Provedba presuda problem za Strasbourg

Evropski sud za ljudska prava u Strasbourgu počeo je s radom 1959. godine. Od tada je doneseno 15.000 presuda.

Kako kaže novinarka Al Jazeere Katarina Drlja, nakon više od 50 godina, na prvi dan ove godine, pred sudom je stajalo još 151.600 neriješenih slučajeva. Više od četvrtine samo iz Rusije.

Među prvih deset po broju neriješenih slučajeva nalazi se i jedna zemlja našeg regija, Srbija.

Prema mišljenju zamjenika predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine Ognjena Tadića, iz ove zemlje u ovom se trenutku pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu nalazi više od 1.500 slučajeva.

“Kod nas je postala uzrečica u Bosni i Hercegovini: ‘Tjeraćemo se do Strasbourga.’ Samim tim to je ušlo u jedan kolokvijalni dio načina i razmišljanja i ponašanja, postupanja u pravosudnim slučajevima i skoro da stranke ignorišu onu pravdu koju dobiju u zemlji već se samo nadaju pravdi u Strasbourgu”, kaže Tadić.

Neriješeni slučajevi

No, glavni izvor briga Nicolasa Bratza, predsjednika Suda, predstavljaju deseci hiljada neriješenih, ponovljenih, slučajeva koji se nalaze na stolovima njegovih kolega.

“Ono što je uznemirujuća činjenica je da imamo otprilike 40.000 slučajeva u kojima smo već donijeli presudu da je došlo do kršenja Konvencije, ali države nisu poduzele dovoljno efikasne korake kako bi poboljšale stanje za ubuduće i popravile prošlost”, izjavio je Bratza.

Zemlje naše regije, prema njegovom mišljenju, uopće nisu najproblematičnije.

Prema statistici Suda, od 1. januara 2012. godine pred Evropskim sudom za ljudska prava se nalazi 151.600 neriješenih slučajeva.

Od toga je 26,6 posto iz Rusije, 10,5 posto iz Turske, 9,1 posto iz Italije, 8,1 posto iz Rumunije, 6,8 posto iz Ukrajine, 4,5 posto iz Srbije, 4,2 posto iz Poljske, 2,8 posto iz Moldavije, 2,7 posto iz Bugarske, 2,4 posto iz Velike Britanije te 22,3 iz ostalih zemalja.

Od više od 150.000 neriješenih slučajeva, više od 40.000 je samo iz Rusije.

Specifični problemi

Nakon Turske, Italije, Rumunije i Ukrajine, među prvih deset nalazi se Srbija, sa skoro 7.000 neriješenih slučajeva.

Glavni problem koji na sudski sto donose zemlje naše regije je provedba presuda.

“Radi se o specifičnim problemima, koji se odnose na vlasništvo, povratak ljudi u krajeve odakle su bili premješteni. Takvi problemi su specifični”, rekao je Bartz.

Konkretno, Bosna i Hercegovina se suočava s problemima koji su posljedica rata, problemima privatizacije i štediša Ljubljanske banke.

“Mi ne možemo da vratimo novac Ljubljanske banke, mi ne možemo da napravimo sve kuće koje su uništene u ratu, mi ne možemo da riješimo pitanje privatizacije za kojom su stajale međunarodne agenture u Kancelariji visokog predstavnika (OHR), ti zakoni, sve to što je tako bilo”, kazao je Tadić.

Ne zaboravlja se ni slučaj Sejdić-Finci. Između ostalog, i zbog takvih primjera, kada nikako ne dolazi do provedbe presude, prvi dan konferencije Vijeća Evrope (VE) parlamentarci su raspravljali o budućnosti Evropskog suda za ljudska prava.

Prema ukupnom broju presuda u ovih posljednjih pedesetak godina, Sud će još dugo vremena raditi na odlukama za postojeće otvorene slučajeve, ali i na onima koji će tek doći.

Odugovlačenje postupka

Ukupan broj presuda za Balkan – 665. Od toga 32 otpada na Albaniju, 19 na Bosnu i Hercegovinu, na Hrvatsku otpada 216, na Crnu Goru 8, 61 na Srbiju, 245 na Sloveniju, a na Makedoniju 84 presude.

Na zemlje regije otpada skoro 700 donesenih  presuda. Najviše na Hrvatsku i Sloveniju i najčešće zbog odugovlačenja postupaka i prava na pošteno suđenje. Na kršenje tih prava donosi se skoro polovica svih presuda Suda.

“U dva dana na konferenciji u VE mogli smo čuti da će mnogo veću ulogu u budućnosti morati preuzeti pojedine zemlje kako bi se broj slučajeva pred Sudom za ljudska prava počeo drastično smanjivati. A i broj slučajeva mogao bi biti odraz demokracije u tim zemljama, smatra predsjednik Suda”, javila je Drlja.

Izvor: Al Jazeera