Princ iz Emirata tajno prodaje meso Izraelu

Mansour (45) je milijarder i zamjenik premijera UAE-a te vlasnik engleskog nogometnog kluba Manchester Cityja (EPA)

Visokopozicionirani član kraljevske porodice iz Ujedinjenih Arapskih Emirata vlasnik je značajnog dijela dionica više milijardi “teške” kompanije koja tajno djeluje kao najveći dobavljač goveđeg mesa izraelskom tržištu, uprkos činjenici da UAE i Izrael zvanično nemaju diplomatske odnose.

Portal Middle East Eye otkriva kako šeik Mansour bin Zayed al-Nahyan drži najmanje 40 posto dionica Emirates Futurea – prehrambene kompanije sa sjedištem u Ujedinjenim Arapskim Emiratima koja, kroz seriju složenih poslovnih transakcija, djeluje kao ključni trgovinski partner izraelske firme koja ima veze sa sinom bivšeg izraelskog premijera Ariela Sharona.

Osoba zadužena za odnose s javnošću firme Hijazi and Ghosheh, sestrinske kompanije Emirates Futurea, kazala je za MEE kako Mansour “drži približno 40 posto” Emirates Futurea.

Mansour (45) je milijarder i zamjenik premijera UAE-a, koji je najpoznatiji kao vlasnik engleskog nogometnog kluba Manchester Cityja.

Kutija za Mansoura

On je i brat princa Abu Dabija i de facto vladara UAE-a, šeika Mohammeda bin Zayeda al-Nahyana.

Mansour nije naveden na internetskoj stranici Emirates Futurea kao vlasnik ove prehrambene kompanije.

No, jordanska firma Overhaul je objavila da je Emirates Futureu prodala komemorativnu kutiju kako bi se proslavila Mansourova kupovina dionica te firme.

Internetska stranica Overhaula je kreirana između oktobra prošle i februara ove godine.

Iz te firme nisu odgovorili na upit kada su napravili navedenu kutiju za Mansoura.

Ni iz Emirates Futurea nisu odgovorili na upit, a šeik Mansour nije javno objavio svoj interes u toj kompaniji.

Emiratski princ se pojavio u javnosti u nekoliko navrata kako bi pomogao širenju poslovanja Emirates Futurea, uključujući i istup u aprilu 2014. godine, kada je pomogao ovoj firmi da osigura posao čiji je cilj povećanje prodaje u industriji halal hrane.

‘Strateški partner’ bez imena

Također je otvorio trgovinsku manifestaciju u januaru ove godine kao predsjednik tijela za kontrolu hrane iz Abu Dabija i upravljao je Emirates Futureom kada je bio među kompanijama koje su osigurale poslove vrijedne 1,3 milijarde dolara.

Pregled portfelja kompanije na portalu Emirates Futurea pokazuje kako je firma formirana 2012. godine kako bi se pokrenuo poslovni pothvat s velikom jordanskom prehrambenom firmom Hijazi and Ghosheh.

Ova jordanska firma, sa sjedištem u Amanu, osnovana je 1985. godine i lider je na tržištu u izvozu hrane i stoke, a poslovni magazin Venture je opisuje kao “jednu od najmoćnijih jordanskih kompanija”.

Zajednički poslovni pothvat Emirates Futurea i jordanske firme je pokrenut uz pomoć investicije “strateškog partnera UAE-a”, navodi se na portalu Emirates Futurea, bez navođenja imena ljudi koji stoje iza ovog dogovora.

Osoba za odnose s javnošću firme Hijazi and Ghosheh, koja nije dobila odobrenje za razgovor s MEE-om, govori kako su Hijazi and Ghosheh i Emirates Future “sestrinske kompanije, koje su u vlasništvu iste krovne firme”.

Privredna komora Amana navodi neidentificiranu investicijsku kompaniju iz UAE-a kao “partnera” u upravnom odboru Hijazi and Ghosheha.

Glasnogovornik te firme navodi kako ne mogu otkriti identitet emiratske investicijske kompanije.

Jordan, Australija, Izrael

Jordanska kompanija nema svoju internetsku stranicu, za razliku od Emirates Futurea koji je itekako prisutan na internetu i na globalnoj mreži pokazuje poslovni prikaz na vrhu hijerarhije, na kojoj se nalazi i Hijazi and Ghosheh, što sugerira kako Emirates Future kontrolira Jordance.

Jordanska firma izvozi hranu i stoku širom svijeta uz pomoć australske kompanije Livestock Shipping Services, osnovane 1998. godine, sa sjedištem u Perthu.

Direktor Livestock Shipping Servicesa je Ahmad Ghosheh, član jedne od dvije porodice koje čine grupaciju Hijazi and Ghosheh.

Na portalu Livestock Shipping Servicesa navodi se Izrael kao jedno od brojnih tržišta na kojima djeluju i gdje izvoze, u ogromnim transportnim brodovima, do 20.000 grla stoke u jednom putovanju iz Australije ili Južne Amerike do Bliskog istoka.

Dostave Livestock Shipping Servicesa Izraelu vrše se u luci Eilat, gdje se životinje odmah prebacuju u obližnju karantinsku stanicu u Kibbutz Eilotu.

Kompanija Refit in Araba je vlasnik ove stanice.

Izraelski advokat Hijazi and Ghosheha Musa Naim ranije je za izraelski finansijski portal TheMarker kazao kako Hijazi and Ghosheh nije direktni vlasnik karantinske stanice, ali da je vlasnik Refit in Arabe.

Naim nije odgovorio na upit MEE-a da komentira ovu priču.

Deseci miliona dolara

Vrijednost krava koje se prodaju Izraelu nije poznata, ali je TheMarker pisao 2014. godine kako je do 2012. Hijazi and Ghosheh bio jedini dobavljač teladi Izraelu, što znači da je riječ o desecima miliona dolara.

Od tada se tržište malo otvorilo, pa se stoka uvozi u Izrael iz Evropske unije i Sjedinjenih Američkih Država.

Kada dobiju odobrenje u stanici u Eilotu za dalji transport, životinje se isporučuju firmi Saleh Dabbah and Sons – ključnom izraelskom klijentu Emirates Futurea – koja je porodični posao Ahmeda Dabbaha, izraelsko-palestinskog političara koji je u bliskim kontaktima s porodicom bivšeg premijera Izraela Sharona.

Dabbah je bio član stranke Likud do 2005. godine, koju je Sharon tada napustio i oformio stranku Kadima.

U augustu 2012. godine Dabbah je izabran u Izraelski parlament, gdje je šest mjeseci bio prvi predstavnik izraelskih Palestinaca.

Njegova kompanija vlasnik je velikih klaonica širom Izraela, gdje se životinje kolju i tranžiraju u skladu s izraelskim košer zahtjevima. Potom se to meso prodaje i distribuira u prodavnicama.

Omri Sharon, Arielov sin, 2014. godine je izabran na čelo Asocijacije izraelskih uzgajivača krava.

‘Kako igrati prljavo’

On je navodno izabran na ovu poziciju jer zna “kako igrati prljavo”.

Bio je primoran na ostavku s pozicije parlamentarca i proveo je pet mjeseci u zatvoru 2008. godine, kada je osuđen za umiješanost u političku korupciju u vezi s navodnim pranjem novca tokom izborne kampanje njegovog oca 1999. godine.

Skandal se dogodio u isto vrijeme kada je Dabbah radio u kampanji Sharona.

Specifična priroda odnosa Dabbaha i Omrija Sharona nije poznata, no kao čelnik navedene organizacije, vjerovatno je imao neke dodire s Dabbahom na poslovnom planu, s obzirom na poslovanje Dabbahove firme u prodaji mesa.

Dok jordanske i izraelske kompanije mogu poslovati javno, emiratsko-izraelska trgovina je daleko tajnovitija, jer dvije države nemaju zvanične diplomatske odnose.

Međutim, iza scene proteklih godina su izraelski i lideri UAE-a postali veoma bliski, a to uključuje i tajni sigurnosni sporazum prema kojem je kompanija u izraelskom vlasništvu postavila ogroman sistem praćenja građana u Abu Dabiju.

U novembru prošle godine Izrael je objavio kako šalje svog prvog diplomatskog predstavnika u UAE, preciznije u Međunarodnu agenciju za obnovljivu energiju, čije je sjedište u Abu Dabiju.

Rastući odnosi Izraela i UAE-a moraju ostati prikriveni jer je, barem za Emiraćane, riječ o osjetljivom pitanju na domaćem nivou, zbog činjenice kako većina ljudi u Emiratima žestoko podržava palestinsku borbu za vlastitu državu.

‘Blagoslov’ šefova država

Yitzak Gal, profesor političke ekonomije na Univerzitetu Tel Aviv, ranije je za MEE kazao kako bilo koja trgovina između kompanija iz Izraela i Emirata mora imati “blagoslov” onih koji su na čelu država.

Glasnogovornik Izraelskog ministarstva poljoprivrede je rekao kako ne može komentirati ovu temu.

Potreba za diskrecijom tokom trgovine može djelimično objasniti zašto se Izrael ne spominje na internetskoj stranici Emirates Futurea, iako je riječ o tržištu sa kojeg u kompaniju godišnje dolaze značajni prihodi.

Značaj ovih prihoda nije poznat, jer ni Emirates Future, ni Hijazi and Ghoshen, ni Livestock Shipping Services nisu objavili koliko zarađuju prodajom u Izraelu.

Premda njihov izraelski partner Dabbah ne otkriva o kojim novčanim iznosima u trgovini teladi s Livestock Shipping Servicesom je riječ, ta kompanija je ranije opisana kao dio monopola koji kontrolira izraelsko tržište kravljim mesom i koji na vještački način održava visoke cijene.

Izvještaj Markera iz 2014. godine navodi kako porodica Dabbah kontrolira najmanje 60 posto izraelskog tržišta goveđim mesom i, iako su cijene domaćeg uzgoja u padu, cijena ovog mesa ostala je visoka jer u Izraelu “nema tržišta” zbog monopola Dabbaha – optužba koju je izraelska kompanija negirala u prošlosti.

Izvor: Agencije