Put u Damask – amateri kao profesionalci na ‘otoku umjetnika’

Komad je na Silbi, 'otoku umjetnika', odigran na otvorenom (Turisti?ka zajednica Silba / Ustupljeno Al Jazeeri)

Nakon što su u lipnju prvi u Hrvatskoj na kazališne daske postavili sadržajno i tehnički zahtjevan komad Augusta Strindberga Put u Damask u Hrvatskom naodnom kazalištu Zadar, 13 amaterskih glumaca, polaznika kazališne škole Dragon Teatra za mlade i odrasle iz Zadra, u fuziji s ansamblom Dragon Teatra i predvođenih redateljicom Majom Šimić, isti su komad 5. kolovoza izveli na Silbi, “otoku umjetnika”. Komad je odigran na otvorenome, u Galeriji Marije Ujević-Galetović galeriji, uz suradnju Turističke zajednice Silba.

Ovaj komad slavnog švedskog pisca po mnogima je jedna od ključnih drama suvremenog teatra, a nastala je 1898. godine. Strindberg, naturalistički pisac, u nju je uveo elemente ekspresionizma i ekspresionističke drame, čijeg je izričaja on preteča, budući da će ekspresionizam snažno na pozornicu stupiti desetljeće i pol kasnije.

Posebnost ove zahtjevne predstave, u kojoj gledatelji prate put glavnog lika Nepoznatog, podijeljenog na više osoba, koji se razračunava s kćerkom, bivšim suprugama, sinom i drugim egzistencijalnim tjeskobama. Na tom putu Nepoznati doživljava svojevrsni preobražaj, poput Savla iz Tarza, koji u biblijskoj priči na putu u Damask susreće Isuse Krista te prelazi na kršćanstvo i postaje apostol Pavle, jest upravo to što je izvode glumci amateri.

Hommage a Bruno Bjelinski & Igor Kuljerić

Na Silbi je ovoga srpnja, uz mnoštvo drugih kulturnih programa, golemi interes publike i zahtjevnu organizaciju, održan koncert Hommage a Bruno Bjelinski & Igor Kuljerić, u čast dvojici velikih hrvatskih skladatelja koji su stvarali na Silbi.

Skladbe Brune Bjelinskog i Igora Kuljerića izveo je Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije.

Orkestrom je ravnao maestro Alan Bjelinski, a kao solistica je nastupila Ivana Kuljerić Bilić.

U sklopu koncerta izvedena su Kuljerićeva djela Folk Art II, Silbenski tanac i Riki Levy: Pet prizora iz baleta te Deveta simfonija Brune Bjelinskog.

Izvorna folklorna skupina Silba prije početka koncerta izvela je Silbenski tanac, koji je zaštićen kao nematerijalno kulturno dobro Hrvatske.

Koncert je održan u sklopu manifestacije Silbenskog kulturnog ljeta – Silba Summer Festival.

No, kaže redateljica Maja Šimić, radi se ipak o profesionalnom kazalištu, umjetničkoj organizaciji osnovanoj pri hrvatskom Ministarstvu kulture prije sedam godina. 

“Ali, budući da živimo i radimo u malom gradu, u Zadru, u kojem baš i nemamo mogućnosti raditi s profesionalnim glimcima, tada smo nekako sebi stavili za cilj da pokušamo talentirane amatere što više približiti jednoj profesionalnoj kvaliteti”, kaže Šimić.

Značenje amaterizma puno šire

Kada se za nekoga kaže da je u nečemu amater, često se zaključuje na potcjenjivački prizvuk, no Šimić precizira da je taj pojam dobio pomalo pejorativno značenje, u smislu da ta osoba nešto ne radi onako kako bi se možda trebalo i moralo raditi.

“U principu, mislim da je značenje puno šire i da je to nekako više povezano s ljubavlju i s entuzijazmom i žarom, čega čak možda nestaje i nedostaje u profesionalnom kazališnom životu. Tako da mislim da amateri nekad znaju biti žešći i plemenitiji, nekako su na izvoru onoga što kazalište samo po sebi traži u svom početku.”

Tako je, smatra, amater u kazalištu osoba koja voli teatar i želi biti njegov dio, za što je svakako potreban određeni talent, ali prije svega strast i ljubav prema izvedbenoj umjetnosti, jer je kazalište multidisciplinarno i mnogi se mogu pronaći u tom izričaju. Strindberga su odabrali odlučivši, nakon Williama Shakespearea, Miroslava Krleže, Euripida i Edgara Allana Poea, “zaokrenuti” prema europskom sjeveru i “zagristi u tvrd kamen”, jer se, kako kaže, pokazalo da su takvi zahtjevni pisci vrlo zahvalni za “brušenje” glumačkog talenta i stjecanje glumačkih znanja.

“To sam uočila kad smo radili Euripidove Bakhe, prije svega jedan arhaičan tekst, arhaičan prijevod još arhaičnijeg teksta je nešto što je zahtijevalo od polaznika, koji su tada možda čak bili i nešto mlađih generacija, da se zaista fokusiraju i porade na svojim govorničkim sposobnostima, na tehnikama disanja. I kad sam vidjela, nakon par mjeseci, kakve rezultate su postigli polaznici prije par godina, shvatila sam da je za njih to bio izazov da naprave nešto što do sad nisu napravili, da naprave taj jezični “flip” i progovore novim jezikom, koji je vrlo privlačan, vrlo efektan. I onda smo nakon toga krenuli – OK, što može biti još teže od ovoga.”

Predstava raste svakim novim izvođenjem

Ovdje je, ipak, više stvar sadržaja – ispitivanje egzistencije, muško-ženski odnosi i položaj žena, ističe, unatoč tome što se radi o tekstu starijem od 100 godina, i dalje su potpuno aktualna pitanja i, na žalost, ne daleko od situacije kakva je bila tada. S obzirom na teške tehničke uvjete i trud koji su usmjerili da dođu na Silbu izvesti tako zahtjevan komad bez većih pogrešaka, Šimić je zadovoljna izvedbom.

“Isto tako, to su neka iskustva koja su potrebna svima koji se bave teatrom – odigrati predstavu jedanput nije dovoljno, predstava raste kroz igranja, kroz gostovanja, druženja… Tu se završava cijeli taj kreativni glumački i redateljski proces i predstava nije gotova nakon premijere, ona, zapravo, tek tada počinje živjeti”, zaključuje Šimić.

Silba Vibra i Dani Silbe

Ljeti se na Silbi, uz brojne kulturne događaje, održava mnoštvo koncerata i raznih radionica.

Početkom turističke sezone inicijativa mladih ‘Silba Vibra’ organizirala je treće izdanje ‘Silba Vibra Festivala’, s temom zaštite okolišta.

Svakog su se dana održavale dječje radionice: govorilo se o zaštiti od požara, važnosti zbrinjavanja otpada, a na interaktivan je način prikazano kretanje i praćenje nebeskih tijela.

Uz vodstvo Eugena Motušića, predsjednika Društva za zaštitu prirodne i kulturne baštine otoka Silbe, organiziran je posjet staroj seoskoj kući i kućnoj gušterni, s namjerom edukacije o važnosti očuvanja pitke vode na otoku.

Na glazbenim večerima nastupale su skupine ‘Fire in Cairo’, ‘The Munchmen’ i ‘The Blues Shoes’, a cilj cijelokupnog događanja bio je osvijestiti najmlađe (tim putem i njihove roditelje i druge) o važnosti očuvanja prirodnih resursa na Silbi, koja sa 200-tinjak ‘zimskih’ stanovnika u ljetnoj sezoni dođe na njih više tisuća, pa je potrebna edukacija kako i zašto je potrebna briga o njoj i njezinim resursima.

Također, izvorna folklorna skupina Silba svake godine u jeku turističke sezone održava program ‘Dani Silbe’, u kojem svima prisutnima pokazuje sve plesove u izvedbi odraslih plesača, ali i onih najmlađih, koji do tada pohađaju ljetnu školu folklora.

Ove su sezone ‘đir po selu’ i cijelo događanje uvećali članovi obitelji Hawlina, koja nerijetko nastupa na Silbi sa svojim glazbenim programom.

Nastupili su i članovi Kulturno-umjetničke udruge Zora sa susjednog otoka Oliba.

Zadovoljni su i glumci – Marijana Marjanović iz Zadra ima 60 godina i kaže kako je, za razliku od mnogih, svoje talente i interese otkrila tek s odlaskom u mirovinu. Cijeli život, navodi, čovjek radi ono što mora i što mu se često ne sviđa – došlo je, ističe, vrijeme da napokon radi ono što želi i u čemu uživa.

“Kad se u ovim godinama počneš baviti glumom, to je čista ljubav, čisti užitak, nema tu neke računice, interesa, nego čisti gušt. Ja konkretno uživam u svakoj minuti, u svemu – u pripremama, u predstavi, prije, poslije, sve mi je predivno”, kaže Marjanović.

‘Čovjek cijeli život uči o sebi’

Gluma joj je, navodi, dala sigurnost za koju smatra da joj je možda nedostajala u životu – istupe pred ljudima i javne istupe izbjegavala, a ovo je oblik terapije kroz koji postaje sigurnija u sebe. S knjigom se, kaže, dosta mučila, pročitala dva puta zaredom, a potom proučila Strindbergovu biografiju te uvidjela da je to velikim dijelom autobiografsko djelo. A na raspolaganju su imali nekoliko mjeseci.

“Tako da je jako komplicirano za početnike, jako veliki zalogaj, čak i za profesionalce u ovako kratkom roku u kojem smo mi ovo napravili. Tako da moram reći da sam zaprepaštena kako smo to uopće uspjeli napraviti.”

Silvio Sačić, koji i živi na Silbi, također je zadovoljan odrađenim poslom. U kazalištu je šest mjeseci, a dogodilo se to, kaže, kao i sve lijepe stvari u životu, slučajno – na nagovor svoje dobre prijateljice, same redateljice.

“Pozvala me jedanput da dođem vidjeti kako to sve izgleda, te probe i sve skupa, i tako je bilo. Svidjelo mi se, ekipa je bila super i nešto sasvim novo u mom životu i baš me privuklo i zaintigriralo. Nadam se da je to već dobilo neki svoj oblik, neki smisao recimo na kraju svega”, kaže Sačić.

Na pitanje što je bilo presudno da nastavi, kaže da je umjetnost prilika da čovjek otkrije nešto novo o sebi.

“Čovjek cijeli život upoznaje sebe, cijeli život uči o sebi”, zaključuje Sačić.

Izvor: Al Jazeera