Prnjavor, grad kojem su manjine donijele epitet ‘Mala Evropa’

Na području Prnjavora živi veliki broj pripadnika nacionalnih manjina (Ustupljeno Al Jazeeri)

Okupacijom Bosne i Hercegovine od Austro-Ugarske tokom 1878. godine veliki broj ekonomskih migranata odlučio se za dolazak u za njih “obećanu zemlju”. Područja koja je Austro-Ugarska ranije zauzela suočavala su se s ekonomskim poteškoćama, ali i prenaseljenošću, kakav je slučaj bio s dijelovima današnje jugozapadne Ukrajine koji su se nalazili u sastavu Austro-Ugarske.

Bosna i Hercegovina, iako velika nepoznanica, kao nova zemlja u sastavu Austro-Ugarske, bila je primamljiva, a posebno se isticalo područje Prnjavora, zbog geografskog položaja. Iz tog razloga u taj bosanskohercegovački gradić u periodu od 1880. godine do početka Prvog svjetskog rata naselio se veliki broj Ukrajinaca, Italijana, Poljaka, Čeha te pripadnika drugih nacionalnosti, koji i danas njeguju običaje svojih naroda.

Zbog svog raznolikog nacionalnog sastava Prnjavor je poznat i kao “Evropa u malom”. Franjo Rover, predsjednik Saveza nacionalnih manjina bh. entiteta Republika Srpska te osnivač Udruženja Italijana Štivor, ističe da je krajem 19. stoljeća na ovom području živjelo 20-ak etničkih grupa, zbog čega je grad i dobio navedeni epitet.

Međusobno uvažavanje i multikulturalna tolerancija

“Na području opštine Prnjavor živi veliki broj pripadnika nacionalnih manjina, koji su, iz istočne i centralne Evrope, krajem 19. stoljeća počeli naseljavati ovo područje. Krajem 19. stoljeća na području opštine bilo je nastanjeno 20-ak etničkih grupa te je Prnjavor s pravom bio prozvan ‘Mala Evropa’ ili ‘Evropa u malom’. Veliki broj nacionalnih manjina, koje zajedno s domicilnim stanovništvom žive u ozračju međusobnog uvažavanja i multikulturalne tolerancije, čine ovo područje jedinstvenim u Bosni i Hercegovini’, priča Rover.

Iako je prošlo mnogo vremena otkad su prvi ekonomski migranti došli u Prnjavor, oni nisu zaboravili odakle dolaze. Prema Roverovim riječima, nacionalne manjine na području Prnjavora i okoline danas imaju veoma dobar odnos sa zemljama svog porijekla, što je jedan od razloga očuvanja tradicije kod nacionalnih manjina.

“Česi, Italijani, Romi, Poljaci i Ukrajinci danas žive u Prnjavoru. Pripadnici nacionalnih manjina na ovim prostorima dugi niz godina borili su se za svoj opstanak i napredak, kao i za napredak i uspjeh cjelokupnog područja. Danas pripadnici nacionalnih manjina imaju snažne veze s matičnim zemljama i na taj način doprinose očuvanju kulturnog identiteta, a opština na razne načine podstiče taj proces. Specifičnost koja čini da se opština Prnjavor razlikuje od drugih opština jeste veliki broj pripadnika nacionalnih manjina koji žive u njoj. Danas, bez obzira na sve faktore i okolnosti kroz koje smo prošli, opština Prnjavor i dalje je na zavidnom nivou po broju pripadnika nacionalnih manjina. U pogledu promocije kulturnog stvaralaštva organizujemo zajedničko veče nacionalnih manjina, koje je posvećeno prezentaciji jezika nacionalnih manjina. Svakako, svaka od manjina obilježava i Međunarodni dan maternjeg jezika. Budući da ne postoji nijedna slična manifestacija, manjine imaju priliku da afirmišu svoje ideje te su ovakvi programi motiv da još više i bolje radimo na očuvanju, njegovanju i propagiranju multikulturalnosti područja”, ističe Rover.

Manjine dijele sudbinu konstitutivnih naroda

Zanimljivo je da su Italijani u Prnjavor najviše pristizali nakon velike prirodne nepogode koja je zadesila trentinsko područje. Kako ističe Rover, tada je Bosna i Hercegovina Italijanima nudila bolji život. Najviše ih se doselilo u Štivor, nadomak Prnjavora, a upravo je Rover osnivač i predsjednik Udruženja Italijana Štivor.

“Na područje opštine Prnjavor Italijani dolaze 1881. godine iz trentinske oblasti te naseljavaju i utemeljuju mjesto Štivor nadomak Prnjavora. Dolaze zbog tadašnjih poplava i odrona koji su zadesili Trentino, pa se u potrazi za boljim životom raseljavaju po cijelom svijetu. Među tim Italijanima bili su i naši preci, koji odlučuju naseliti neka od područja Bosne i Hercegovine, među kojima je i Štivor. U Prnjavoru su trenutno najbrojniji Ukrajinci, a Italijani imaju najtješnju saradnju sa svojom maticom Italijom. Poznato je da je Italija dala Prnjavoru milionsku donaciju za vodosnabdijevanje sjevernog dijela opštine. Suživot na području opštine na zavidnom je nivou, jer manjinski narod dijeli sudbinu konstitutivnih naroda, a mnogi od njih su s domicilnim stanovnicima u bračnim zajednicama, tako da se uopšte ne osjećaju manjinama”, kaže Rover.

Ukrajinci, kao najbrojnija nacionalna manjina na području Prnjavora, slično kao i Italijani, dolazili su iz ekonomskih razloga. Paroh Ukrajinske crkve Orel Zakaljuk ističe da je Prnjavor Ukrajincima bio predstavljen kao veoma plodan kraj, u kojem će riješiti svoje egzistencijalne probleme.

“U opštini Prnjavor ima nešto više od 1.000 Ukrajinaca, po čemu je to najveća nacionalna manjina na ovom području. Ovo su podaci koje mi imamo u našim vjerskim knjigama u ukrajinskoj parohiji. Na posljednjem popisu 2013. godine oko 800 stanovnika ovog područja izjasnili su se kao Ukrajinci. U intervalima između 1880. i 1920. godine, zbog prenaseljenosti dijelova Ukrajine koji su tada pripadali Austro-Ugarskoj, Ukrajinci dolaze na ovo područje”, kaže Zakaljuk.

Zajednička druženja – prilika koja se ne propušta

Kao i Rover, Zakaljuk ističe veoma dobre odnose sa svim narodima koji žive na području Prnjavora. Bilo da je riječ o nacionalnim ili vjerskim manifestacijama, ne propušta se prilika za zajednička druženja. Zakaljuk napominje i to da, osim saradnje s ostalim narodima, Ukrajinci veoma brižno čuvaju svoju tradiciju, čemu doprinose i učestale posjete prnjavorskih Ukrajinaca matičnoj zemlji.

“Naši odnosi s drugim nacionalnim manjinama su odlični, a i s većinskim narodima, koji su prema nama izuzetno otvoreni. Kad god smo se obratili za neku pomoć, bilo da se radi o vjerskom ili nacionalnom pitanju, nailazili smo na razumijevanje. Na manifestacije koje organizujemo uvijek nam se odazovu svi, a i mi uzvratimo dolaskom kada dobijemo poziv od neke druge nacionalne grupe. Kada je u pitanju neki vjerski praznik koji organizuju rimokatolici Hrvati, Italijani, Poljaci, uvijek su nam vrata otvorena. Imamo veoma dobar odnos s Bošnjacima i Islamskom zajednicom. Nedavno sam dobio poziv na iftar koji je organizovao glavni imam Fikret-ef. Čelenka, što je dokaz međusobnog poštovanja i saradnje. Stoga mogu reći da je Prnjavor, kao ‘Mala Evropa’, primjer suživota. Saradnja nam ne predstavlja prepreku da jačamo odnos sa svojom maticom Ukrajinom, koju često posjećujemo. Također, u školama naša djeca uče ukrajinski jezik, a i vjeronauka prilagođena je Ukrajinskoj grkokatoličkoj crkvi”, ističe Zakaljuk.

Fikret-ef. Čelenka, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Prnjavor, u ovom gradu živi već 18 godina. Iako nije rođen u Prnjavoru, kaže da se tokom svih ovih godina koje je proveo u ovom gradu mogao uvjeriti da je Prnjavor “svijetla tačka u Bosni i Hercegovini” zbog saradnje među narodima koji ovdje žive.

Svijetla tačka u Bosni i Hercegovini

“Definitivno je potrebno istaći da je Prnjavor svijetla tačka Bosne i Hercegovine jer se ovdje sasvim normalno živi. Ljudi se druže i sarađuju bez obzira na to jesu li Bošnjaci, Srbi ili pripadnici nekog od mnogobrojnih naroda koji ovdje žive. Kada je nekom Bošnjaku dženaza, normalno je da je posjete nemuslimani, ali i suprotno. Kada u Islamskoj zajednici organizujemo iftare, rado nam se odazovu pripadnici drugih vjerskih skupina, kao što to i mi činimo tokom njihovih svečanosti. Također, istakao bih jedan svijetli primjer saradnje između susjednih sela, Maćinog Brda, u kojem žive Česi, te Konjuhovaca, u kojem žive Bošnjaci, a takvih je primjera mnogo”, navodi Čelenka.

Nakon posljednjeg rata u Bosni i Hercegovini Prnjavor je napustio veliki broj stanovnika, među kojima je bilo najviše Bošnjaka, koji su protjerani iz svojih domova. Ipak, proces povratka počeo je veoma brzo nakon završetka rata, tokom 1998. godine.

“Bošnjaci se počinju vraćati u Prnjavor 1998, a posebno je intenziviran povratak bio između 2001. i 2004. godine. Dosta je onih koji su se vratili te nakon nekog vremena ponovo otišli u neku od evropskih zemalja, naravno, iz ekonomskih razloga. Treba napomenuti da je u Prnjavoru veoma mali broj Hrvata, ali i da je gotovo 97 posto imovine vraćeno prijeratnim vlasnicima koji su živjeli u ovom gradu, koji krasi duh multikulturalnosti”, konstatuje Čelenka.

Izvor: Al Jazeera