Radnjom dobre volje do novih domova

Razgovarao: Ibrahim Sofić

Koncept „Radnje dobre volje“ ili „Goodwill Store“ dugo je prisutan u svijetu, od Sjedinjenih Američkih Država, pa do europskih ekonomskih giganata poput Francuske i Njemačke, a njen glavni cilj je pomoći onima koji nemaju.

Prva prodavnica ovog tipa u Bosni i Hercegovini otvorena je krajem prošlog mjeseca, a već je donijela pozitivne rezulate.

„Radnju dobre volje“ otvorila je organizacija Pomozi.ba na čijem je čelu Elvir Karalić. Ova organizacija poznata je širom Bosne i Hercegovine po svojim humanitarnim akcijama, a naročito su se istakli tokom prošlogodišnjih poplava.

Karalić u razgovoru za Al Jazeeru ističe kako u BiH, državi poharanom ratom, poplavama i korupcijom, u kojoj haraju nezaposlenost i siromaštvo, ipak postoje dobri ljudi koji su spremni podijeliti ono što imaju sa onima koji su lošije sreće.

• Na kojem principu radi Radnja dobre volje?

-Princip rada je da ljudi doniraju stvari koje svakako ne koriste, a to je u najvećem procentu odjeća i obuća. Radi se o stvarima koje su u solidnom stanju, pa čak i nove stvari koje svako od nas ima u svojim ormarima, a koje ne koristimo. Potom se stvari po simboličnim cijenama prodaju i na taj način pretvaraju u konkretne stvari potrebne ljudima.

• Šta je trenutno najpotrebnije?

Hrana na prvom mjestu, zatim građevinski materijal, kućne potrepštine…

• Radnja dobre volje u Sarajevu radi tek nekoliko sedmica. Da li ima rezultata?

Za sada smo zadovoljni odzivom građana i samo u prvih 15 dana od otvorenja uspjeli smo, sredstvima zarađenim kroz radnju, kupiti 1.000 blokova za izgradnju kuće jedne sedmočlane porodice, zatim frižider za jednu porodicu kojoj je izgorjela kuća, zatim dvije tone brašna koje će biti isporučene i podijeljene u sklopu ramazanske akcije.

S obzirom da je radnja tek krenula sa radom i da dosta ljudi ne zna ni da postojimo, za sada smo prezadovoljni.

• Da li planirate otvaranje sličnih radnji i u drugim bh. gradovima? Da li ima problema u radu?

Hvala Bogu, za sada nemamo nikakvih problema, a po pitanju planova o proširenju ovih radnji po drugim gradovima BiH, zasigurno da ćemo se kretati u tom smjeru, ali moramo ipak pustiti da prođe određeni period da bi vidjeli kako sve funkcioniše u prvoj radnji pa tek onda da krenemo sa širenjem.

• Poplave, klizišta, požari i druge nesreće pogodile su mnoge stanovnike BiH. Do koliko njih je organizacija Pomozi.ba uspjela doći?

Od samog osnivanja Pomozi.ba odrađeno je na stotine akcija i pomognuto je nekoliko stotina hiljada ljudi, kako u BiH tako i šire, jer smo pomoć slali i sirijskim izbjeglicama u februaru 2013. godine.

Pomozi.ba se najviše istakla u poplavama koje su nas zadesile u maju 2014. godine i od tog momenta pa do danas isporučili smo više od 5.000 tona razne pomoći kao što je hrana, proizvodi za ličnu higijenu djece i odraslih, građevinski materijal, bijela tehnika, namještaj, garderoba…

• Iako je više od godine dana prošlo od poplava, mnogima je i dalje potrebna pomoć. Da li ste i dalje prisutni na ovim lokacijama?

Kada govorimo o poplavljenim područjima, mi smo još  aktivni na tom dijelu i sada radimo na projektima obnove javne infrastrukture u saradnji sa Ministarstvom vanjskih poslova Republike Slovenije i slovenačkom organizacijom Zavod Krog.

Tim projektom je predviđeno obnavljanje igrališta u Osnovnoj školi ”Kovači” u Zavidovićima, odvodnog sistema O.Š. ”Duboki Potok” (Srebrenik), radimo na sanaciji klizišta, zamjeni ograde, uređenju dvorišta te zamjeni oštećenog poda fiskulturne sale u Područnoj školi ”Cage” (Srebrenik), obnovi sanitarija i podova učionica, hodnika, garderobe i fiskulturne sale u O.Š. ”Podorašje” te obnovi krovne konstrukcije Doma zdravlja Sapna.

• U želji da se pomogne više ljudi, te da neki od njih radom pomognu, kako sebi, tako i organizaciji, organizacija Pomozi.ba pokrenula je i farmu kokoški čija jaja prodaje i tako osigurava prihode. Šta stoji iza ove ideje?

Ideja je bila da se pomogne ljudima kroz proizvodnju jaja sa jedne strane, a sa druge strane željeli smo da ponudimo ljudima nešto što im je svakako potrebno. Na taj način ljudi bi kupili neki artikal, a samom kupovinom bi uradili dobro djelo tj. donirali bez da moraju dati išta više nego što bi inače dali za konkretan artikal. Željeli smo i da se razlikujemo od drugih organizacija koje prodaju razne slikovnice i markice jer to može često biti kontraproduktivno – ljudi vas samo počnu izbjegavati, te smo iz tog razloga htjeli da ponudimo ljudima nešto konkretno.

• Da li ćete stati na ovoj ideji ili imate još planova?

Pored jaja, prije mjesec dana plasirali smo ideju Pomozi.ba jogurt gdje će se kupovinom tog proizvoda pomagati oko 200 porodica od kojih se otkupljuje mlijeko. Moram naglasiti da smo još u fazi testiranja javnog mnijenja gdje želimo za početak vidjeti reakcije ljudi, tako da još nismo počeli zvanično sa prodajom ovog jogurta.

Vezano za buduće projekte, glavni fokus će biti pomoć kroz samopomoć, to jeste kroz obuku ljudi da sami sebi pomognu. Plan je da se kroz Radnju dobre volje osiguraju sredstva za kupovinu mašina za šivenje gdje bi se, potom, obučavale samohrane majke kako da rade na tim mašinama, a sve sa jednim ciljem, a to je da im se povećaju šanse za zaposlenje ili da eventualno same započnu sa radom kući.

• Nezaposlenost, siromaštvo su neke od glavnih karakteristika sadašnjeg bh. društva. Da li ipak postoji sluh ljudi za pomaganje drugima i za rad Pomozi.ba?

Moram reći da je sama organizacija Pomozi.ba upravo i nastala iz tog razloga. Prepoznao sam da postoji veliki broj ljudi koji žele da pomognu drugima i da je potrebna organizacija koja će biti posrednik između onih koji žele da pomognu i onih kojima je pomoć potrebna.

• Na koje probleme nailazite u svome radu?

Od samog početka se susrećemo sa problemima materijalne prirode jer su potrebna ogromna sredstva da bi se pomoć isporučila, a da ne spominjem samo prikupljanje pomoći. Proces je – prikupljanje donacija – utovari/istovari – skladištenje – distribucija –  objava urađenog.

U poplavama smo posebno imali problema sa nedostatkom vozila, gorivom, skladišnim prostorom, nedostatkom viljuškara… Moram spomenuti da nam je u tom periodu u susret izašao načelnik općine Novi Grad, Semir Efendić koji nam je obezbijedio veliki skladišni prostor, a firma Euroasfalt nam je stavila na raspolaganje veliki broj svojih vozila.

Izvor: Al Jazeera