Radovanović: Neki ne mogu podnijeti kad ostvariš uspjeh

Sa Bosnom je Radovanović bio trostruki šampion i pobjednik Kupa Jugoslavije, a 1980. proglašen je za najboljeg sportistu Bosne i Hercegovine (Ustupljeno Al Jazeeri)

Nakon osam godina Ratko Radovanović ponovo je angažovan u košarci i sada obavlja funkciju sportskog direktora Slobode iz Užica, novog člana Košarkaške lige Srbije. Legendarni osvajač svih zlatnih medalja u dresu reprezentacije Jugoslavije na velikim takmičenjima i Kupa evropskih šampiona sa sarajevskom Bosnom 1979. godine pokušaće uraditi velike stvari sa Slobodom.

Ima bogato iskustvo. Bio je veoma uspješan kao direktor FMP-a, gdje je pružio doprinos da tim iz Železnika bude dvostruki pobjednik ABA lige i četverostruki osvajač nacionalnog Kupa. Igračka karijera nekadašnjeg visokog centra rođenog 16. septembra 1956. u Nevesinju bila je izvanredna. Osvojio je zlatnu olimpijsku medalju sa Jugoslavijom 1980. u Moskvi, zlato na Svjetskom prvenstvu 1978. u Manili na Filipinima, te zlatno odličje na Evropskom prvenstvu 1977. u belgijskom Liježu. Sa Bosnom je bio trostruki šampion i pobjednik Kupa Jugoslavije, a 1980. proglašen je za najboljeg sportistu Bosne i Hercegovine.

Sa Radovanovićem smo razgovarali o ambicijama Slobode iz Užica, ABA ligi i favoritima u novoj sezoni, mogućnosti da se nekada angažuje u Bosni i ponudi Nihada Imamovića za angažman u sarajevskom klubu, naslovu Reala u Euroligi, kvalitetu Superlige Srbije, reprezentacijama BiH, Srbije i aktuelnom evropskom prvaku Sloveniji. 

  • Zašto ste odlučili da prihvatite poziciju sportskog direktora Slobode?

– Vratio sam se da radim u sportu koji volim i znam. Stvar je jednostavna i nema filozofije, odmorio sam se i želim napraviti nešto vrijedno. Zbog toga sam prihvatio funkciju u Slobodi.

  • Koji je cilj kluba iz Užica, člana KLS?

– Mi smo amaterski klub koji se ove sezone prvi put takmiči u ligi Srbije. Cilj je da izborimo opstanak i budemo među osam ekipa. Želimo stabilizovati klub i stvoriti bazu za dalji rad. Imamo sjajnu i talentovanu djecu za košarku u Užicu i okolini, a da bi napredovala potrebno je da dobri stručnjaci rade sa njima. To je dugotrajan proces i trebaće dosta strpljenja.

  • Kakve su dugoročne ambicije Slobode?

– Na duži period cilj je da uradimo više, no ići ćemo stepenik po stepenik. Sigurno je da su ambicije velike jer ne bi me zvali u klub da je drugačije.

  • Nakon duže vremena Srbija nema predstavnika u Euroligi, u kojoj sezona počinje 11. oktobra. Kako gledate na to?

– Budućnost je bolje igrala, imala više sreće i plasirala se u Euroligu, gdje je Crvena zvezda nastupila prošle sezone. Nije smak svijeta što Srbija, koja ima veliki kvalitet, neće imati predstavnika u Euroligi. Srpski timovi će igrati u evropskim kupovima, a vidjećemo ko će biti najbolji u novoj sezoni ABA lige. U dvije ABA lige igraće sedam timova iz Srbije, četiri u elitnom rangu, a učesnici Druge ABA lige su Vršac, Borac Čačak i Dynamic.   

  • Šta je presudilo da Budućnost prvi put postane prvak ABA lige?

– Presudilo je to što je Budućnost dobila najveći broj utakmica. Ona nije igrala Euroligu i čestitam joj na zasluženom osvajanju titule prvaka. Želim da bude uspješna u Euroligi, koja je za ovu generaciju igrača crnogorskog tima novo takmičenje. 

  • Ko su favoriti za naslov u novoj sezoni ABA lige?

– Takmičenje će biti jako u obje ABA lige, a neke ekipe još nisu kompletirale roster. Sigurno je da će biti dosta jače nego svih ranijih godina i da će borba za plasman u Euroligu biti žestoka. Budućnost, Zvezda, Partizan, te Olimpija imaju ambicije za velike stvari. Među favoritima je i Cedevita, koja se znatno pojačala. Partizan će biti u vrhu nakon što je promijenio igrački kadar, a prije toga doveo novog sportskog direktora Nikolu Lončara. Najbolje ekipe imaju oni sa najvećim budžetima.

  • Kako komentarišete desetu titulu evropskog šampiona madridskog Reala?

– Jednostavno je da se klubovi koji imaju budžet pet miliona eura ne mogu nositi sa ekipama koje vrijede između 20 i 25 miliona eura poput CSKA, Fenerbahcea, Anadolu Efesa, Reala, Barcelone… Teško je igrati protiv bogatijih jer važi deviza koliko para, toliko muzike.

Real je bio u lošoj formi određeni dio sezone, ali je pokazao najbolje igre u pravom trenutku na Final Fouru Eurolige. Važno je bilo i da se glavni igrač Llull oporavio od povrede i bio raspoložen kada je trebalo. Očekivao sam plasman Reala u finale, no mislio sam da će trener Željko Obradović sa Fenerom osvojiti trofej Eurolige, s obzirom na to da je završni turnir održan u Beogradu. Veliki kvalitet ima i CSKA, kojeg je Real dobio u polufinalu, a poslije odigrao najbolje u finalu i zasluženo osvojio titulu.

  • Da li ste zadovoljni kvalitetom Superlige Srbije?

– Svake sezone je kvalitetnija pošto se skoro svi timovi igrački pojačavaju. Dokaz tome je i da četiri ekipe iz Srbije nastupaju u ABA ligi, te dosta kvalitetnih igrača koji igraju u elitnom državnom prvenstvu.

  • Želite li se jednog dana angažovati u radu Bosne, u kojoj ste ostavili dubok igrački trag?

– Bilo bi lijepo da je Bosna u boljoj finansijskoj situaciji i da igra ABA ili Drugu ABA ligu. Šteta je da nije tako, a sa Slobodom dolazim na Memorijal “Sabit Hadžić”, koji će biti održan od 21. do 23. septembra u Sarajevu. On je bio moj veliki prijatelj i kum, sjajna ličnost, no prerano je otišao kao i Mirza Delibašić. Međutim, takav je život – danas jesi, sutra nisi.

  • Koje ekipe još sudjeluju na Prvom memorijalnom turniru “Sabit Hadžić”?

– Domaćin Spars, Zrinjski i tim iz Austrije (UBSC Graz). Rado smo se odazvali pozivu, a možda nastupimo i na Memorijalu „Mirza Delibašić“, zavisno od termina njegovog održavanja. Treniraćemo u Sarajevu i ako bi drugi turnir bio odmah poslije prvog, prihvatili bismo učešće i na njemu.

  • Da li je Bosna iznenadila osvajanjem naslova evropskog klupskog prvaka davne 1979. godine?

– Imali smo mladu ekipu, sjajnog trenera Bogdana Tanjevića i odličnu upravu. Od rukovodstva kluba do cijelog grada Sarajeva, svi su živjeli za uspjeh KK Bosna. Bili smo iznenađenje, no sve se poklopilo za osvajanje naslova evropskog prvaka. Pobijedili smo Real, Olympiakos, Juventud, Maccabi, a u finalu italijanski Emerson. Nije bilo jednostavno dobiti evropske velikane, ali uspjeli smo. Ko god misli da je bilo lako, vara se. Nije bila samo jedna utakmica, finalna, nego smo dobili više jakih protivnika.

  • Može li Bosna opet biti najbolja u BiH i igrati važnu ulogu u regionalnoj ABA ligi?

– Vidim da je situacija daleko od dobre jer se dešavaju stalna prepucavanja o tome ko je kriv za krizu Bosne. Dok je Nihad Imamović bio predsjednik, klub je bio finansijski stabilan i to se moglo iskoristiti za bolje rezultate u kasnijem periodu. On me tada zvao da dođem u Bosnu, ali sam bio vezan obavezama u FMP-u iz Železnika. Po odlasku Imamovića, počela su pljuvanja po njemu i njegovom radu, što nigdje ne vodi. Međutim, tako je svugdje, ne samo u Bosni jer kada ostvariš uspjeh, neki to ne mogu podnijeti. Bosna je igrala domaće utakmice u punoj dvorani, a poslije se sve srušilo.

  • Kakav je osjećaj prisjetiti se osvojenih trofeja sa reprezentacijom Jugoslavije na svim velikim takmičenjima?

– Tužan sam, kada se sjetim trofeja. Ostala je žal za zemljom koja je bila košarkaška velesila i rastureno je ono što je valjalo. Na evropskim prvenstvima sada nastupaju i Makedonija, Crna Gora, Slovenija je prvak Evrpoe i zamislite da je svih šest selekcija spojeno u jednu kakva bi to danas bila velesila u košarci.

  • Kako vidite bh. selekciju u budućnosti?

– Dule Vujošević više ne može voditi BiH zbog zdravstvenih problema, ali vratio ju je na pravi put stvorivši kvalitetan novi tim. Bosna i Hercegovina sada ima ozbiljnog selektora Jasmina Repešu, ali veliki je problem što se igrači ne odazivaju pozivima u reprezentacije pošto se kvalifikacioni prozori održavaju u terminima kada se igra Euroliga i NBA.

Svakako da bi me obradovao uspjeh BiH u kvalifikacijama za SP 2019. Razgovarao sam sa Sejom Bukvom (potpredsjednik Košarkaškog saveza BiH) i sigurno je da im treba pomoć države. Ulaganja u sport su neophodna kako bi se djeca sklonila sa ulice, pravilno odgojila i pomoglo im se u karijerama. Pravi primjer je Srbija, gdje se ulažu velika sredstva u sport zahvaljujući i predsjedniku Aleksandru Vučiću, što ranije nije bilo slučaj kada su se političari samo slikali sa osvajačima medalja.   

  • Od dolaska Aleksandra Đorđevića za selektora, Srbija je osvojila tri srebrne medalje na SP-u 2014, Olimpijskim igrama 2016. i EP-u 2017. Kako Srbija uspijeva zadržati kontinuitet medalja?

– To je veliki uspjeh i sigurno će biti još medalja. Imamo uvijek dobre igrače i nemamo problema da ih stvorimo, ali u posljednje vrijeme je problem u kojem ćemo timu igrati na prvenstvima, što je važno. Dešava se da imaš igrača, a faktički ga nemaš jer ne igra za državnu selekciju.

  • Koliko ste iznenađeni zlatnom medaljom Slovenije na prošlom Eurobasketu?

– Slovenija je veliko iznenađenja, a ona je počela igrati veoma brzu košarku u vrijeme kada ju je vodio Božo Maljković, koji je preporučio Igora Kokoškova za selektora. Maljković je uspostavio taj sistem igre, a Slovenija je u kontinuitetu odigrala najbolje prošlo prvenstvo. Prezentirala je najljepšu košarku i sa odličnim trenerom postala prvak Evrope, iako je malo ko to očekivao.

Slovenija je pokazala kvalitet u finalu protiv Srbije, kada je Luka Dončić ranije napustio igru zbog povrede. Tim je bio kompaktan i funkcionisao odlično kao cjelina. Za prvo mjesto sve treba uklopiti na pravi način kako bi 20-ak ljudi, od igrača, preko stručnog štaba do doktora i fizioterapeuta djelovalo homogeno pošto samo jedan pojedinac može rasturiti sve što grade ostali u timu.              

Izvor: Al Jazeera