Raseljeni u regiji nemaju uvjete za povratak

Piše: Vedrana Maglajlija

Iako su u zemljama regije stotine hiljada ljudi još raseljene, stručnjaci i organizacije koje prate ovaj proces slažu se da je povratak u prijeratne domove, barem onaj dobrovoljni gotovo završen.

Mnoge izbjeglice i raseljeni integrisali su se u zemlju ili kraj u koji su pobjegli zbog ratova tokom 90-tih godina prošlog stoljeća, dok oni koji se žele vratiti, kao i oni koji su to učinili, većinom nemaju osnovnih uvjeta za normalan život.

Stanarska prava i neobnovljene kuće, diskriminacija, problemi u zdravstvu i obrazovanju, nedostatak vode ili struje, pogotovo nezaposlenost povratnika, prepreke su zbog kojih su neke povratničke porodice odlučile čak drugi put da odu iz svojih domova.

Tako je Bosnu i Hercegovinu od polovine 2013. napustilo 68.000 građana, među kojima je najviše bilo povratnika koji nisu imali uvjete za život.

“Najviše se ponovo raseljavaju povratnici koji su se nakon završetka ratnih dejstava vratili u svoje domove”, upozorava  Mirhunisa Zukić, predsjednica Unije za održivi povratak i integracije u Bosni i Hercegovini.

Zbog rata, 2,2 miliona bh. građana se raselilo, a od toga približno milion njih unutar granica BiH. Danas, 20 godina nakon završetka rata više od 100.000 ljudi je interno raseljeno, a 7.000 njih još živi u kolektivnim centrima.

Prvi problem sa kojim se suočavaju na putu povratka je obnova stanova i kuća u kojima su prije živjeli, koji bi se jednim dijelom trebao riješiti Regionalnim stambenim programom koji se provodi u BiH, Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj.

“Što se tiče BiH, raseljeni čekaju i po dvije godine da im se odobre sredstva za rekonstrukciju. Zatim, imamo sporost u rekonstrukciji stambenih jedinica te nedovoljno sredstava za obnovu”, kaže Zukić.

Međutim, povratnici se suočavaju i sa mnogim drugim problemima. Prema podacima Unije za održivi povratak i integracije u BiH, samo jedan posto njih je zaposleno i u javnom i u privatnom sektoru, a ne postoje poticaji za poljoprivredu kojom bi se mogli baviti.

Mnogo je povratničkih i raseljeničkih porodica koje su u stanju socijalne potrebe, a nemaju nikakva primanja, kao ni adekvatnu zdravstvenu zaštitu jer nisu osigurani pa svako liječenje moraju plaćati.

“Također, problem su loši putevi i druga infrastruktura. Mnoge kuće povratnika nisu priključene ni na elektromreže, pa su mnogi od njih primorani da dodatno uplate 1.000 eura za priključak, a često mjesne zajednice nemaju ni rasvjetu”, upozorava Zukić.

Crna Gora: Svega nekoliko povrataka godišnje

Određeni broj građana BiH koji su tokom 90-tih izbjegli u zemlje regije integrisali su se u ta društva i odlučili da ostanu.

Kako kažu iz UNHCR-a u Crnoj Gori, dobrovoljni povratak izbjeglica, koje su u ovoj zemlji dobile status “raseljenih osoba”, u Bosni i Hercegovini je gotovo iscrpljen, kao i u Hrvatsku.

“Od 2006. godine se svega 100 osoba vratilo na organizovani način iz Crne Gore u ove dvije države, sa svega par povrataka godišnje u poslednjih par godina”, kaže Slobodan Raščanin iz UNHCR-a.

Prva zvanična registracija organizovana 1996. godine pokazala je da u Crnoj Gori boravi više od 28.300 izbjeglica. Na posljednjoj preregistraciji 2009. godine broj izbjeglica iz BiH i Hrvatske smanjio se na 5.769 osoba.

Iako je Crna Gora priznala nezavisnost Kosova, ljudi koji su izbjegli od tamo još imaju status interno raseljenih osoba. Njihova prva zvanična registracija, koja je održana 1999. godine, pokazala je da se u Crnoj Gori nalazi 30.289 izbjeglih sa Kosova. Nakon deset godina taj broj se smanjio na 10.951 ljudi, a od toga su njih 3.200 Romi, Aškalije ili Egipćani sa Kosova.

“Što se tiče dobrovoljnog povratka na Kosovo situacija je nešto bolja sa oko 1.100 povrataka od 2006. godine do danas. Uglavnom se radi o osobama koje se nacionalno izjašnjavaju kao Romi, Aškalije ili Egipćani, dok gotovo nema povratnika među pripadnicima drugih naroda”, kaže Raščanin.

“S druge strane ostale izbjeglice sa Kosova, koje ne pripadaju ovog grupi, kao prepreku za povratak i dalje ističu sigurnosnu situaciju u mjestu povratka.”

Vlada Crne Gore je, uz podršku UNHCR-a, za osobe koje žele ostati u ovoj zemlji, a ne ispunjavaju uslove za prijem u državljanstvo, otvorila mogućnost za sticanje statusa stranca sa stalnim nastanjenjem kako bi ostvarili pristup većem broju prava. Za oko 11.000 njih taj zahtjev je odobren.

One osobe koje još čekaju da se riješi njihov zahtjev za status stranca, prema podacima UNHCR-a, nailaze na prepreke u zdravstvenoj zaštiti, zapošljavanju ili socijalnoj pomoći.

Srbija: Više od 10 posto stanovnika izbjeglice

U Srbiji, više od 10 posto stanovnika čine osobe koje su morale napustiti svoj dom tokom 90-tih. Status izbjeglice u ovoj zemlji 1998. imalo je više od milion ljudi iz BiH, Hrvatske i Slovenije, dok ih danas ima 35.000.

Prema podacima Komesarijata za izbjeglice i migracije Srbije, 70.000 izbjeglica se vratilo u BiH, a 75.000 u Hrvatsku, a njih čak 300.000 se integrisalo u društvo ove zemlje.

Što se tiče povratka Srba u Hrvatsku, iz Komesarijata navode da postoje brojni problemi – od imovinskih odnosa, obnove kuća i prava vlasništva, neisplaćenih penzija, do govora mržnje i rеgulisаnjа stаtusа civilnih žrtаvа rаtа.

“Bilježi se pоvеćаnjе brоја еvidеntirаnih slučаја gоvоrа mržnjе i nаsilја nа оsnоvi еtničkе pripаdnоsti, pоvеćаn brој оštеćivаnjа sаkrаlnih оbјеkаtа. Takođe, nema prеsudа zа rаtnе zlоčinе pоčinjеnе nаd Srbimа u rаtu”, kaže Ivan Mišković iz Komesarijata za izbjeglice i migracije.

Prema njegovim riječima, u 2015. јоš 80 nаsеlја nema adekvatnu еlеktrоmrеžu, a pоvrаtnicimа sе nаplаćuјu pоnоvni priklјučаk struје uz оbrаzlоžеnjе dа је pоvrаtаk оkоnčаn.

“Jоš nisu nаđеnа rеšеnjа i оtklоnjеnе prеprеkе zа pоvrаtnikе kојi su rаdili zа vrеmе rаtа tе nе mоgu dоkаzаti rаdni stаž, jer je dokumentacija uništеnа i nеdоstupnа.”

Komesarijat vodi evidenciju podataka i o Kosovu, prema kojoj je u junu 1999. oko 190.000 nealbanskog stanovništva napustilo svoje domove, a ukupan broj u međuvremenu je narastao na približno 220.000.

Kako objašnjava Mišković, zа prеthоdnih 15 gоdinа vrаtilо se svеgа njih 12.415, štо znаči dа је svеgа 1,9 posto osoba оstvаrilо оdrživ pоvrаtаk.

“Problem je bеzbеdnоsnа situаciја, slоbоdа krеtаnjа, nеdоstаtаk аdеkvаtnоg i еfikаsаnоg mеhаnizmа zа zаštitu i pristup prаvimа, diskriminаciја, nеrеšеnо pitаnjе pоvrаtа imоvinе, nеmоgućnоst kоrišćеnjа uništеnе, uzurpirаnе stаmbеnе i pоlјоprivrеdnе imоvinе, оtеžаni pristup јаvnim službаmа i mоgućnоst upоtrеbе svоg јеzikа, nеdоvоlјnо fоndоvа zа rеkоnstrukciјu ili izgrаdnju kućа pоvrаtnicimа, оdsustvо еkоnоmskih mоgućnоsti kоје bi pоdržаlе pоvrаtаk te kоmplikоvаnе prоcеdurе pоvrаtkа.”

Hrvatska: Povratak sve rjeđi

Prema podacima UNHCR-a u Hrvatskoj, više od 32.890 izbjeglica iz ove države živi u zemljama regije.

“Nakon više od dvije decenije izbjeglištva, većina preostalih ljudi koji su se registrirali kao izbjeglice iz Hrvatske odlučila je da nastavi svoj život u zemljama u koje su otišli i integriraju se u lokalne zajednice. Podaci UNHCR-a ukazuju da se povratak u Hrvatsku nastavlja smanjivati i relativno mali broj osoba ima nadu ili vjeru da je moguć povratak u njihove prijeratne domove”, navode iz UNHCR-a.

Osnovni problem s kojim se pri povratku suočavaju izbjegli iz Hrvatske, pogotovo oni koji nemaju državljanstvo, jeste da osiguraju smještaj, što se pokušava riješiti Regionalnim stambenim programom.

UNHCR procjenjuje da je preostalo nekih 10.700 povratnika, uključujući potencijalne povratnike, koji čekaju na neku vrstu pomoći što se tiče stanovanja, odnosno stambenih jedinica.

Problem za povratnike i one koji se žele vratiti je i loša infrastruktura u nekim mjestima zbog čega nemaju struje.

“Također, UNHCR nije upoznat da su poduzete određene mjere za zapošljavanje nacionalnih manjina ove godine”, navodi se u izvještaju ove agencije iz septembra 2015, te dodaje da u tom periodu nije bilo većih sigurnosnih problema, iako je bilo “netolerancije i sporadičnih incidenta prema manjinskoj zajednici Srba”.

Izvor: Al Jazeera