Ratnim logorašima, umjesto odštete, plijene imovinu

Umjesto da dobiju odštetu, ratni logoraši u Bosni i Hercegovini moraju platiti sudske troškove u slučaju da je naplate, pri čemu im sudovi oduzimaju i imovinu.

Odštetu je tražilo 30.000 logoraša, najviše od bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska, ali su tužbe pale zbog zastare. Proces traje od 2008. godine, od kada je Ustavni sud četiri puta mijenjao stav o tomu ima li zastare ili ne. Konačan stav je da je nastupila zastara, a sudovi oduzimaju imovinu onih koji nisu u mogućnosti platiti sudske troškove ili to ne žele učiniti.

U dvije kuće u Liplju pokraj Zvornika devet dana je u maju 1992. godine bilo zatvoreno više od 400 mještana, dok nisu oslobođeni u oružanoj akciji. Prošli su, tvrde, zlostavljanja, a odgovorni još nisu kažnjeni.

I djeca u logoru

Mevlija Salihović je tamo bila zatvorena s troje djece. Tražeći makar odštetu kao satisfakciju za pretrpljenu torturu, podigla je tužbu protiv RS-a, no kako je slučaj proglašen zastarjelim, sada mora platiti sudske troškove. Ona i tri sina – 5.000 eura.

“Zašto da dadnem’? Što sam proćerana, ubijena, silovana… Sve živo. I da ja plaćam sad?”, pita ona.

Vidno uznemirena, pokazuje papire u kojima se navodi kako će joj oduzeti namještaj, televizor, hladnjak. Tome se opire te bi radije, kaže, opet u pritvor.

“Neka me slobodno zatvore. Meni je svakako kraj. Nije mi nimalo žao. Samo neka se zna u javnosti, ako ima jedna ispravna i dobra javnost, da to stvarno prenese da je tako. Da idem radi toga i da hoću radi toga u zatvor.”

U drugom selu, Srednjoj Trnovi kod Ugljevika, Mehmed Mustafić pokušava sačuvati svoje vozilo. U logoru Batkovići kod Bijeljine bio je pritvoren kao civil četiri mjeseca 1992. godine. Umjesto odštete, od suda je dobio nalog za plaćanje troškova. Sada nastoji dogovoriti obročno plaćanje tih 400 eura kako mu ne bi oduzeli Volkswagen Golfa.

Moral i(li) zakon

“Poslao sam molbu, pa ne znam hoće li biti pozitivno ili negativno. Da mi to nekako u ratama, ako već moram platiti”, govori bivši logoraš.

Iako sličnih slučajeva ima u oba entiteta, ovrhe za sada provode samo sudovi u RS-u. Udruženje logoraša tražilo je obustavu tih ovrha, no uzaludno, iz Bijeljine javlja novinar Al Jazeere Ivan Pavković.

“Logoraši u Bosni i Hercegovini očekivali su milijardu eura odštete. Kad su u pitanju entiteti, 800 milijuna eura od RS-a, 200 milijuna eura od Federacije Bosne i Hercegovine. Međutim, na kraju su oni ti koji će morati platiti za pokušaj dobijanja te odštete. U Pravobranilaštvu RS-a kažu kako to nije pitanje morala, već isključivo zakona”, dodaje.

Ustavni je sud četiri puta mijenjao stav o tome ima li zastare ili ne. Milan Radujko, zamjenik pravobranioca RS-a u Bijeljini, lično je pisao priziv sudu, tvrdeći kako ratni zločin ne zastarijeva, ali da odšteta zastarijeva. Žrtve su, kaže, morale odštetu tražiti u roku od najviše pet godina od potpisivanja Dejtonskog sporazuma.

“Ispostavilo se da je RS u ovom slučaju bio u pravu i da u tom slučaju ne može ni da odustane od svojih troškova, s obzirom da su evidentirani u postupku koji je prethodio ovom sporu”, navodi on.

‘Poraz pravde’

To što sada oni moraju plaćati sudske troškove, umjesto da dobiju odštetu, u Udruženju logoraša smatraju porazom pravde i ogromnim razočaranjem.

“Osnovno ljudsko pravo, ako je čovjek preživio torturu, mučenje, silovanje, klanje… Nemoj mu makar smetat’, nemoj mu zagorčavat’ život”, kaže predsjednik Udruženja Jasmin Mešković.

Iz Udruženja logoraša upozoravaju kako su u svim okolnim zemljama pitanja odštete riješena u korist žrtava, osim u Bosni i Hercegovini. Pravnu bitku će nastaviti na Evropskom sudu za ljudska prava.

Izvor: Al Jazeera