Oglasi

Protesti u Iraku: Šta biste trebali znati

Dok hiljade ljudi protestuju protiv loših usluga, nezaposlenosti i korupcije, Al Jazeera pita šta je sljedeće?
Zbog obima i žestine protesta, sigurnosne snage su koristile municiju, suzavac i vodeni top, pri čemu su ubile najmanje 14 osoba od 8. julaEPA

Hiljade Iračana su izašle na ulice Najafa, Basre, Maysana, Dhi Qara i Karbale, okupljajući se protiv sve veće nezaposlenosti, korupcije, lošeg upravljanja i iranskog miješanja.

Manji protesti su izbili i u prijestolnici Bagdadu.

Zbog obima i žestine protesta sigurnosne snage su koristile municiju, suzavac i vodeni top, pri čemu su ubile najmanje 14 osoba od osmog jula, prema podacima policije i medicinskim izvorima.

Iako je bogat naftnim poljima, a nafta je i glavni izvozni materijal, ova južna područja, kao i većina Iraka, ostaju uglavnom nedovoljno razvijena, a stanovnici pate od hroničnih nestanaka struje, manjka pristupa čistoj i sigurnoj vodi za piće i nepokupljenom otpadu.

Premijer Haider al-Abadi, koji je na čelu krhke vlade, obećao je dati tri milijarde dolara.

Ali budući da demonstracije postaju sve jače protiv vlade i glavnog i moćnog susjeda Irana, raste strah da bi mogle izmaći kontroli.

Kako su protesti počeli?

Demonstranti su se okupili na ulicama Basre osmog jula, nakon što je Iran, koji doprema 1400 megavata  struje u ovu regiju, odjednom umanjio opskrbu električnom energijom.

Ovo isključenje struje pogoršalo je talas vrućine, prisilivši stanovnike da trpe visoke temperature koje su iznosile oko 48 stepeni Celzijusa.

Teheran je odbio komentarisati zašto je poduzeo ovaj drastični korak, ali analitičari sugerišu da je cilj izvršiti pritisak na iračku vladu da plati više cijene za uvoz energije, proces koji je postao iznimno komplikovan otkako se SAD povukao iz Zajedničkog sveobuhvatnog plana akcije (JCPOA), poznatog kolokvijalno kao iranski nuklearni sporazum.

Saad Jawad, profesor političkih nauka na Londonskom Ekonomskom fakultetu (LSE), rekao je da je američko povlačenje iz sporazuma „ugušilo“ iransku ekonomiju i pozicioniralo je „u ekonomski ćošak“.

„Iranci žele reći Amerikancima ako nas nastavite sprečavati da izvozimo naftu, ili EU da investira u Iran, mi ćemo vam kreirati probleme svuda – u Siriji, Iraku, Zaljevu. Gdjegod.“

Jawad je također rekao da je situacija na jugu Iraka pogoršana krizom vodosnabdijevanja nakon što je Irak počeo graditi brane na svojoj strani granice.

To je doprinijelo „velikoj nestašici vode“, rekao je Jawad, a veliki dijelovi rijeke Tigris su presušili.

Količina vode koja teče kroz iračke rijeke opala je za najmanje 40 posto u proteklih nekoliko decenija, a manjak vode za navodnjavanje onemogućio je uzgoj strateških kultura u Basri, predjelu koji su nekad zvali „zaljevskom Venecijom“, dodao je on.

Ko su demonstranti?

Do sada su protesti koncentrisani u južnim iračkim šiitskim predjelima, ali izgleda da su po obimu i veličini ograničeni sigurnosnim preprekama i policijskim satom.

Zaid al-Ali, bivši pravni savjetnik u Ujedinjenim Narodima za reformu o Iraku, kaže da dok se protesti odvijaju u predjelima koji su „ekskluzivno šiitski“, sigurnosni problemi u predjelima preuzetim od ISIL-a mogli bi objasniti zašto se nisu širili dalje na sjever.

„Nakon rata sa ISIL-om, veliki dijelovi pokrajine Anbar postali su vojne zone, pa nema prostora za ljude da tamo protestuju“, al-Ali je rekao Al Jazeeri.

On je odbacio teorije zavjere koje kruže po društvenim mrežama da je šiitski lider Muqtada al-Sadr, čiji je blok pobijedio na majskim parlamentarnim izborima, pomogao potaknuti proteste.

„Nema dokaza koji sugerišu da ih bilo koja stranka ili pojedinac podržava“, rekao je al-Ali, sa „sredstvima i mehanizmima koje koriste, sugerišući da su nezavisni“.

Prošle sedmice su demonstranti zapalili urede koje koriste al-Abadijeva Stranke islamske dave, organizacija Al-Badr koju podržava Iran i šiitska Stranka vrhovnog islamskog vijeća.

„Budući da su napadnuti uredi gotovo svake političke stranke, ovo što vidimo vjerovatno je spontano i organsko.“

„Ovi protesti su o lošem standardu života s kojim se mnogi Iračani suočavaju, o siromaštvu – o ljudima koji u suštini izazivaju demokratsku legitimnost države“, rekao je al-Ali.

„Demonstranti izražavaju duboku frustraciju zbog države bez obzira ko je čini.“

Antiiranski sentiment je također viđen tokom protesta, demonstranti su palili fotografije lidera iranske revolucije – Ruhollaha Khoeinija – i krivili su Teheran za podržavanje propalih vlada u Iraku.

Šta demonstranti zahtijevaju?

Mamoon Alabbasi, politički analitičar fokusiran na Bliski istok i sjevernu Afriku, rekao je da bijes protiv vlade „tinja“ još od prije nedavnih nestanaka struje.

„Protesti su započeli spontano, ljudi su protestovali protiv loših uslova života, kao što su mnogo puta ranije.“

„Ali vijesti o protestima ohrabrile su Iračane u drugim pokrajinama sa većinskim šiitskim stanovništvom da izađu na ulice ili okupiraju vladine zgrade, uključujući aerodrom Najaf.“

U većini područja potresenih protestima demonstranti su zahtijevali od vlade da pomogne sa siromaštvom, kreira poslove i bori se protiv korupcije.

Alabbasi kaže da se ljutnja spram vladajuće elite može ilustrovati slabim odzivom na majskim izborima.

„Odziv birača na majskim izborima bio je najniži od 2005, što pokazuje koliko malo povjerenja ljudi imaju u svoje političare“, rekao je on.

Stanovnici južnog Iraka, koji proizvodi više od 70 posto državnih naftnih rezervi, odavno se žale da nemaju koristi od državnog naftnog bogatstva, i također su izrazili ljutnju zbog političkog zastoja nakon izbora, rekao je Alabassi.

„[I] sa političkim rivalima koji diskutuju formiranje vladinih koalicija koje su slične onima koje su uvijek imali – izgleda kao da se ništa neće promijeniti.“

Kako su irački lideri reagovali?

Al-Abadi, koji želi zadržati poziciju kao premijer iako je na izborima treći, poslao je vojnike u Basru iz elitne Službe za borbu protiv terorizma i Devete divizije vojske, regimente koje su predvodile napad na sjeverni grad Mosul kada ga je držao ISIL.

Iako su ovi potezi reducirali tenzije, on je suočen sa optužbama Amnesty Internationala da je pokušao zataškati zlostavljanje demonstranata. Tristotinjak ljudi koji su prvobitno uhapšeni je oslobođeno, ali vlada i dalje blokira društvene mreže.

Premijer je obećao poslove za one koji žive u blizini naftnih polja i najavio dodjelu sredstava za hitne projekte. Ali mnogi demonstranti su rekli da obećanja nisu išla dovoljno daleko i nisu adresirala njihov centralni zahtjev da neki ministri budu razriješeni dužnosti.

Al-Sadr je na Twitteru pozvao političke blokove da zaustave pregovore u vezi nove vlade dok zahtjevi demonstranata ne budu zadovoljeni. Bio je to njegov prvi javni komentar od početka protesta.

Demonstrante je također ohrabrio najistaknutiji irački šiitski vođa, veliki ajatolah Ali al-Sistani, koji je pozvao federalne i lokalne agencije da se „ozbiljno“ pozabave zahtjevima demonstranata.

„Svi žele surfati na tom talasu da pokažu da nisu korumpirani“, Alabbasi je dodao.

Šta je sljedeće?

Budući da finalne rezultate izbora od 12. maja tek treba odobriti federalni sud, a mandat trenutnog Parlamenta završava 31. juna, analitičari očekuju da će se trenutni talas protesta nastaviti i nakon što se formira nova vlada.

Zaid al-Ali je rekao Al Jazeeri da će se trenutni „ciklus protesta nastaviti u doglednoj budućnosti“.

On je dodao: „Ovi protesti se nastavljaju svake godine proteklih deset godina, s ministrima koji obećavaju da će adresirati zahtjeve demonstranata – povećati investicije, prilike za posao – to nikada ne funkcioniše.“

„Novac od nafte koji postoji u Iraku na bazi po glavi stanovnika, ni na koji način ne garantuje prilike za posao za sve i poboljšani standard života.“

„Da bi se to postiglo,  potrebno je imati raznovrsniju ekonomiju. A trenutno je Irak država koja se najviše oslanja na naftu u svijetu.“

Bilal Wahab, Wagnerov stipendista na Vašingtonskom institutu za bliskoistočnu politiku se složio dodajući da nijedna od političkih stranaka nije adresirala „duboke probleme s kojima se mnogi Iračani suočavaju“.

„Ovo što vidimo je razjedinjavanje vladajuće šiitske kuće u Iraku“, kazao je on Al Jazeeri.

„Iako su do sada bili mirni, sasvim je moguće da postanu nasilni i haotični – uzimajući u obzir da je oružje dostupno i da postoje milicije koje bi mogle uhvatiti ovaj talas.“

Izvor: Al Jazeera

 

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.