Ramina retuširana slika Albanije

Rama je najavio dobre odnose sa susedima (EPA)

Piše: Idro Seferi

Edi Rama je novi premijer Albanije. Čovek čija je kancelarija bila poznata po tome što je pokrivena slikama, u kojoj su na stolu stajali raznobojni flomasteri i koja je izgledala prilično savremena.

Rama, visoki bivši košarkaš i slikar, a posle ministar kulture, gradonačelnik Tirane, predsednik opozicije. Poznat je i po stajlingu, bojama kravata, čarapa, a i po tome što je ofarbao ceo grad raznim bojama kako bi komunističkim zgradama sa fasadama i bez njih vratio neki život.

Nakon izbora 23. juna uspeo je da pobedi dosadašnjeg premijera Albanije, Saljija Berišu, lidera protesta za demokratske promene iz 1991. godine, kada je država izašla iz četrdesetogodišnje izolacije.

Albanija u decenijskim tranzicijama

Tokom Hladnog rata, pa sve do početka pada komunizma u Zapadnoj Evropi, Albanija je imala kontakte samo sa dve zemlje – Sovjetskim Savezom, sa kojim je brzo prekinula odnose, a onda samo sa Kinom.

Nekoliko dece je nazvano Mao, zbog prijateljstva s Kinom. Tokom tog režima Albanija je smatrala da može biti napadnuta iz časa u čas.

Izgradila je stotinu hiljada bunkera i postala poznata po tome. Diktator Albanije Enver Hodža je verovao da može da se živi bez ikakvih prihoda.

Uglavnom, sve u Albaniji je bila simulacija života. Taksisti su stajali u centru grada svakog dana, ali skoro nikada nisu vozili, za hranu se čekalo na red i nije je bilo ni približno dovoljno, a sve što je došlo sa Zapada je bilo zabranjeno – muzika, filmovi, čak i farmerke. Tu privilegiju je imala samo nekolicina, jer se to smatralo štetom za socijalističku omladinu.

Ostalima su pretili zatvori, deportacija onih koji su se smatrali disidentima, kazna života u ruralnim sredinama, prinudni rad, logori i smrtne kazne. To je bio način zavođenja reda.

Albanija je uglavnom imala problem sa sobom i platila je cenu duge izolacije.

Tajno, neki Albanci su imali mogućnosti da gledaju ka Zapadu preko skrivenih antena koje su hvatale jugoslovenske programe. Lepa Brena, Zorica Brunclik, Zdravko Čolić i za neke Bijelo dugme su bili najpoznatiji muzičari. Za druge – pravac Italija. Stoga većina Albanaca govori italijanski jezik, a neki još uvek srpsko-hrvatski.

Postojao je način šišanja “na jugoslovenski”, a najpoznatija pesma na ovdašnjim jezicima bila je “Čik pogodi”.

Nakon tranzicije Albanija je izašla u svet demokratije, nakon toliko godina raspada i ludila pod Hodžom, čovekom koji je verovao da je komunizam večan i koji je svoju biografiju napisao u osamdeset knjiga.

Slike sa Jadrana i obala Italije su bile strahovite – hiljade ljudi koji se penju na stare brodove u nadi da će videti obalu Evrope.

Ekonomija se teško oporavila, a zemlju je vodio tadšnji predsednik Beriša, koji je postao ikona promena i nada.

Međutim, 1997. godine izbili su građanski nemiri zbog piramidalnog sistema kredita, kada su sumnjive agencije nestale sa svim parama albanskih građana.

Piramide, finansijske organizacije koje su obećale ogromne kamate za ušteđevinu kod njih su bile popularne. Ljudi su ostali i bez kuća, nadajući se zaradama. Albanija je mesecima bila pod opsadom razbojnika koji su pokrali sve i ostavili iza sebe mnoge žrtve.

Nakon toga su do 2005. godine na vlast došli socijalisti, čiji je lider tada bio “albanski Berlusconi”, Fatos Nano. Čovek koji je voleo kockarnice, imao mladu i lepu ženu i pušio kubanske cigare.

Nije se mnogo promenilo, pa se na vlast vratio Salji Beriša, sada kao premijer. Iako je bio predugo na političkoj sceni, uspeo je da državu uvede u NATO. Međutim, stepen korupcije, kao i stanje ekonomije, nije se značajno promenio.

Bio je deo raznih rasprava, afera, stalno se u medijima spominjala i njegova uža porodica. Njegova kćerka advokatica se spominjala kao veza za sve javne poslove, kao i njegov sin. Pričalo se da su vlasnici većine stvari u Albaniji, a proglašeni su milionerima.

Međutim, Demokratska stranka je izgubila. 

Od pariškog boema do premijera

Edi Rama je rođen 4. jula 1964. Otac mu je bio vajar, a majka se bavila medicinom. Ranih devedesetih je živeo u Parizu, gde se bavio slikarstvom, što je i studirao. Imao je izložbe po svetu i ljudi koji su ga znali u to vreme rekli su da je bio pravi boem.

Vladajuća Demokratska partija često ga je optuživala da je narkoman i objavljene su i njegove slike “sa nudističkih plaža”.

No, njega to nije brinulo. U Albaniju se vratio i postao ministar kulture, gde je svojevremeno uticao za neke male promene. Nedugo zatim postao je gradonačelnik Tirane.

Ulaz u glavni grad Albanije, koji ima blizu milion stanovnika, uvek izgleda kao ulaz u neki kineski veliki grad. Drugačiji je od ostatka regiona – tu su gužve automobila, loši putevi i građevine iz prošlosti koje više liče na neke improvizacije, bez krovova, fasade i nepravilne izgradnje. Međutim, treba samo malo vremena da se vide zgrade sa raznim “srećnim bojama”, raznim znakovima, crtežima.

Rama je zbog toga 2004. dobio nagradu u Londonu kao gradonačelnik godine za ceo svet. Godinu dana kasnije časopis Time ga je svrstao među heroje –  priznanje dodeljeno 37 ljudi koji su, po tom časopisu, dali doprinos za promenu sveta nabolje.

Bio je gostujući profesor na univerzitetima Boston i Harvard, te na Univerzitetu Massachusetts u Bostonu.

Rama je srušio trafike, kafiće i divlju gradnju oko gradske rečice Lana. Bio je fizički napadnut nekoliko puta.

Poznat je po tome što je često izlazio na proteste s megafonom. Godine 2005, nakon poraza Socijalističke partije na izborima, preuzeo je stranku. Ali  2011. godine je izgubio izbore za četvrti madat gradonačelnika Tirane.

Početkom 2011, zbog problema na prethodnim parlamentarnim izborima, organizovao je protest na kojem je ubijeno troje ljudi, a nekoliko njih je ranjeno. Opozicija je smatrala da je policija pucala, ali Vlada Albanije je mislila suprotno. Nikada nisu otkriveni krivci.

Država je tonula još dublje u neizvesnost i jedini napredak je bio dobijanje bezviznog režima sa Evropskom unijom. Nekoliko puta je odbijen status kandidata za EU.

Novi premijer Albanije nije bio mnogo popularan kod Albanaca van granica Albanije. Idol Kosovara je bio Salji Beriša. Ljudi su ga osećali bliskim zbog raznih razloga, zato što je bio poznat kao patriota, ali i zbog njegovog porekla sa severa.

Kada je u Tirani, nakon koncerta Gorana Bregovića i njegovog orkestra 2006. godine, Rama dodelio Bregoviću ključ Tirane i proglasio ga počasnim građaninom, to je naročito naljutilo Kosovare.

 Rama je čovek koji ima harizmu, naročito zbog ličnog profila, a ne toliko zbog stranke.

Između Albanaca sa juga i severa je uvek postojala podela. Međutim, Rama je bio simpatičniji mladim Kosovarima, ali tako je uspeo da promeni stanje i na severu Albanije, gde je dobio izbore, uprkos tome što je taj deo uvek bio uz demokrate.

Rama je najavio reforme, jačanje ekonomije i pravosuđa, te žestoku borbu protiv korupcije.

Na putu ka EU-u

Albanska euforija je velika. Uvek kad se zbivalo nešto u vezi s integracijama Vlada Albanije je pokušavala da napravi proslavu od toga. Najviše se u Albaniji slavilo za viznu liberalizaciju.

Premijer Rama je najavio dobre odnose sa susedima. Zbog toga je za savetnika imenovao kosovskog analitičara Škelzena Malićija.

Najavio je i jače diplomatske odnose. On je čovek koji ima harizmu, naročito zbog ličnog profila, a ne toliko zbog stranke.

Albanija skoro da ima dvopartijski sistem. Ima ogromne ekonomske probleme, prilično je bez uticaja u regionu, nije deo problema, a ni rešenja. Nivo korupcije je jako veliki. Građani su dosta politizovani i do sada nije postojao državni kontinuitet, već partijski.

Nakon izbora uglavnom bi se menjala struktura radnika zbog partijske pripadnosti. Toga ima svugde. Međutim, u Albaniji je skoro pa bila obaveza svakog radnika da učestvuje na mitinzima vladajućih stranaka. Mediji su, takođe, politizovani i postoji jako mali broj nezavisnih novinara.

U takvom sistemu biće prilično tešto menjati stvari. Ali Ramo ima velike šanse za dobijanje statusa kandidata. Jedan od razloga je i to da su izbori ovog puta trajali samo nekoliko dana.

Albanija, država sa 3,5 miliona stanovnika, poznata je po neregularnim izborima i večitim brojanjem glasova – najduži proces u regionu koji je znao da potraje po nekoliko nedelja.

Albanija ima velike turističke potencijale, kojima se dosadašnja vlada nikada nije bavila. Nema konflikte sa susedima, niti velike međuetničke probleme, što ja na Balkanu izuzetak. Albanija je uglavnom imala problem sa sobom i platila je cenu duge izolacije.

Verovatnoća da će se nešto brzo menjati svakako je mala. Međutim, premijer Edi Rama, ako ne može da stvori novu sliku o Albaniji, ima mogućnost da je retušira.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera