Različiti pogledi na Ohridski sporazum
Četrnaest godina od potpisivanja Ohridskog sporazuma, mišljenja analitičara, političkih aktera i šire javnosti su podijeljena.
Za jedne je ovaj sporazum doprinio izgradnji multietničke Makedonije, garantirao i unapredio prava manjinskih etničkih zajednica, dok drugi smatraju da se treba još puno raditi na njegovoj primjeni, a ima i onih koji smatraju da je ovaj sporazum izvor međuetničke nestabilnosti, prenosi Anadolija.
Ohridski sporazum je mirovni sporazum koji je potpisan između makedonske vlade i predstavnika Albanaca u Makedoniji 13. augusta 2001. godine, a kojim su uređena prava manjinskih etničkih zajednica u Makedoniji.
Ovim sporazumom okončan je međuetnički oružani konflikt između dvije najveće etničke zajednice, Makedonaca i Albanaca.
Pregovori su se vodili dva mjeseca u Ohridu.
U pregovorima je učestvovao i tadašnji predsjednik Makedonije, Boris Trajkovski, kao i predstavnici političkih stranaka, Branko Crvenkovski – tadašnji predsjednik Socijaldemokratskog saveza Makedonije (SDSM), Ljupčo Georgijevski – predsjednik VMRO-DPMNE-a, Imer Imeri – predsjednik Partije demokratskog prosperiteta Albanaca (PDP) i Arben Xhaferi – predsjednik Demokratske partije Albanaca (DPA), a kao garanti dogovora iz međunarodne zajednice bili su Francois Leotard iz Evropske unije i James Pardew iz SAD-a.
Primjena sporazuma
Učesnik u pregovorima, Naser Ziberi kazao je za Anadoliju da je Ohridski sporazum u proteklih 14 godina doprinio mnogo, jer je učinio da međuetnički odnosi izađu iz krizne faze, a politički i pravni položaj Albanaca u Makedoniji bude znatno bolji i napreduje uključujući i njihovo obrazovanje, upotrebu albanskog jezika i simbola, kao i zastupljenost u lokalnoj samoupravi i administraciji.
Ipak, Ziberi je naglasio da se ovaj sporazum suočava sa preprekama u implementaciji.
“Smatram da Ohridski okvirni dogovor sa redefiniranjem nekih pitanja može biti osnova za ubuduće, jer ovakav dogovor potpisan u takvim dramatičnim momentima i uz posredstvo međunarodne zajednice ne može se ponoviti brzo. Upravo zbog toga mislim da je Ohridski ugovor dobra osnova na kojoj bi se trebao graditi politički sistem Makedonije, koji će garantirati opuštene međuetničke odnose, euroatlansku perpspektivu Makedonije, kao i prosperitet svih zajednica koje u njoj žive“, smatra Ziberi.
Prema njemu, osnovni problem okvirnog dogovora je nedostatak instrumenta koji će garantirati ravnotežu između dvije najveće etničke zajednice, Makedonaca i Albanaca, ali pritom da ne dolazi do blokade sistema, već da se reguliraju pitanja koja se odnose na međuetničke odnose i javne resurse, kao što su raspodjela budžeta i uključenost u javnu administraciju.
Uključivanje manjina
Jedan od učesnika u pregovorima o Ohridskom sporazumu bio je i Vlado Popovski, u svojstvu savjetnika tadašnjeg makedonskog predsjednika Borisa Trajkovskog. Popovski je ranije bio i ministar odbrane te ministar pravde.
Sporazum je donio mir, ističe Biševac [Anadolija]
“Jedna strana smatra da daje previše, mislim na Makedonce kao većinski narod u ovoj zemlji, dok druga, najveća etnička zajednica Albanaca, smatraju da tim dogovorom još nisu dobili ono što trebaju dobiti. A tek možemo zamisliti u kakvoj su poziciji manje etničke zajednice kao Turci, Bošnjaci, Romi, Srbi, Vlasi i ostali narodi što žive u Makedoniji. Dakle, oni su u jednoj poziciji da zavise od dobre volje dvije najveće etničke zajednice u ovoj zemlji i praktično da se zadovoljavaju ‘parčićima razbijenog stakla'“, kazao je Biševac.
Predsjednik Saveza Turskih nevladinih organizacija u Makedoniji (MATUSITEB) Tahsin Ibrahim, kazao je da i pored toga što je prošlo 14 godina od potpisivanja Ohridskog sporazuma, prava Turaka u Makedoniji nisu u potpunosti provedena. Prema izvještaju narodnog pravobranitelja iz prošle godine, od ukupno 52 institucije, 10 njih nema nijednog predstavnika turske etničke zajednice.
Izborni prag
“Ohridski dogovor se treba preispitati. Da bi se integrirali Turci u društvo trebaju se prakticirati različiti načini. Uspostavljanjem manjinskih institucija Turci su dovedeni u nezavidnu situaciju. Mi nismo manjina. Mi smo konstitutivni element Republike Makedonije. Pored toga, izborni prag od 20 posto je neodgovarajući. Nedovoljna zastupljenost pripadnika turske etničke zajednice u općinama ponovo ukazuje da naša prava nisu sprovedena u potpunosti“, zaključio je Ibrahim.
Prema riječima Afrima Gashija, jednog od osnivača političkog pokreta BESA, Ohridski sporazum je imao dva cilja.
“Prvi je bio da se spriječi oružani konflikt, a drugi da država od monoetničke postane multietnička država“, kazao je Gashi. Naglasio je kako se i nakon 14 godina postavlja pitanje je li on implementiran, jer je njegova implementacija trebala trajati kraće nego što to sada jeste realno.
“Prvi cilj ovog ugovora je postignut, međuetnički konflikt je tada završen, ali drugi cilj, da država postane multietnička, nije ostvaren u potpunosti. Upravo zbog ovoga pokret BЕSA je izašao sa platformom kojom traži redefiniranje cjelokupnog državnog sistema“, kazao je Gashi.
Izvor: Agencije