Privatnici oživljavaju ruski svemirski program

Ako želite siguran i relativno jeftin skok do visina Jurija Gagarina, Cosmocourse je vožnja za vas (EPA)

Piše: Mansur Mirovalev

Moskva, Rusija – Ko nije sanjao da odleti u svemir, ali bez ljekarskih pregleda, nakon kojih većina kandidata otpadne, sedmica centrifugalnih treninga, koji tjeraju na povraćanje, ili straha od pada-slijetanja u okean?

Ako želite siguran i relativno jeftin skok do visina Jurija Gagarina, prvog čovjeka u svemiru 1961. godine, Cosmocourse je vožnja za vas – i to za 250.000 dolara, odnosno za 80 puta manje od 20 miliona dolara koliko je američki milioner i prvi svjetski turista u svemiru Dennis Tito platio za sedmicu boravka na Međunarodnoj svemirskoj stanici.

Privatna svemirska kompanija sa sjedištem u Moskvi razvija svemirski brod koji se može više puta koristiti, pogoni ga alkohol i može nositi sedam osoba na visinu od 200 kilometara iznad morske površine, dakle više od atmosfere i gravitacije Zemlje. Nakon nekoliko minuta u bestežinskom stanju, brod se padobranom spušta u svemirsku luku.

Prvo lansiranje trebalo bi biti izvršeno u Kapustin Jaru, vojnom kosmodromu u regiji Volga, 2020. godine, a dizajn letjelice je zasnovan na iskušanoj i provjerenoj sovjetskoj tehnologiji.

“Tu nema ništa novo, jedina novost je ideja za biznis”, kaže za Al Jazeeru Pavel Puškin, generalni direktor Cosmocoursea i bivši dizajner raketa za Centar Kruničev, jedan od primarnih proizvođača svemirskih letjelica.

I to je upravo cilj ruske privatne svemirske industrije u nastanku – biznis.

Proteklih su godina privatne zapadnjačke kompanije, poput Space X-a, Virgin Galactica ili Blue Origina, izazvale tradicionalne korporacije koje su u vlasništvu države ili imaju njenu potporu. A kako se širi tržište komercijalnih satelita, svemirskog turizma i telekom usluga, ruski igrači tu pokušavaju izboriti mjesto za sebe uprkos ekonomskoj krizi njihove države, zapadnjačkim sankcijama i sve većim pritiskom vlasti.

Yaliny, svemirski telekom, uskoro će ponuditi neograničene telefonske pozive i pristup internetu sa bilo koje tačke Zemlje za 10 dolara mjesečno. Lin Industrial razvija ultralake rakete koje će biti teške do 16 tona i nositi do 180 kilograma tereta.

SputniX je lansirao prvi ruski privatni satelit i razvija ih još mnogo. Aplikacija Hudway pretvara vaš mobilni telefon u navigator, povezan sa satelitom, koji projicira trodimenzionalni sliku puta ispred vas na prednjem staklu vašeg automobila.

Nusprodukt proizvodnje oružja

Ove kompanije, koje često zapošljavaju tek nekoliko osoba, izgledaju minijaturno u poređenju sa svojim divovskim roditeljima – astronomski skupim ruskim svemirskim programom koji finansira država i koji je korišten kao propagandna alatka u manihejskoj borbi za dominaciju na svijetu.

“Oružje osvete” nacističke Njemačke, balistički projektil V-2, postalo je prvi uređaj koji je dosegao donji dio Zemljine orbite 1944. godine. Tehnologija V-2 je postala osnova za prve sovjetske i američke svemirske brodove i principi njenog lansiranja i slijetanja se koriste u letjelici Cosmocoursea.

Sergej Korolev, otac sovjetskog svemirskog programa, u početku je dizajnirao bombardere i projektile, a lansiranje Sputnika 1957. godine bio je test prve sovjetske interkontinentalne balističke rakete koja je dizajnirana da nosi hidrogensku bombu.

“Svemirski program je bio svojevrsni nusprodukt ruskog programa nuklearnih projektila”, smatra odbrambeni analitičar Pavel Felgenhauer.

Tek je nakon međunarodnog meteža, koji je uslijedio nakon lansiranja Sputnika, Moskva shvatila propagandni potencijal letova u svemir i nije štedjela ni novac, ni ljudstvo da nastavi s time. Bajkonur, prvi svemirski kosmodrom, koji se sada nalazi u Kazahstanu (bivšem članu SSSR-a), zauzima osunčani dio stepe, koji je veći od američke savezne države Delaware.

Sovjeti su prvi poslali čovjeka i ženu u orbitu. Potom su šetali u svemiru, fotografirali tamnu stranu Mjeseca, polako spustili sonde na Mjesec, Veneru i Mars te sastavili svemirsku stanicu u orbiti – sve je to, također, prvo u historiji. Čak i u svojim godinama zalaska, tadašnji SSSR je poslao misije na Halleyjevu kometu i razvio svemirski šatl.

Post-sovjetska kriza je uništila ovu industriju, a osiromašeni Kremlj je prodao dizajn svemirske letjelice Soyuz Kini, gdje je on postao prototip broda Shenzhou. No, Rusija je nastavila s lansiranjima iz Bajkonura i vodila jedini pouzdan “svemirski taksi” svijeta, nakon što je SAD okončao misije svemirskih šatlova 2011. godine.

“Ni kiša, ni sunce, ni susnježica, ni snijeg ne smetaju”, kazao je Mark Bowan, zamjenik direktora NASA-inog programa ljudskih svemirskih letova, ovom novinaru 2007. godine, tek nekoliko sati prije nego što je svemirski brod Soyuz odletio na nebo iznad Bajkonura.

Međutim, od 2010. godine, u seriji padova i kvarova, Rusija je izgubila brojne satelite i istraživačku stanicu koja je trebala istraživati Marsov mjesec. Prizemljila je svemirski brod koji se može više puta koristiti i predstavila novu svemirsku luku Vostočni, na jugoistoku Sibira, uprkos skandalima, štrajkovima glađu neplaćenih radnika i kašnjenjima.

Ruski Elon Musk

Korupcija, konsolidacija svemirske industrije oko nekoliko državnih korporacija, njihov fokus na letove s ljudima koji pridonose malo svemirskom istraživanju te manjak mlađih specijalista – sve je to pridonijelo propasti industrije, navode analitičari.

“Svi naši Napoleonski svemirski planovi su imali za cilj samo potrošnju budžeta [dobijenog od države], bez ikakve veze s konačnim rezultatom. Istraživački ciljevi koji osiguravaju stvarne i dugoročne ciljeve su sekundarni”, rekao je za Al Jazeeru Pavel Luzin.

I tada je na scenu stupila Dauria Aerospace.

Prvu i najuspješniju rusku privatnu svemirsku kompaniju osnovao je 2012. godine biznismen Mihail Kokorič, nazvan “ruskim Elonom Muskom”, koji je vlasnik Space X-a. Ova firma je uskoro potom lansirala komunikacijski satelit za južnokorejskog elektroničkog giganta Samsung te razvila platformu za pravljenje satelitskih snimaka, koju je potom prodala urbanim planerima, pružateljima internetskih usluga i poljoprivrednicima.

Potom je Dauria dogovorila razvoj mini-satelita za indijske i kineske kompanije te za Roskosmos – ruskog svemirskog giganta koji je u vlasništvu države. Prošle godine je prodala dva satelita koji prate lokacije riječnih i okeanskih brodova, kako bi se spriječili sudari. Američki klijent je za njih platio 4,35 miliona dolara.

Ova firma pokušava ponoviti uspjeh američkih privatnih svemirskih kompanija, no razlike u poslovnim okruženjima na Zapadu i u Rusiji su zapanjujuće.

“To su dva različita svijeta”, ističe generalni direktor Daurije Sergej Ivanov.

Ali, planovi Daurije za širenje operacija na Zapad su prekinuti nakon što su sankcije nametnute Rusiji 2014. godine, zbog anektiranja Krima, pa je firma zatvorila svoje urede u Njemačkoj i Kaliforniji.

Repriza Armagedona

Ruski tužitelji također su teretili ovu firmu za navodno falsificiranje satelitskih dizajna koje su napravile državne svemirske kompanije. Ove optužbe, međutim, odbačene su prošle godine.

“Dauria ima šansu za rad na tržištima Kine, Indije i država u razvoju. No, trebaju joj investicije, proizvodnja, osoblje, kao i manje istražitelja na recepciji”, govori Luzin.

Uprkos problemima, Dauria ima velike planove. Na konferenciji u Skolkovu, predgrađu Moskve, gdje se nalazi veliki broj tehnoloških kompanija, Ivanov je razgovarao o mogućnosti bespilotne misije na Apophis, mali asteroid koji će doći do Zemlje 2029. godine – i, kako neki uzbunjivači kažu, sudariti se s njim.

Predložena misija Daurije je, međutim, daleko drugačija od priče u Armagedonu, akcionom filmu iz 1998. godine s Bruceom Willisom, koji se bori protiv tog sudara. Naime, jednostavno planira let u dva smjera kako bi donijeli uzorke sastava asteroida i utvrdili mogućnost sakupljanja elemenata koji su rijetki na Zemlji, a potrebni su za hitech industriju.

“Tehnički, to je moguće”, izjavio je Juri Zajko, Daurijin svemirski istraživač, koji je pomogao u razvoju misija na Mjesec, Mars i Halleyjevu kometu.

Izvor: Al Jazeera