Regija osluškuje šta se događa s Agrokorom

Agrokor
Agrokor ima velik utjecaj na ekonomije i socijalnu sliku Hrvatske, Slovenije, Srbije i BiH (Pixsell)

Hrvatski div Agrokor, četvrta po veličini kompanija u jugoistočnoj Europi, u svojim kompanijama u regiji zapošljava više od 60.000 ljudi i posluje na više od 40 izvoznih tržišta sa 30-ak milijuna potrošača.

Samo u Hrvatskoj zapošljava blizu 35.000 osoba. Uz golemi izravni utjecaj, s brojnim partnerima, dobavljačima itd. neizravni utjecaj zahvaća po nekim procjenama stotine tisuća zaposlenih.

Uz trgovinu, tu je poljoprivredna proizvodnja u koju su uložene milijarde kuna, vodeći proizvođači hrane i pića te subjekti u maloprodaji i veleprodaji. Bavi se i uslugama, IT sektorom…

Vlada može pomoći

Agrokoru, kaže Novotny, sve više prijeti konkurencija – u Hrvatskoj prije svih SPAR, Kaufland i Lidl te Ahold Delhaize Group u Srbiji koji, ističe, može brzo zamijeniti Agrokor kao distributivni kanal za njegove dobavljače. Stoga bi stečaj koji je ipak, smatra, manje izgledan, imao manji utjecaj i bila bi ugrožena samo radna mjesta izravno zaposlenih u Agrokoru. Kako se već pokazalo da stečaj može biti novi početak, smatra da ne treba pretjerivati u opasnostima za nacionalne ekonomije u tom slučaju. Suprotno općem mišljenju, dodaje, Agrokor ne uživa državne potpore osim subvencija u okviru zajedničkih poljoprivrednih politika i potpora iz fondova EU-a.

“Iako je Agrokor iznimno važna kompanija koja zapošljava veliki broj ljudi, Vlada nema mogućnosti neposredne intervencije i pomoći. Vlada može posredno pomoći u pronalaženju rješenja krize, koja se mora tražiti u njegovom restrukturiranju. U skladu s hrvatskim propisima koji reguliraju predstečajne postupke, koji će Agrokor u slučaju nelikvidnosti morati prijaviti nadležnim trgovačkim sudovima, Vlada može pomoći da se ubrzaju postupci te da se Agrokor zaštiti od vjerovnika, restrukturira i nastavi s radom s manjim volumenima i manjim brojem zaposlenika. U tom slučaju glavnu ulogu upravljanja od obitelji Todorić preuzimaju banke i ostali vjerovnici. Rješenja će se vjerojatno tražiti u tom smjeru, kako bi se negativni učinci smanjili na najmanju moguću mjeru”.

Neki od poznatih i vodećih brendova i kompanija su Konzum, IDEA, Mercator, Tisak, Belje, Frikom, Zvijezda, Ledo, PIK Vrbovec, Jamnica, Sarajevski kiseljak…

Velik utjecaj

No, tom golemom sustavu, kako ‘bruje’ mediji u Hrvatskoj i regiji, u posljednje vrijeme ne ‘cvjetaju ruže’. Tvrtka, pak, informacije daje ‘na kapaljku – do zaključenja teksta, odgovor na upite iz Agrokora nismo dobili. 

No, medijski napisi govore da su banke nestrpljive u pogledu vraćanja dugova, ruski veleposlanik poručio je da se u Rusiji ne razmatraju novi krediti, Moody's je snizio rejting, dobavljačima, ali i ne samo njima, navodno se plaća potrošačkim bonovima…

A tvrtka ima popriličan utjecaj na ekonomije i socijalnu sliku zemalja koje su joj primarno tržište – Hrvatsku, Sloveniju, Srbiju i BiH.

“Trgovački lanci u vlasništvu ove privatne kompanije – Konzum, Mercator, Idea i Roda – kupuju velike količine roba od proizvođača u zemljama regije. Agrokor ima veliko direktno i indirektno značenje za ekonomije ovih zemalja. U slučaju pesimističnog scenarija raspleta poslovne krize u koju je Agrokor zapao, stečaja s nekom vrstom restrukturiranja, gotovo je sigurno da bi radna mjesta izgubilo između 15.000 do 20.000 zaposlenih, najviše u Hrvatskoj i Sloveniji. Toliko se procjenjuje da Agrokor ima viška zapolenika”, kaže ekonomski analitičar Damir Novotny.

Visoka zaduženost

Gubitak tolikog broja radnih mjesta, navodi, u kratkom roku može negativno utjecati na BDP Hrvatske i Slovenije – u slučaju stečaja, kaže, moguće je njegovo smanjenje za 1,5 do dva posto. Financijski problemi u kojima se tvrtka našla, navodi, proizlaze iz visoke zaduženosti.

“Agrokor se zaduživao kod domaćih i međunarodnih financijskih institucija za investicije u razvoj svojih maloprodajnih lanaca i razvoj svojih agrarnih poduzeća. Danas možemo vidjeti da su te investicije bile pretjerane, nisu ostvarile učinke koji su bili planirani te nisu povećali profitabilnost. Akumulirani kapital Agrokora predstavlja tek 15 posto ukupnih obveza, što se smatra iznimno niskim odnosom između kapitala i duga”.

Tvrtka, pojašnjava, ne može vratiti svoje dugove ni uloženi novac u rokovima kraćim od 20 godina, što se za ulaganja privatnog sektora smatra neprihvatljivim. A ni preuzimanje Mercatora nije ostvarilo očekivani povrat.

“Agrokor je morao u proteklim godinama izaći na tržišta kapitala i prikupiti svježi kapital za taj razvoj, što nije učinjeno te se zbog ove strateške pogreške danas nalazi pod velikim pritiskom financijskih institucija. Dužničko financiranje investicija (krediti i obveznice) bez povećavanja kapitala i osiguravanja tzv. ‘financijske poluge’ više neće biti moguće, budući da vjerovnici – kupci Agrokorovog duga – ne vjeruju da kompanija može taj dug vratiti”.

Problem upravljanja

Za izlazak na tržište kapitala pripreme bi trajale godinama, a to vrijeme, kaže, kompanija nema. Problem je i Uprava – iako velika, to je i dalje obiteljska kompanija obitelji Todorić, a takvo korporativno upravljanje, smatra Novotny, nije učinkovito.

U tako velikim kompanijama potrebno je uvesti profesionalni međunarodni menadžment s odgovarajućim kompetencijama upravljanja. Obitelj je donijela broje pogrešne odluke, kupovala veliki broj manjih i nepotrebnih poduzeća koja su udaljavala Agrokor od glavnih poslovnih fokusa – maloprodaje i poljoprivredno-prerađivačke industrije”.

Pitanje strategije

Agrokor, ističe Tajnikar, utječe na velik broj malih i srednjih poduzeća, zanatlija i privrednih proizvođača, ne samo preko Mercatora nego i izravno jer ti subjekti rade za neka druga poduzeća u vlasništvu Agokora ili za njega izravno. Istovremeno, proizvođači koji su nekad bili vezani samo na Mercator i strahovali da će njegovom prodajom izgubiti mogućnost plasmana, shvatili su da mogu prodati i drugima. No, mnogo veći je problem, ističe, što se čini da Agrokor nema strategiju – kada je Agrokor preuzimao Mercator, Tajnikar je smatrao da je to dobro ukoliko je strategija Agrokora da postane veliki ‘igrač’ i šire od regije.

“Tada sam kazao da ako je strategija Agrokora samo da učvrsti monopolni položaj u Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji i možda Bosni, onda je to pogrešna strategija. Meni se čini da se u Agrokoru baš razmišlja puno oko toga jer ako se posmatra slovensko tržište, Mercator na neki način gubi jer strategija Agrokora nije dovoljno ‘agresivna’. Znam da se oni bave financijskim pitanjima, ali još nitko nije riješio financijska pitanja na način da nije imao rasta”.

Mercator u Sloveniji prema podacima iz 2014. zapošljava više od 10.000 ljudi, a procjenjuje se da je na njega vezano blizu 70.000 radnih mjesta.

Mercator je, kaže Maks Tajnikar s Ekonomskog fakulteta u Ljubljani, imao mnoge ugovorne poslove s malim poduzetnicima, što se preko njego veže s Agrokorom. Smatra da je situacija za Sloveniju važnija nego što se u slovenskoj javnosti misli.

“Obično se problemi oko Agrokora smatraju kao hrvatski problem, ali za slovensku privredu je trgovina dosta značajan sektor pa ako bi se nešto ozbiljno desilo sa Mercatorom onda bi to vjerojatno pogodilo slično slovenačku privredu kao i hrvatsku. U javnosti možete naći informacije oko toga što se dešava u Agrokoru, ali gotovo nikad nema velikih diskusija šta bi bilo ako se desi nešto ozbiljnije u Agrokoru, šta bi to značilo za slovensku privredu”.

‘Bolje tajkuni nego ni tajkuni ni poduzeća’

Kaže kako se situacija oko Mercatora i Agrokora može dovesti u vezu s nekim razlikama između hrvatskog i slovenskog gospodarstva. U Sloveniji su u jednom periodu vodili ‘borbu’ protiv tajkuna te su izgubili potencijalne privatne vlasnike – danas, kaže, gotovo da nemaju velikih privatnih kupaca ni investicijskih kadrova kao u Hrvatskoj.

Provodila se i politika koja je dovela do toga da je dosta poduzeća upalo u teškoće jer se bankarski sustav povukao iz njih.

“Na drugoj strani Agrokor – čitav bankarski sistem, čak i politika, radili su u suprotnom pravcu, da se Agrokor i vlasnik očuvaju i da stvar radi dalje. Ja lično sam uvijek zagovarao tu politiku – nije mi se baš činilo dobro da imamo tajkune, ali kad nemate nešto drugo, onda je bolje imati tajkune nego ni tajkune ni preduzeća. Nama se u Sloveniji desilo da nemamo ni tajkuna ni preduzeća”.

Konkurencija jača, a Agrokor, smatra, nema strategiju – kada ona postoji, financijska pitanja mogu se brzo rješavati. U suprotnom ne.

“SPAR primjerice, njihova politika promovira ono što Slovenci žele da kupe, a mislim da se u Mercatoru sada često dešava da imate proizvode iz Hrvatske, slovenskih proizvoda ima manje. To nije dobro jer to znači da gubiš ulogu velikog trgovca koju je Mercator nekad imao i sve više se ide samo na proizvode Agrokora. To je ozbiljan problem strategije”.

Okosnica razvoja

Već dugo je Agrokor prisutan i u BiH, a neke procjene govore o više od 5.000 radnih mjesta.

Opstanak na tom tržištu, kaže Dženan Kulović s Ekonomskog fakulteta u Zenici, tražio je stalno investiranje u preuzimanje poduzeća koja su predstavljala ključne konkurente Agrokorovim brendovima – preuzimanjem Sarajevskog kiseljaka ova kompanija gotovo u cijelosti, kaže, pokriva tržište bezalkoholnih pića.

U vlasništvu Agrokora su veliki tržišni ‘igrači’ koji, navodi, predstavljaju u nekim segmentima okosnicu razvoja industrije i značajno doprinose razvoju gospodarstva BiH.

“Brendovi i kompanije koje su u vlasništvu Agrokora na području BiH su vezane za proizvodnju i trgovinu. Pošto se radi o kompaniji koja pokriva regionalno tržište, bosanskohercegovačke kompanije koje su u vlasništvu Agrokora plasiraju proizvode na regionalno tržište, što u svakom slučaju utiče na poticanje izvozne orijentacije domaćih preduzeća”.

Akutni problemi

Agrokor, navodi Kulović, integrira niz različitih biznisa od kojih neki imaju veliku perspektivu, dok drugi imaju manje izglede za opstanak. Tržište, kaže, ima potencijal koji osigurava povrat na uložena sredstva, međutim u posljednje vrijeme često se događa da kompanije preinvestiraju te tržišni potencijal ne može osigurati dostatan povrat na uloženi kapital. Zbog toga se, navodi, mnoge kompanije, pa i Agrokor, suočavaju s problemima.

“Mislim da su problemi sa kojima se ova kompanija suočava akutni, a ne hronični, što će uz određenu finansijsku injekciju u potpunosti oporaviti kompaniju. Također, smatram da Agrokor treba pristupiti preispitivanju nekih brendova koji nisu profitabilni fokusirajući se na poslove koji su perspektivni i osiguravaju profit”.

Problem je, međutim, plasman proizvoda bh. poljoprivrednika koji, ističe, zbog slabe pregovaračke snage i globalne politike kompanije u tome teško uspijevaju.

U Srbiji Agrokor ima tri velike kompanije – Idea, Roda i Mercator – s blizu 350 maloprodajnih centara, supermarketa i distributivnih centara te više od 6.000 radnika.

Potencijalni rizik 

U lancu su, kaže ekonomski analitičar Dragan Vujadinović, zastupljene sve poljoprivredne kulture i proizvodi prerađivačke industrije Srbije.

“Iz tog ugla značaj Agrokora je veoma veliki, kao ekonomski multiplikator ekonomskog razvoja Srbije koji veoma podstiče i to onim što je za svaku proizvodnju najvažnije – kontinuiranom tražnjom i snabdevanjem”.

Taj sustav s mrežom dobavljača i pružatelja raznih usluga uvelike potiče ukupni gospodarski razvoj zemlje. No, tu su i negativne pojave – Vujadinović navodi suzbijanje malih domaćih trgovaca, plaćanje ‘skupe ulaznice’ u spisak dobavljača…

“U medijima se piše o velikim problemima Agrokora, koji se prelivaju i u Srbiju. Govori se o valutama plaćanja oko 200 dana, neplaćanju zakupa kod pojedinih zakupodavaca i sl. Govori se i o velikoj uznemirenosti zaposlenih glede svojih radnih mesta”.

Ovakav sustav u slučaju ekonomskih problema, upozorava Vujadinović, nosi velike rizike za šire okruženje. Ozbiljni problemi Agrokora za Srbiju bi, smatra, predstavljali velik ‘potres’.

Stoga je začudno, zaključuje, što iz referentnih institucija u Srbiji, prije svega Ministarstva trgovine i Gospodarske komore, nema reakcija na probleme o kojima se priča.

Izvor: Al Jazeera