Ramazanske i bajramske radosti u Zagrebu

Piše: Tomislav Šoštarić

Ramazanski bajram blagdan je koji danas obilježava i 63.000 građana muslimanske vjeroispovijesti u cijeloj Hrvatskoj. U skladu s tradicijom – gdje god da ste, kažu, u osnovi je ista.

Obitelj Čaušević živi u blizini Svetog Duha u Zagrebu. Supružnici Dženan i Nađija rođeni su Zagrepčani, muslimanski vjernici koji žive s kćeri Amrom, 20-godišnjom studenticom politologije.

Za bajram i šnenokle

Amra završava prvu godinu fakulteta, a prije toga je pohađala Islamsku gimnaziju. Mjesec ramazan provela je u postu, iako joj, kaže, uz obveze na fakultetu nije bilo lako. No, uspjela je.

Njezini kolege i prijatelji dali su joj podršku – većinsko stanovništvo katoličke vjeroispovijesti, ali i onih drugih, kaže, odlično prihvaća njezine običaje i tradiciju.

Zagrepčanka dušom i srcem

Nađija naglašava da je njezine običaje i tradiciju društvo u cjelini uvijek poštovalo – nikad nije imala neugodnosti niti osjetila bilo kakav oblik pritiska ili diskriminacije. Niti u vrijeme rata. Bajram se u Zagrebu, kaže, slavi vrlo ugodno. 

“Ja sam član ove zajednice, ja sam odavde potekla i osjećam se Zagrepčankom dušom i srcem i cijelim tijelom, tako da Zagreb je moj centar svijeta i ne znam što bi moralo se desiti, eto bilo je vrijeme rata, ali ja nisam napustila Zagreb, ja sam sve vrijeme radila i ne znam koja bi to sila morala biti, i ne daj Bože zlo, da bih ja napustila Zagreb.”

“Zadovoljna sam zato što uvijek mi čestitaju, sjete me se, mnogi znaju i pitati naprimjer kad sam im rekla da postim, znali su me pitati pa kako, pa šta, pa onda objašnjavati. Naravno, nekima je čudno kad kažem, ono, da postim, bez vode, bez ičega, onda pa kako, jel to moguće i tako, zanima ih.”

A tradicija je ono što obitelj Čaušević poštuje. Proteklih desetak dana, koliko je posao dopuštao, trajale su pripreme za ramazanski bajram. To uključuje i blagdanski stol. 

Baklava je, kaže Nađija, obvezna. No, tu su i tufahije, hurmašice i drugi kolači. Ipak, ima i odstupanja i prilagođavanja.

“Mi volimo ovako i dodati nešto, kao što sam rekla, ovisno o godišnjem dobu. S obzirom da su sada vrućine velike, pa se nekakvi teški kolači ne prave, s kremama, torte i takve stvari, a budući da moji ukućani, većina njih, voli šnenokle, dobro rashlađene jako pašu nakon obilatog ručka za rashladit se, umjesto sladoleda”, kaže Nađija.

Raspodjela dužnosti

Od jela, ovisno što je tko u kojoj kući naviknuo i ima običaj pripremiti za Ramazanski bajram – u obitelji Čaušević tu je tako punjeni luk, razne pite, uključujući burek, koji je, kako kaže kroz smijeh, jedini “pitac”, bamija. Radi se i šiš ćevap uz prilog od riže ili neke od raznih vrsta pripreme krumpira, salate i juhe u skladu s godišnjim dobom.

I u njihovoj obitelji, obvezna pečena janjetina. No, radni dan ove djelatnice banke završava tek oko 17:30. Obveza je mnogo, pa se i one bajramske moraju rasporediti na druge članove obitelji.

“Ostaje malo vremena da bi čovjek pripremio sve to što bi htio jer, ipak, nas ima dosta, mi se volimo ovako svi zajedno skupiti. Znači mi uvijek vodimo računa o tome da su nam najstariji uvijek prisutni, pa onda mi, naša djeca, pa recimo tetke, najbliža rodbina koja nam je tu u Zagrebu, mi se obavezno na svaki bajram skupimo svi zajedno. Ručak prilagodimo prema starijim osobama – ako nisu u mogućnosti doći k nama, mi nemamo lifta, onda kaže se ‘ako neće brdo Muhamedu, onda će Muhamed otići brdu’. Tako i mi onda, svatko pripremi po nešto, onda se sve tako prikupi u jednoj kući gdje se svi sastanemo.”

Integracija, ne asimilacija

Mnogi su, kaže Arslani, kao svjesni muslimani uzeli godišnji odmor za vrijeme ramazana, jer nije lako postiti kada se radi, iako je post onoga koji radi kod Boga vrjedniji. Pomažu u tome, kaže, i mnogi poslodavci nemuslimani, koji vjernicima izlaze u susret kad su njihovi običaji u pitanju. Tradicija i identitet se čuvaju, na djelu je integracija, ali ne asimilacija, o čemu skrbi i sama zajednica. 

“Mi smo svjesni da se identitet nadograđuje stalno, tako da svaki musliman ovdje ima i onaj hrvatski prefiks identiteta. Dakle, pored toga što su oni muslimani, dakle pripadaju islamskoj religiji, kulturološki su muslimani, ali su kulturološki, neću reći Hrvati da me neko krivo ne shvati, ali žive na način na koji njihovi susjedi nemuslimani žive.”

Druženja je, kaže Nađija, u mjesecu ramazanu mnogo više nego ostalih mjeseci, i rodbine i prijatelja. S druge strane, intenzivnija je i duhovna strana, okretanje samome sebi i molitvi, razmišljanju što se radi loše i što više ne bi trebalo činiti.

Prijatelji ne zaboravljaju čestitati

Njezin 64-godišnji suprug vlasnik je građevinske firme i inženjer građevine. Također rođeni Zagrepčanin.

Kako kaže, katoličko stanovništvo u velikom broju posjećuje džamiju i zanima se za islam koji, napominje, treba razlikovati od onog što mediji prečesto poistovjećuju s terorizmom.

“Stalno govore o tome da je onaj se raznio bombom tamo pa pobio ne znam koliko… U Kur'anu kaže Bog, najstrože je zabranjeno samoubistvo, a taj radi samoubistvo. I druga stvar, kaže ako spasiš jednog čovjeka, kao da si spasio čitav svijet, a ako ubiješ jednog čovjeka, kao da si ubio čitav svijet”, podsjeća Dženan.

U skladu s običajima, Dženan rano ujutro oblači lijepo, prikladno odijelo, obvezno barem jednu novu stvar i kreće na jutarnje klanjanje, sabah-namaz. Potom slijedi obilazak pokojnika, tako i nedavno preminulog oca, a zatim slijedi bajramski ručak, koji za to vrijeme pripremaju ženski članovi obitelji.

Kao što ne zaboravlja čestitati blagdane poput Božića i Uskrsa svojim prijateljima katoličke ili pravoslavne vjeroispovijesti, tako ni oni njih ne zaboravljaju za njihove blagdane.

“Sutra da ste tu, vidjeli bi koliko zvoni telefon, to nije normalno, koliko poruka stiže.” Uzajamno, kaže, misle jedni na druge.

‘Stvarno ima gušta’

“Prije svega bih htio reći da je većinsko katoličko stanovništvo fantastično prema nama muslimanima, a same vlasti su to toliko dobro prihvatile da su oni nama omogućili da imamo slobodan dan. Znači oni koji rade u radnim organizacijama imaju slobodan dan na bajram, ali imamo slobodan dan i na Božić, tako da smo mi u prednosti za jedan dan”, kaže kroz smijeh.

Amrina prijateljica Amila Aličelebić također je završila Islamsku gimnaziju, a sada je studentica Prava.
Bošnjakinja je i bajram se u njezinoj kući slavi u skladu s običajima u Bosni. Ni njih prijatelji drugih konfesija ne zanemaruju na bajram.

Življenje dijaloga

Arslani ističe da svake godine u slavlju muslimanskih blagdana sudjeluju visoki državni dužnosnici,  gradonačelnik Zagreba Milan Bandić i druge osobe iz društvenog života, a javna televizija uživo prenosi slavlje bajrama. No, mnogo je važnije, kaže, da pripadnici svih konfesija znaju kada su najvažniji blagdani njihovih susjeda, jer je međureligijski dijalog puno učinkovitiji kada se ‘spusti’ među vjernike. To je važno i za muslimanske vjernike koji, kaže, daju svoj veliki doprinos. 

“Ne samo način rješavanja muslimanskog pitanja, nego i tog dijaloga. Ja mogu reći da mi zaista ovdje u Hrvatskoj, muslimani općenito, ne samo zajednica nego i naši vjernici, živimo dijalog.”

“Čestitaju nam, nazovu nas prijatelji i susjedi, nekima čak i rodbina koji nisu muslimani, nazovu, čestitaju, čak i dođu kući, pojedu kolače, popije se kava i tako, po tradiciji našoj.”

Ariana Aliti, Albanka podrijetlom iz Makedonije, dodaje da je bajram u Zagrebu samo donekle različit nego, primjerice u Bosni i Hercegovini ili Makedoniji. U osnovi je isti.

“Samo šta je tu manja familija, normalno, ali sve je isto, stvarno ima gušta. Jesmo manjina, sve je to drugačije, ali ima gušta previše. Mi ga stvorimo, ako ga nema. Samo što je razlika što mi imamo jednu džamiju pa se ovdje svi okupljamo, a u Bosni i Hercegovini, Albaniji, Makedoniji, svaki kvart ima svoju džamiju, tako da kojoj džamiji pripadate, tamo odete i to je jedina razlika. I više je familije.”

Multinacionalna islamska zajednica

U Zagrebu, kako kaže Mevludi ef. Arslani, zamjenik muftije, postoji heterogena, multinacionalna islamska zajednica, pa postoje i određene kulturološke razlike. No, proslava bajrama u osnovi je ista.

Mnogi od njih sačuvali su tradiciju proslave bajrama, pa tako i pogotovo među mladima. No, neke stvari se i mijenjaju.

“Normalno, nešto se izgubilo, ima i mladih obitelji koje ne mare za tradiciju, pa ćete često naći da izlaze na bajramski ručak negdje van u nekakav restoran ili odlaze iz Zagreba negdje na more.”

No, bez obzira na sve, poruka Ramazanskog bajrama je uvijek ista – sjetiti se svojih pokojnih, onih koji trpe, koji se ove godine neće moći radovati blagodatima Ramazanskog bajrama, ma kojoj konfesiji pripadali.

“Neka Bog da svima svako dobro u životu bez obzira bili muslimani ili nemuslimani jer svi smo od jednog oca, svi smo mi braća i sestre, svi smo mi od Adema, odnosno od Adama”, zaključuje Arslani.

Izvor: Al Jazeera