Putnička drama

Mnoge koštala života: Rijedak sačuvan primjerak karte za Titanic (EPA)

Drama je počela pred ponoć u subotu 14. aprila 1912. godine u sjevernom Atlantiku, u vodama nedaleko od Newfoundlanda.

Posada se u početku nije osvrtala na upozorenja, koja su stizala sa drugih brodova, da su se u toj regiji pojavile ogromne sante leda.

“Ovdje Titanic! Ovdje Titanic! U opasnosti smo, tonemo”, očajnički je ponavljao telegrafista Jack Phillips.

Titanic je, tvrdio je njegov konstruktor, bio nepotopiv.

A onda, kada se ispred broda pojavio ogromni ledeni brijeg, pala je komanda: “Potpun zaokret nalijevo, uključi motore unazad!”, pišu Nezavisne novine.

Ali bilo je prekasno: ledena stijena je razbila pet komora i voda je počela prodirati u brod.

Orkestar i dalje svira

Na brodu je u početku malo ko slutio šta se dešava.

Preživjeli članovi posade broda iskracavaju se sa Carpathie

S brodom su potonule i mnoge dragocjenosti: 20 vrećica dijamanata koje je Holandija transportirala u SAD.

U sefu je bio i čuveni “prokleti dijamant” Marije Antoinette, s kojim je završila na giljotini.

Ni kasniji vlasnici tog dragulja nisu imali sreće, pa je zato i nazvan “prokleti”.

Na Titanicu ga je nosio bogataš John McClane, koji ga je ranije kupio na aukciji.

Posada Carpathije, koja je prevezla brodolomnike u New York, dočekana je ovacijama.

Za herojsko ponašanje dobila je mnogobrojne počasti i priznanja u Evropi i Americi.

Na Titanicu je bilo i 39 putnika s jugoslovenskih prostora, sirotinja koja je trećom klasom krenula preko Atlantika “trbuhom za kruhom”.

Jedan od njih Ličanin Nikola Lulić, koji je tada imao 31 godinu, spasio se pravim čudom.

Slamka spasa

Kada je Titanic počeo tonuti, za Lulića, kao ni za drugu sirotinju, nije bilo mjesta na čamcima za spašavanje.

U nemoći, skočio je u vodu.

Kada se našao na valovima, vidio je jedno dijete kako pluta s pojasom za spašavanje.

“Ovo je moja slamka spasa”, sinulo mu je kroz glavu i prigrlio je dijete i pojas.

Kada je stigao do spasilačkog čamca, mornar je odmah prihvatio dijete, ali Luliću nije dozvolio da uđe u prenatrpani čamac.

Počela je borba na život i smrt, ali oficir je bio neumoljiv.

“Pustite ga da uđe, to je moj muž!”, počela je vrištati nepoznata žena.

Mornar je na kraju popustio.

Ljudske sudbine su nedokučive; Lulić nikad nije saznao ko je dijete koje je spasio, niti je ponovno sreo plemenitu ženu koja mu je pružila ruku života.

Izvor: Agencije