Promovira li Hrvatska vrijednosti prošlog stoljeća

Problem ratificiranja Istanbulske konvencije postao je i politički, a stranke na vlasti (jučer SDP, danas HDZ) pokazale se nezrelost (Ilustracija)

Hrvatsko društvo ponovno je podijeljeno, a ovoga puta problem se otvorio na ratifikaciji Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (poznatijom kao Istanbulska konvencija).

Hrvatska je potpisala Konvenciju prije četiri godine, u vrijeme dok je na vlasti bila koalicija okupljena oko Socijaldemokratske partije (SDP). Bivša vlast nije iskoristila priliku i ratificirala dokument (danas će reći kako nije bio trenutak, jer je bila predizborna godina). Isto nije uradila ni vlast kojoj je na čelu Hrvatska demokratska zajednica (HDZ), iako su to davno obećali. 

Sama Konvencija donosi pravni okvir za borbu protiv nasilja nad ženama i u obitelji te obvezuje sve države koje su je ratificirale da žrtvama pomognu pri oporavku, osiguraju pravnu i psihološku pomoć, ubrzaju otvaranje skloništa za žene i djecu i financijsku pomoć, kao i pomoć pri pronalasku mjesta za stanovanje i zapošljavanje.

No, protivnici ratifikacije upozoravaju kako je to prvi međunarodni ugovor koji sadrži definiciju roda. Po njima, o rasi, spolu i seksualnosti govori sociologija, a ne biologija, odnosno, žene i muškarci nisu samo biološki žensko ili muško biće, već postoji i društveno oblikovana kategorija roda koja ženama i muškarcima dodjeljuje njihove specifične uloge i ponašanja.

Šta piše u Konvenciji

„Nasilje nad ženama smatra se kršenjem ljudskih prava i oblikom diskriminacije žena i označava sva djela rodno utemeljenog nasilja koja imaju za posljedicu ili će vjerojatno imati za posljedicu tjelesnu, seksualnu, psihičku ili ekonomsku štetu ili patnju žena, uključujući prijetnje takvim djelima, prisilu ili namjerno oduzimanje slobode, bilo da se pojavljuju u javnom ili privatnom životu […]

Rod označava društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce“, piše u Istanbulskoj konvenciji.

Među udrugama koje se najglasnije protive ratifikaciji su „U ime obitelji“ i „Vigilare“, a pokrenuta je i Građanska inicijativa „Istina o Istanbulskoj“ koja okuplja dvadesetak udruga. Ukratko, oštro osuđuju svako nasilje nad ženama i u obitelji, ali smatraju da se pod krinkom zaštite žena od nasilja unosi „opasna rodna ideologija“ u hrvatsko društvo, obrazovni sustav i medije, te da bi prihvaćanje tog dokumenta „ugrozilo vrijednosti koje temeljno određuju hrvatski narod i samim time narušilo hrvatski nacionalni, kulturni i vrijednosni identitet“. Po njima, potpuno je neutemeljeno da se „čovjek rađa kao neutralno biće koje kasnije može odabrati hoće li biti muškarac ili žena ili neki od drugih rodova“.

„Pričati djeci u vrtiću da su oni doduše muškog ili ženskog spola, ali da će o svom rodu odlučiti kasnije i da promišljaju o tome, je izvan pameti i znanosti“, kaže Matija Grgat iz Hrvatskog katoličkog društva prosvjetnih djelatnika.

Saborski zastupnik Hrvoje Zekanović (Hrast) pita koja je razlika između spola i roda. „Ako su sinonimi, neka se u svim dokumentima koristi izraz spol, pa neće biti problema. Ako nisu sinonimi, saznajmo što je konkretno rod i koliko rodova imamo. Kad od druge strane dobijemo odgovore na ovo pitanje, siguran sam da problema biti neće“, kaže Zekanović.

Sarnavka: Nije to hibridni, nego stvarni rat

Pobornici ratifikacije govore drugačije.

Po mišljenju Sanje Sarnavke iz Udruge „Budi aktivna. Budi emancipiran.“ (B.a.B.e.) na djelu je „ne hibridni već stvarni rat protiv vrijednosti koje su sustavno građene od završetka Drugog svjetskog rata […] koji vode globalno dobro umrežene financijski i politički moćne grupacije“.

„Uz rodnu ideologiju u Hrvatskoj se sve češće govori o agresiji sekularizma koji ugrožava prava vjernika. Najsmješnije je što rodni identitet koji njih posebno muči već jest zaštićen izravno Zakonom o suzbijanju diskriminacije iz 2008. godine, a Istanbulsku konvenciju to ne zanima već se fokusira na zaštitu od rodno uvjetovanog nasilja, znači nasilja u kojem su žene žrtve samo zato što su žene, pa muškarci misle da ih imaju pravo zlostavljati“, objašnjava Sarnavka.

Protivnike ratifikacije naziva „promicateljima vrijednosti prošlih stoljeća – patrijarhalne obitelji u kojoj su jasno raspoređene uloge žena i muškaraca“, te stoga misli kako „svaki razgovor o rodu kao društvenom konstruktu ugrožava njihov povratak u prošlost“.

„Laž je svih fundamentalista da žele zaštiti žrtve, ali ne žele ‘rodnu ideologiju’ koja ne postoji. Postoji samo jasno proklamirana želja progresivnih da spol ne diskriminira, da žene i muškarci jesu biološki različiti, ali moraju imati jednaka prava i jednake mogućnosti u svim sferama privatnog i javnog života. A to se ne uklapa u sliku društva bogomolja koje jedine žele stvarno jednoumlje kakvo nismo imali ni u socijalizmu u Jugoslaviji. Nakon Istanbulske, dolazi pitanje prava na prekid trudnoće do desetog tjedna pa odvojene škole za djevojčice i dječake, pa izjednačavanje države i Crkve… Uglavnom, perspektiva je naprosto blistava – ona od koje se ježim već danima“, upozorava Sarnavka.

Zaštititi žene od svih oblika nasilja

Svrha Istanbulske konvencije, prema onome što stoji u tom dokumentu, jeste: „zaštititi žene od svih oblika nasilja te spriječiti, progoniti i ukloniti nasilje nad ženama i nasilje u obitelji; pridonijeti suzbijanju svih oblika diskriminacije žena i promicati punu ravnopravnost žena i muškaraca, uključujući i osnaživanje žena; izraditi sveobuhvatni okvir, politike i mjere za zaštitu i pomoć svim žrtvama nasilja nad ženama i nasilja u obitelji; promicati međunarodnu suradnju radi suzbijanja nasilja nad ženama i nasilja u obitelji; pružiti potporu i pomoć organizacijama i tijelima nadležnim za provedbu zakona učinkovitom suradnjom radi usvajanja sveobuhvatnog pristupa suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji“.

Smatra i kako je lažna priča o visokim troškovima primjene Konvencije, „pogotovo u situaciji kad se svi kunu u nužnost demografske obnove“. „Istovremeno se kupuju borbeni avioni, a od zlostavljanih žena se očekuje da rađaju djecu državi. I onda smo tu gdje jesmo. Brzina zaglavljena na rikvercu vodi nas neminovno i neopozivo u prošlost“, konstatira Sarnavka.

Pola EU nije ratificiralo Konvenciju

Konvencija je problem i u drugim državama, pa je od 47 članica Vijeća Europe taj dokument potpisalo 44, a ratificiralo 27 država te polovica od 28 članica Europske unije. No i poneke europske države s konzervativnim vladama ratificirale su Konvenciju. Stoga se postavlja pitanje – je li Hrvatska postala ili postaje konzervativnija od konzervativnih, jer posljednjih godina postoji nekoliko inicijativa kojima je navodni cilj zaštita obitelji, vjere, kulture, tradicije, običaja?

„Dobro ste rekli – navodni cilj. Njihov stvarni cilj je vladanje društvom tako da nas vrate u srednji vijek, da nas zastraše i začepe nam usta“, odgovara Mirela Holy, koja je prva u Hrvatskoj doktorirala na feminizmu.

„U svojem vrlo malignom propagandnom djelovanju te skupine obilato koriste oprobane taktike manipulacije kakvima su se koristili i totalitarni režimi u Njemačkoj, Italiji, Španjolskoj i Hrvatskoj u vrijeme ustaškog režima. Puna su im usta obitelji, vjere, tradicije i nacije, otpora totalitarizmu, ali prava je istina da ne dopuštaju drugi svjetonazor osim svoga. Oni bezočno lažu i manipuliraju jer se bore za moć i zadržavanje povlastica. Pri tome se obilato koriste tehnikama emocionalne komponente stava i potenciranja osjećaja nesigurnosti i ugroženosti u društvu čime razorno djeluju. Njihov je modus operandi: zavadi pa vladaj i u tome su, nažalost, izuzetno uspješni“, dodaje Holy.

‘Nema nevinih’ na političkoj sceni

Problem je postao i politički, a stranke na vlasti (jučer SDP, danas HDZ) u svemu su pokazale političku nezrelost i robovanje konstantnim predizbornim kampanjama, izbjegavajući tako važno pitanje postaviti na dnevni red i ratificirati sporni dokument.

Novinarka i predsjednica Udruge „Žene 50+“ Mladenka Šarić smatra da u hrvatskoj politici, kad je riječ o Istanbulskoj konvenciji, „nema nevinih“. Podsjeća i kako bivši hrvatski premijer, ujedno i bivši šef SDP-a Zoran Milanović nakon stavljanja potpisa na taj dokument nikad nije poslao Konvenciju u Sabor na potvrdu.

Zamagljena suština

Oni koji prate cijelu priču o ratifikaciji Istanbulske konvencije upozoravaju kako je u svemu, a polemika traje već dugo, zamagljena ostala bit dokumenta – zaštita žena, sprječavanja nasilja nad njima i nasilja u obitelji uopće. Posljedica je to, ukazuje Šarić, nastojanja da se „probudi strah kod ljudi koji nemaju dovoljno informacija i nisu sigurno što je to zapravo“.

„Plasiraju se potpuno neutemeljene teze o muškarcima koji će se deklarirati kao žene i u ženskim zahodima zlostavljati djevojčice. Smiješno i tragično u isto vrijeme. Riječ je o jednoj vrsti amerikanizirane kampanje, koju uostalom i osmišljavaju ljudi koji su došli iz Amerike. Mediji se trebaju više angažirati u objektivnom prikazivanju konvencije“, upozorava Mladenka Šarić.

„Milanovićevi tadašnji koalicijski partneri, u prvom redu Hrvatska narodna stranka, kao strateška stranka i Vesna Pusić, kao najznačajnija pojava te stranke, nisu uložili nikakav trud da ga ‘poguraju’ i da se dokument ratificira. Jednostavno nisu o tome govorili i to im nije bila tema. Da su htjeli, mogli su je bez ikakvih problema potvrditi, jer su bili na vlasti i imali većinu. Probudili su se tek danas kad se konvencija našla u središtu ideološkog sukoba i kad misle da na toj temi mogu zaraditi političke bodove“, primjećuje Šarić.

Podsjeća i da je HDZ 2014. godine javno pozivao na ratifikaciju, ali tada su bili u oporbi i „skupljali su, naravno, političke bodove“.

„Danas su na vlasti i to im više nije tema jer bi se morali zamjeriti dijelu svojih birača, Katoličkoj crkvi  i konzervativnim skupinama koje ih pritišću“, objašnjava Šarić.

Holy: Ne uvodi se rodna ideologija

Holy ne smatra da je bilo očekivano da Konvencija postane politički problem. Po njezinim riječima, „konvencija nije ni po čemu ideološki ili na bilo koji drugi način sporna i potpuno je netočna tvrdnja klerikalnih udruga kako se ratifikacijom Istanbulske konvencije uvodi tzv. rodna ideologija“.

„Rodno uvjetovano nasilje kojim se bavi ova konvencija je nasilje nad ženama. Drugim riječima, oni koji plaše građane uvođenjem tzv. rodne ideologije bore se protiv jednakopravnosti spolova i zagovaraju nasilje nad ženama. Nema drugog objašnjenja. Sve priče o indoktrinaciji djece po školama i vrtićima su najobičnije laži, gluposti i budalaštine“, upozorava Holy.

Način na koji se komunicira o tom dokumentu, nastavlja, „najbolji je pokazatelj apsurdnosti društva u kojem živimo u kojoj najmoćniji političari drhte pred huškačima i wanna be inkvizitorima“. „Svi bi se trebali zapitati nije li napokon došlo vrijeme da se toj ekipi kaže: dosta je bilo. Povijest je, naime, pokazala i dokazala da se loše stvari događaju kada dobri ljudi šute“, zaključuje Holy.

„Puno je znakova da u Hrvatskoj jačaju konzervativne tendencije svakim danom sve više. No, mislim da je potrebno buđenje onog dijela društva koje zagovara otvorenost. Kad se organiziraju prosvjedi bilo koje vrste, pojavljuju se uvijek ista lica. Dakle, ako se nečemu protivite, izađite i za to se založite. Vlast najbolje funkcionira pod pritiskom građana“, dodaje Šarić.

Oni koji su o svemu odlučili da šute su i članovi vladajućeg HDZ-a. Izvor iz te stranke samo je potvrdio da je „na sjednici Predsjedništva HDZ-a odlučeno da neće davati izjave o Konvenciji dok se prvo ne održi tematska sjednica unutar stranačkih tijela“. Odgovora nije bilo ni iz Građanske inicijative „Istina o Istanbulskoj“.

Izvor: Al Jazeera