Putin i apokalipsa

Putin je naglasio da bi bilo koji nuklearni napad na Rusiju ili njene saveznike donio momentalnu odmazdu sa svim pratećim posljedicama (EPA)

Piše: Dina Khapaeva*

ATLANTA – Krajem prošle godine, ruski predsjednik Vladimir Putin je najavio da je Rusija završila finalno testiranje „nepobjedive“ nove hipersonične nuklearne rakete, „Avangarde“, nazvavši je „najboljim novogodišnjim poklonom“ za svoju državu. Budući da Putin podiže uloge o svojoj sve češćoj apokaliptičnoj retorici, treba li se svijet pripremati za nuklearni sukob?

Tokom protekle godine, Putin je govorio o „nuklearno apokalipsi“ više nego bilo koji drugi zapadnjački lider tokom protekle decenije, zbog čega su neki nagađali da možda prijeti NATO-u i SAD-u. Ali Putin je okrivio rizik katastrofalnog ishoda na Zapad, uokvirivši rusku hipotetičku upotrebu nuklearnog oružja kao osvetu ili odmazdu.

U martu prošle godine, naprimjer, tokom njegovog predsjedničkog obraćanja Federalnoj skupštini, Putin je naveo „one koji su u proteklih 15 godina pokušali ubrzati utrku naoružanja i tražiti jednostranu prednost protiv Rusije“, i uveli su „ilegalne“ restrikcije i sankcije s ciljem „ograničavanja“ ruskog razvoja, uključujući i razvoj vojske. Svi oni, izjavio je Putin, trebali bi „prestati ljuljati brod u kojem smo svi koji se zove Zemlja.“

Onda je došla prijetnja: nakon što je prikazao šest videa novog nuklearnog oružja, Putin je naglasio da bi bilo koji nuklearni napad na Rusiju ili njene saveznike donio „momentalnu“ odmazdu „sa svim pratećim posljedicama“. Nekoliko dana kasnije, ponovio je svoj stav, implicirajući da bi nuklearni rat – „katastrofa za cijeli svijet“ – bio odgovor na veliki napad protiv Rusije: „kao državljanin Rusije i šef ruske države, moram se upitati: ‘Zašto bismo željeli svijet bez Rusije?'“

Apokalipsa kao čest motiv

Tokom kluba diskusije Valdai, prošlog oktobra, Putinova retorika je postala još dramatičnija. „Rusija bi bila žrtva“ i „agresor treba znati da je osveta neizbježna“. Dok bi nuklearni rat bio „svjetska katastrofa“, rekao je on, barem bi Rusi „otišli u raj“ kao „mučenici“, dok bi, bez „vremena da se pokaju“ agresori „ samo umrli“.

Putinova apokaliptična retorika nalazi odjeka među njegovim pristalicama. Naprimjer, Aleksander Prohanov, ultranacionalistički pisac koji je povezao Putina sa mesijom, izjavio je da sa „mogućnošću nuklearnog rata“ koja izgleda „zaokuplja umove svjetskih vladalaca“, mnogi učesnici kluba diskusije Valdai ponovo su pročitali Knjigu Otkrovenja, zadnju knjigu Novog testamenta „po povratku kući“.

Knjiga Otkrovenja se i ranije pojavljivala u Rusiji, i utjecajne ličnosti su navodile apokalipsu sve češće u toku protekle decenije. Zapravo, lider ruske pravoslavne crkve, patrijarh Kiril, predvidio je obračun u stilu Knjige Otkrovenja. U 2017. one je izjavio „Morate biti slijepi da ne vidite približavanje užasnih trenutaka u historiji o kojima je apostol i evangelista Jovan teolog, govorio u svom Otkrovenju“. Nedavno je ponovio svoje vjerovanje da je Sudnji dan blizu.

Važno je reći da je osoba koja donosi apokalipsu sam Bog. Zato mnogi vjeruju da „užasni trenuci u historiji“ trebaju biti dočekani s dobrodošlicom. Naprimjer, prema nadbiskupu Vsevolodu Chaplinu, bivšem glasnogovorniku ruske pravoslavne crkve, „Bog dozvoljava poništavanje masa“ kako bi „podučio stanovništvo“.

‘Car i prorok’

Vladini zvaničnici, novinari i intelektualci su također aludirali na Apokalipsu. Naprimjer, šef ustavnog suda Valerij Zorkin rekao je da je kraj svijeta već tu i „da je misterija bezakonja već na djelu“. A Dimitrij Kiseljev, „glas Kremlja“, tvrdio je da Rusija može reducirati SAD na „radioaktivnu prašinu“.

Dok prizivanje pažnje Zapada može zadovoljiti Putina, apokaliptična retorika u Rusiji blisko je povezana sa pozicioniranjem Putina kao mesije, a Prohanov nije jedina javna ličnost koja je sretna da ga tako prikaže.

U svom romanu iz 2007. godine The Apocalypse of Vladimir, TV novinar Vladimir Solovjov naziva Putina „carem i prorokom“, čija je misija pripremiti Rusiju za posljednju sud. Vladimir, apostol, narator u prvom licu, uništava hiljade „grešnika“ uključujući cijeli grad Krasnojarsk, tako što ih žive spaljuje. Upečatljivo, Vladimir, apostol razmišlja da su „grešnici“ kojima nije ostalo vremena da se pokaju „samo umrli“. Za Solovjova, pripremanje za „dugo očekivani i svijetli dan posljednjeg suda“ zahtijeva da Rusija uvede nasljednu „antidemokratsku monarhiju“ sa Putinom kao carom.

Ovaj pogled je u skladu sa stavo običnih pravoslavnih vjernika. Sljedbenici jedne sekte vjeruju da je Putin reinkarnacija ranog kršćanskog misionara Pavla apostola. Osnivačica ove sekte koja se naziva majka Fotina, vjeruje da je „Bog imenovao Putina u Rusiji da je pripremi za dolazak Isusa Krista“, jer on „ima duh cara u sebi“.

Opada mu podrška u narodu

Aleksander Dugin, vođa pokreta Eurasija i glavni ideolog Kremlja, zove Putina “katechon”, pravoslavni lider koji sprečava „kraljevstvo Antikrista“, koje on opisuje kao kombinaciju zapadnjačke „globalizacije, postliberalizma i postindustrijskog društva“. Ipak, daleko od tog da želi odvratiti Apokalipsu, Dugin želi da Euroazijski pokret pomogne da se ona desi. Kako je panelista na ruskom radijskom programu nedavno rekao „Savremeni svijet, kao Srednji vijek, žudi za Apokalipsom“, jer „je svijet bez Apokalipse nezamislivo dosadan“.

U nedavnim mjesecima, narodna podrška Putinu u Rusiji je opala znatno, sa rejtingom odobravanja koji je pao sa 76 na 66 posto u drugoj polovini godine. U isto vrijeme, neki vid neosrednjovjekovnog razmišljanja, fokusiranog na restauriranje autokratske monarhije i nadmoć Pravoslavne crkve, dobija na značaju u Rusiji. Putinova vatrena retorika može zapravo odražavati način razmišljanja ovih fundamentalista koji nuklearno oružje vide kao “praktično rješenje” svjetskih problema.

*Dina Hapajeva profesorica je ruskog u Školi modernih jezika pri Tehnološkom institutu u Georgiji. Njena najnovija knjiga jest Slavljenje smrti u savremenoj kulturi.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Project Syndicate