Put Asmira Begovića od Trebinja do Stokea

Piše: Emir Delić

“Sarajevski panter” Slobodan – Čobo Janjuš je volio braniti praznog stomaka, a “leteći Mostarac” Enver Marić volio je kišu. Po kiši bi branio bolje nego po suncu.

Asmir Begović voli braniti punog stomaka, a grozi se kiše.

“Ovdje, u Engleskoj, stalno pada, već mi je preko glave”, žali se.

Status, a ne državljanstvo

Kiša ili sunce, njemu je svejedno. Trebinjac Asmir Begović je engleski golman, a to nije mala stvar. Kad se kaže engleski, misli se na status, a ne na državljanstvo.

Na Otoku nema nijedan sa Balkana. U regiji samo jedan u njegovom rangu: Samir Handanović iz Intera. I on je porijeklom iz Bosne i Hercegovine, iako brani za Sloveniju.

Begović je ove sezone potvrdio kvalitet, stao rame uz rame s najboljim golmanima, pokazao sigurnost, čvrstinu i odgovornost. Sve ono što treneri cijene i zbog čega se pravi golmani razlikuju od “običnih”.

Sve mu ide u prilog

Safet Sušić (Selektor BiH):

”On je izuzetan golman. Ozbiljan je momak i voli raditi. Po konstituciji, trebao bi biti jedan od najboljih evropskih golmana. Sve mu ide u prilog. On nije golman za klupe.”

Miroslav Ćiro Blažević (bivši selektor BiH):

”Asmir je jedan divan dečko i veliki golman. Možda sam mu davao premalo šansi, ali znam da mi on to nije zamjerio. On je golman svjetskog formata, jer kad je tako rano dobio priliku da brani u najjačoj ligi na svijetu, kao što je Engleska, onda možete zamisliti šta će tek raditi kad ode u neki veći klub. Bosna je s njim dobila mnogo, jer će on biti golman reprezentacije najmanje 10 godina.”

Tony Pulis (bivši menadžer Stoke Cityja):

“Ljudi misle da smo Begovića kupili tek nakon neuspješnih pregovora s Davidom Jamesom. Ne, Begović je bio naša meta i prije pregovora s Jamesom. Čim smo saznali da je dostupan, odmah smo krenuli u akciju, jer smo smatrali da bi on jednog dana mogao biti najbolji golman u Engleskoj. I nismo pogriješili, on i jeste najbolji.”

Enver Lugušić (bivši trener golmana u reprezentaciji BiH):

”Trenirao sam ga u reprezentaciji i vidio sam kakvim potencijalom raspolaže. Asmir je jedan divan momak, veliki profesionalac. On je fenomenalno građen za jednog golmana, ima sjajak refleks, odličan je u istrčavanju, ali i na liniji. Nema straha, mlad je i želi da napreduje. Činjenica da brani u Engleskoj dovoljno govori. Pred njim je velika karijera.”

Nisu čudna zato transfer-nagađanja o interesu Manchester Cityja, Manchester Uniteda, Arsenala… Asmir je golman top klase. Nema razlike između njega i, recimo, Harta, De Gee, Szczesnyja…

To što je sada klasa, što je mentalno jak i stabilan, Asmir donekle može “zahvaliti” teškom odrastanju. Slično kao njegove kolege iz reprezentacije Džeko, Ibišević, Salihović, Medunjanin… i Asmir je, ne svojom voljom – zbog rata, morao odrasti prije vršnjaka.

Rat je njegovu porodicu natjerao na bijeg iz Trebinja. Preko Njemačke i Kanade, stigao je u Englesku. Na vrata toliko mala da se jedva provukao. Stidljivo je pokazivao golemi potencijal. Branio u Portsmouthu, pa na posudbi u Ipswichu. Skrasio se u Stoke Cityju. Nije se plašio ubojitih otočkih golgetera. Hrabro je išao na kopačku i Van Persieu, i Rooneyu, i Drogbi, i Torresu…

Prije nego što je prodan Stokeu, pred vratima Portsmoutha čekali su Chelsea, Arsenal, Tottenham… Begović kaže da je “u početku najkonkretniji bio Tottenham”. Na White Hart Laneu je bio još 2003. godine. Odradio ljekarski pregled, ali nije želio biti drugi golman.

“Vidio sam da žele angažirati [hrvatskog reprezentativca Stipu] Pletikosu, a ja sam smatrao da trebam otići u manji klub, kako bih dobio šansu da branim.”

Odabrao je Stoke i – pogodio. To je drugi najstariji klub u Engleskoj, nakon Notts Countija, osnovan još davne 1863. godine. Brzo je pomakao sa gola jakog konkurenta, Danca Thomasa Sorensena, i zavladao scenom.

Rukavice prije nego lopta

Golmanske rukavice Asmiru su došle pod ruke prije nego lopta. Otac Amir bio je golman trbinjeskog Leotara, kasnije i bugojanske Iskre.

“Uvijek sam maštao da budem golman”, kaže Asmir i dodaje: “Otac je dosta radio sa mnom. Kada smo zbog rata napustili Trebinje i došli u Njemačku, često smo trenirali zajedno. Sa pet godina sam prvi put stao na gol. Vremenom sam se ozbiljnije počeo interesirati. Iz tog perioda sjećam se Bayerna i Olivera Kahna. Zbog njega i Hasana Salihamidžića postao sam navijač Bayerna. Nikad nisam krio da mi je životna želja crveni Bayernov dres.”

Leotar, Stoke i Bayern – to su Asmirovi najvažniji klubovi. U Engleskoj posebno cijeni Liverpool, najviše zbog navijača.

Odlazak iz Njemačke u Kanadu za porodicu Begović je bio korak dalje u nepoznato. Otac Amir je radio fizičke poslove, ali je opet nalazio vremena da radi sa sinom. Asmir je počeo trenirati ozbiljnije u lokalnom klubu Southnestu. Kako se razvijao, Asmir je brzo dobio poziv u U-17 selekciju Kanade. Dobre igre u reprezentaciji i klubu otvorile su mu mnoga vrata. Menadžeri su u njemu vidjeli profit.

”Sjećam se da je čovjek, Dave Hrust se zove, došao i ponudio mojima da idem u Englesku. Otac se složio s tim da trebam da idem, jer u Kanadi za mene nije bilo prespektive. Već sam rekao da sam prvo bio u Tottenhamu, a onda sam potpisao za Portsmouth. Išao sam nekoliko puta na posudbu, pa sam branio u belgijskom La Louviereu do 2005. Sezonu 2006/2007. proveo sam u Macclesfield Townu. Meni je bilo važno da branim, jer sam samo tako mogao da napredujem.”

Kad je stigao u Englesku, bio je svjestan da nema nazad. Na Ostrvu se igra najbolji nogomet, pomislio je. ”Ako ovdje ne budem golman, onda ne znam gdje ću.”

Posebna priča je Asmirova reprezentativna karijera u dresu Kanade. Igrao je za mlađe selekcije, a onda je pozvan u A tim za kvalifikacioni meč protiv Čilea. Nije dobio šansu. Poziv iz domovine ga je zatekao. U početku se dvoumio…

”Nije mi bilo jednostavno”, priznaje. ”Pričao sam sa roditeljima. Ipak, možda nekome zvuči čudno, jer sam kao dijete otišao iz domovine, ali osjećao sam nešto, srce mi je govorilo da trebam da branim za Bosnu i Hercegovinu. Kada me je Ćiro Blažević pozvao, nisam imao dileme. Sjećam se da sam lijepo primljen. Već na aerodromu u Sarajevu sam upoznao Ibiševića, Salihovića, Muratovića… Kasnije i ostale igrače.”

Probudile su se emocije. Osjetio je nakon dugo vremena gdje pripada. U svakoj drugoj reprezentaciji bio bi stranac, ovdje je svoj na svome.

U posebnom sjećanju

”Doživio sam puno ružnih stvari u životu. Moje djetinjstvo obilježio je rat, izbjeglištvo, razbacana familija po cijelom svijetu. Kad sam nakon rata došao u Trebinje, osjetio sam toplinu u duši. Rekao sam sebi: ‘To sam ja, oni su moji, ja sam njihov.’ Osjećao sam sreću i rekao sam sebi da moram nešto napraviti za svoju državu.”

Debitantski nastup za Bosnu i Hercegovinu Asmiru će ostati u posebnom sjećanju. Dobio je priliku u Talinu u jednoj od najvažnijih utakmica proteklih kvalifikacija.

”Igrali smo u Estoniji i kod rezultata 2:0 za nas, kad je gotovo sve bilo riješeno, pozvao me selektor Blažević i rekao da ću da branim do kraja utakmice. Osjetio sam veliko olakšanje, ali i tremu kad sam istrčao na teren. Svi su me bodrili, najviše kapiten Emir Spahić.”

Vrijeme je radilo za njega. Čekao je svoju šansu. I kada se povrijedio Kenan Hasagić, zgrabio je ”jedinicu” i nikad se više nije pomjerio s gol-crte. U Kaunasu je osjetio radost plasmana na Svjetsko prvenstvo. Asmir Begović jedan je od najboljih golmana u Evropi. Stoke City je posljednja stepenica na putu ka platou. Na njemu se nalaze velikani. Čekaju ga…

Izvor: Al Jazeera