Putin nadmoćno pobijedio Trumpa na svjetskoj sceni

Trump i Putin su održali sastanak u glavnom gradu Finske (EPA)

Sastanak američkog i ruskog predsjednika u Helsinkiju mnoge je američke političare ostavio bez riječi. Općenito, razgovori su bili usmjereni na smanjenje napetosti u odnosima Sjedinjenih Država i Rusije. Takav pristup dio je Trumpove politike, jer predsjednik želi ulogu kreatora međunarodnih odnosa. Međutim, nedostatak zajedničkog konačnog priopćenja ukazao je na opseg razlika između Sjedinjenih Država i Rusije.

Trump je iskoristio sastanak kako bi kritizirao zaključke američke obavještajne službe o ruskom uplitanju u američke predsjedničke izbore 2016. godine, izazivajući široku kritiku njegovih izjava u Americi. Strane su se složile surađivati u stvaranju sigurnosti u jugozapadnoj Siriji i postaviti radnu skupinu o humanitarnoj pomoći za sirijske izbjeglice. Iako su Trump i Putin istaknuli da se njihove zemlje natječu na tržištu energije, najavile su suradnju u sprječavanju nagle promjene cijena energije, što je bio ključni cilj Sjedinjenih Država u razgovorima.

Predsjednici su izjavili da je sastanak u Helsinkiju bio početak nove faze u bilateralnim pregovorima. Rusija će koristiti ovaj format za jačanje odnosa sa Sjedinjenim Državama i njegovom globalnom pozicijom i ulogom u rješavanju međunarodnih sukoba. Ruska strana dobila je Trumpovu suglasnost bliže suradnje protiv terorizma i cybersecuritya, koju je tražila prije sastanka. Rusija će također iskoristiti Trumpove izjave o neširenju nuklearnog oružja kako bi započeli razgovore o produljenju START sporazuma.

Političke svađe

Sastanak nije postigao napredak u odnosima i bio je ograničen na deklaracije i najave suradnje, ali potencijal za američke ustupke Rusiji može imati negativne posljedice za transatlantsku jedinstvo. Iako Trump ne može sam ukinuti sankcije Rusiji, on može zamrznuti proces uvođenja novih ograničenja (poput pitanja izgradnje plinovoda Sjeverni tok 2), što će imati značajan utjecaj na rusku politiku prema EU i Ukrajini. Sjedinjene Države možda žele koristiti Rusiju da provede ustupke u bilateralnoj trgovini s Kinom i ograničiti utjecaj Irana na sigurnost na Bliskom istoku. Sjedinjene Američke Države također će nastojati uključiti Rusiju u denuklearizaciju korejskog poluotoka suradnjom unutar UN-a i politikom sankcijama prema Sjevernoj Koreji.

Da se sastanak dvojice predsjednika završio pripremljenim izjavama na tiskovnoj konferenciji, to bi točno postiglo ono što je potrebno u ovom opasnom trenutku duboko uznemirenih američkih i ruskih odnosa. Trideset minuta pitanja i odgovora nažalost ugrožava dobar dio postignutog dogovora. Bio je to prljavi spektakl. Trump je pao na mamac u pitanju ruskog uplitanja u američke izbore. Nije rekao ništa što nije rekao prije, izražavajući sumnju u ruski angažman u izborima, izvlačeći iz naftalina pitanje Clintoničinih izgubljenih poruka elektronske pošte, negirajući bilo kakvu suradnju s Kremljom, i blokirajući napade na svoju “briljantnu kampanju” i izbornu pobjedu. No, bilo je zabrinjavajuće čuti kako je to rekao sve dok je stajao pored Putina na svjetskoj sceni. Najviše je uznemirujuće bilo njegovo priznanje da nije znao komu povjerovati oko pitanja miješanja u izbore: američkoj obavještajnoj službi ili Putinu.

Trump je morao znati da će njegovi komentari prerasti u političke svađe u Washingtonu, a možda je upravo to imao na umu. I Putin je također morao znati da će njegove primjedbe samo dodatno ojačati situaciju. Kritike su brzo došle od strane demokrata, kao što se i očekivalo. Ali republikanci su Trumpu ponudili malu potporu. Senatski čelnik Mitch McConnell i predsjednik Zastupničkog doma Paul Ryan poduprli su obavještajnu zajednicu oko pitanja ruskog uplitanja; drugi, kao što je senator John McCain, bili su više izravni u jednostavnoj osudi Trumpa.

Čini se da je ta zgroženost u Washingtonu samo povećala sjaj Putina. Uostalom, Rusi su postigli mnogo onoga što su se nadali. Summit sam po sebi je simboličan završetak napora Sjedinjenih Država kako bi izolirala Rusiju nakon pripajanja Krima 2014. godine. U međuvremenu, način na koji je proveden susret predstavio je Rusiju jednakom Sjedinjenim Državama na svjetskoj sceni. I previranja u Washingtonu naglašavaju neprestanu nered u američkoj vanjskoj politici, za razliku od Putinove neprekidne čvrstine. Ne čudi što je ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov pohvalio susret, ocijenivši ga boljim od super.

Protuteža Kini

Izgleda da je Rusija ponovno uspjela pobijediti Amerikance na svjetskoj sceni, no i dalje se radi samo o projekciji uspjeha. Rusija treba dobre radne odnose sa Sjedinjenim Državama za svoje potrebe, a Kremlj je htio da summit unaprijedi taj cilj. Rusija možda igra veću ulogu na Bliskom istoku, a sigurno je postala neophodna za rješenje krize u Siriji, ali treba Ameriku da potvrdi položaj Rusije u Siriji kako bi pomogla u podizanju golemih iznosa potrebnih za obnovu, a šire kako bi pomogla i u upravljanju opasnim odnosima između Irana, Izraela i Saudijske Arabije.

Slično tome, u Ukrajini, Rusija treba Sjedinjene Države za više pritisaka na Kijev za provedbu Minskih sporazuma. Rusija je također potrebna Sjedinjenim Državama u ozbiljnim strateškim pitanjima, dijelom kako bi se ubrzala tehnološka utrka naoružanja koja se u ovom trenutku ne može priuštiti. Konačno, ostavljeno neizgovoreno, kao i uvijek, Rusija treba Sjedinjene Države kao stratešku protutežu Kini.

Nema sumnje da je Helsinki postavio pravi put za odnos Rusije i Amerike i unaprijedio interes obiju zemalja u razbijanju međusobnih napetosti – sve do posljednjih trideset minuta konferencije za novinare. Tada je Trumpovo javno samopouzdanje pogoršano Putinovom podrškom stvorilo veliki izazov za veliki dio napretka koji je mogao nastati tijekom privatnih razgovora. Put do normalizacije odnosa dug je; Trumpova eksplozivnost i Putinova reakcija nepotrebno su ga produžili. U mnogim pitanjima, međutim, ovaj Trumpov pokušaj bi mogao označiti određen kraj njegovoj predsjedničkog stila i navesti njegove političke protivnike ali i saveznike na neki oblik kolektivne akcije protiv predsjednika. Nije da se treba očekivati od Republikanaca u Kongresu da započnu proces predsjedničkog opoziva. Mnogi se više plaše da bi u tom trenutku bili napadnuti na Trumpovu Twitteru, s iznošenjem svog prljavog rublja. Dok se to ne promijeni, Donald Trump će ostati u Bijeloj kući.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera