogerka dobijala prijetnje putem Facebooka u toku predizborne kampanje u Bosni i Hercegovini, zbog svog teksta u kojem je kritizirala lokalne vlasti. To je jedan od primjera gdje su policija i pravosuđe vrlo efikasno reagirali, za manje od četiri mjeseca pravosnažno je završen sudski postupak, gdje je osoba kažnjena kaznom zatvora od godinu dana”, kaže Borka Rudić, generalna tajnica Udruženja BH novinari.

Mržnje, uvrede i prijetnje sa javnih funkcija

Napominje da su državni i entitetski parlamenti u Bosni i Hercegovini početkom ove godine usvojili deklaracije o borbi protiv govora mržnje, što je jedan od mehanizama da se javne institucije oglase povodom prijetnji i kažu da neće toleririrati takav oblik ponašanja, pogovoto u podijeljenom bh. društvu.

“Mi čak imamo izmjene krivičnog zakona u [entitetima] Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska, koji su prošle godine usvojeni pod pritiskom organizacija civilnog društva i Koalicije za borbu protiv govora mrženje, gdje je uvedeno novo krivično djelo, a to je zločin iz mržnje – svi napadi na osobe koje drugačije misle, koje su druge nacionalnosti, druge seksualne orijetnacije… sada se mogu sankcionirati i kroz to krivično djelo”, objašnjava Rudić, dodajući da mehanizama ne nedostaje, ali da postoje drugi problemi.

Tako, kaže, dešava se da osobe na javnim funkcijama upotrebljavaju govor mržnje, uvrede i prijetnje.

U posljednjem slučaju državni službenik u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine Dženan Selimbegović nazvao je, između ostalih uvreda, bh. novinarke Sanelu Prašović Gadžo i Arijanu Saračević Helać “polovnjačama”, a pritom je dobio podršku od pojedinih predstavnika vlasti.

“Ako se može u jednom malom sudu u Visokom kazniti jedna osoba, kako je onda moguće da se ne može kazniti zvaničnik iz Predsjedništva ili predsjednik RS-a Milorad Dodik, koji također vrijeđa novinarke?”, pita se Rudić.

Lako je političarima…

Ipak, oni koji upućuju prijetnje predstavnicima vlasti, između ostalih Dodiku, policija odmah pronalazi i hapsi, a pravosuđe kažnjava.

Mladić koji je upućivao putem Facebooka prijetnje premijeru Hrvatske Andreju Plenkoviću uhapšen je odmah na granici, kada je iz Austrije krenuo u Hrvatsku. Njemu prijeti do pet godina zatvora.

“Smiješno je da se u Hrvatskoj hapsi mladić koji je putem Facebooka prijetio premijeru Plenkoviću, i to ga se hapsi na granici kada je došao iz Austrije u Hrvatsku, a ovdje se stotine i tisuće drugih ne može pronaći. Naravno, nedopustivo je prijetiti premijeru, ali stupanj ugroženosti premijera daleko je manji nego stupanj ugroženosti mene, koji hodam sam po cesti, a on s tucetom tjelohranitelja, koji su naoružani”, rekao je za Al Jazeeru novinar portala Index.hr Vojislav Mazzocco, kojem su, kao i njegovim kolegama, upućene strašne prijetnje nakon presude i samoubistva osuđenog za ratne zločine Slobodana Praljka.

Predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Saša Leković kaže da je vrlo malo slučajeva prijetnji novinarima u Hrvatskoj procesuirano.

“Problem je što od policije, i kada primi te prijave, mi ne možemo dobiti informaciju da li se na njima radi. Čak i sami novinari kojima se prijeti smrću ne znaju da li se nešto na tim prijavama radi. Vrlo mali je broj slučajeva koji su procesuirani do kraja, a jednim dijelom je to tako zato što je većina prijetnji anonimna i nije uvijek lako otkriti tko iza toga stoji. Međutim, čak i one prijetnje koje nisu anonimne procesuiraju se sporo i neadekvatno i do sada imamo samo nekoliko slučajeva koji su već riješeni, a tu su bile neke uvjetne kazne.”

Leković potvrđuje da se u Hrvatskoj dešava isto što u Bosni i Hercegovini, što je, po njemu, poražavajuće – da dio političara aktivno učestvuje u vrijeđanju, a ponekad i prijetnjama novinarima. To se, dodaje, dešava u saborskim klupama.

Prijetnje organizacijama za ljudska prava

Međutim, i sami političari su često na meti anonimnih prijetnji. Saborski zastupnik Goran Beus Richembergh (GLAS), zbog svojih stavova oko minute šutnje za Slobodana Praljka u Saboru, primio je i prijetnje smrću, a isto se dogodilo bivšoj ministrici vanjskih poslova Hrvatske Vesni Pusić.

Hrvatski mediji su objavili da je, nakon presude u slučaju “Prlić i ostali” i samoubistva Praljka, i bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić dobio prijetnje smrću, zbog čega je dobio jaču policijsku zaštitu.

Prijetnje upućene Vesni Pusić

U Srbiji je prije nekoliko dana uhapšen osumnjičeni za upućivanje prijetnji skupštinskoj zastupnici opozicione Nove stranke Mariniki Tepić, koja je podnijela prijavu policiji zbog, kako je navela, organiziranih prijetnji i poziva na ubistvo. U ovoj zemlji se, nakon nedavnih haških presuda, prijetilo i predstavnicima organizacija za ljudska prava, kao što je Komitet pravnika za ljudska prava.

“U Srbiji vi za početak imate mogućnost da pokrenete postupak, odnosno da Tužilaštvo pokrene postupak zbog izrečenih pretnji ukoliko su one na internetu, a za to su zaduženi tužioci za visokotehnološki kriminal, ali dalji nalog daje se policijskoj jedinici koja se bavi visokotehnološkim kriminalom. Mi smo ovih dana imali pretnje i komentare koji su vezani za izricanje presuda i testirali smo taj sistem. Tužilaštvo je izdalo nalog policiji da istraži navode i da se, eventualno, ukoliko se pokaže da je izvršeno neko krivično delo, na taj način i započne istraga, i da se kasnije ide ka sudu”, objašnjava dirketor YUCOM-a Milan Antonijević.

Dodaje da praksa nije toliko razvijena, ali da postoje krivični zakoni koji tretiraju ovakve prijetnje, i zakoni za zaštitu branitelja ljudskih prava i pojedinačnih organizacija od proganjanja, na šta se Komitet pozvao.

“Videćemo da li će ovo biti jedan od prvih slučajeva gde će se na taj način tužilaštvo upustiti u postupak.”

Tada će već biti kasno…

Ipak, Antonijević smatra da je problem u nekažnjivosti, što šalje potpuno pogrešnu poruku onima koji upućuju prijetnju, a to je da je nešto tako dozvoljeno u Srbiji. S ovim se slaže i Borka Rudić, naglašavajući da je to u bosanskohercegovačkom društvu itekako problematično.

“Da su nakon presuda u Hagu dvije osobe uhapšene ili pozvane na informacioni razgovor, da je podignuta protiv njih optužnica i da je sigurno da će to biti procesuirano, ne bi se to ponavljalo. Ponavljanje takvih krivičnih djela u Bosni i Hercegovini je posljedica nesankcioniranja nekih prethodnih slučajeva, koji su isto tako bili drastični oblici govora mržnje i prijetnji smrću. Činjenica da čak neke visokopozicionirane osobe u Bosni i Hercegovini nikada nisu kažnjenje zbog širenja mržnje govori o tome da se ta djela smatraju društveno poželjnim u ovakvoj situaciji.”

Sagovornici Al Jazeere upozoravaju da u postkonfliktnim društvima, kao što su ona u zemljama regije, ovakve pojave predstavljaju još veću opasnost i niko nije pošteđen – od običnih korisnika interneta, do novinara i javnih ličnosti. Međutim, kada se prijetnje iz virtualne realnosti ostvare u fizičkom obliku, tada će već biti kasno.

Izvor: Al Jazeera