Registar – djelovanje države ili populizam

Ubrzo nakon objavljivanja, građani prijavljuju one za koje sumnjaju da su neopravdano na popisu branitelja (Al Jazeera)

Piše: Davor Gjenero

Starorimski nas je pravnik Marko Poncije Katon podučio da ono je što je od početka nevaljalo protekom vremena ne može biti osnaženo.

Problem s nevaljalim početkom ostvarivanja prava branitelja Hrvatsku pritišće već godinama. Tijekom obrambenog rata, Hrvatska nije imala problema s neodazivanjem vojnih obveznika na pozive u vojsku, a u samom početku rata, kad su se mnogi javljali kao dobrovoljci, znatan ih je dio ostao neunovačen. Izbjegavanje vojnih poziva počelo je kad se režim Franje Tuđmana upleo u rat u Bosni i Hercegovini.

Tada su nasilno mobilizirani Hrvati, iz susjedne države izbjegli u Hrvatsku, koji su bili vraćani u Hrvatsko vijeće obrane, a bilo je situacija kad su i jedinice Hrvatske vojske bile upućivane u Bosnu i Hercegovini.

Kad se to počelo događati, drastično je opao odaziv na mobilizacijske pozive, a hrvatski vojni obveznici nastojali su na svaki način izbjeći i one vojne pozive, potkraj rata, u jedinice koje su na teritoriju Bosne i Hercegovine djelovale legalno, u okviru Splitskoga sporazuma predsjednika Hrvatske i Bosne i Hercegovine, Franje Tuđmana i Alije Izetbegovića.

Problem s nevaljalim početkom ostvarivanja prava branitelja Hrvatsku pritišće već godinama.

Nakon rata, prava sudionika rata uspostavljana su stihijski, a njihovo ostvarivanje nije bilo ni pod kakvom ozbiljnom administrativnom ili društvenom kontrolom.

Branitelji su najprije dobili pravo na besplatne dionice u privatizacijskom procesu, od čega većina njih nije imala gotovo nikakve koristi, jer su njima prepuštene dionice uglavnom pokupovali privatizacijski mešetari, koji su osnovali fondove, stekli respektabilno vlasništvo (na primjer nad hotelskim kompleksima), a fondove su financijski ispraznili, pa branitelji koji su u njih unijeli svoja prava na dionice nisu dobili gotovo ništa.

Drugo pravo bilo je pravo na uvoz automobila bez carine i poreza. Ono je bitno više zainteresiralo ljude i kad se to pravo počelo ostvarivati, mnogi, koji nisu bili sudionici rata, nastojali su steći braniteljski status.

Činjenica je da je devedesetih godina struktura Ministarstva obrane bila u potpunom administrativnom kaosu, pa je to bilo moguće. Kupovanje statusa branitelja otvorilo je prostor korupciji.

Poseban problem predstavljala je činjenica da se znatan broj ljudi, koji su cijeli rat proveli pod oružjem, nakon rata više nije imao kamo vratiti na posao, jer su brojne firme u međuvremenu propale, ili su uništene u privatizaciji.

Tako je već u drugoj polovini devedesetih počeo val umirovljavanja branitelja. I ponovno je otvoren prostor za korupciju pri stjecanju braniteljskog statusa.

Revizija je moguća

Vezivanje privilegirano umirovljenih uz režim i njihov utjecaj na vlast Hrvatske demokratske zajednice rezultirali su nerazmjerno velikim mirovinskim pravima branitelja u odnosu na ostale umirovljenike i ubrzo se dogodilo da je u registru branitelja bilo čak oko 500.000 ljudi.

Doduše, tek manji dio njih ostvario je pravo na mirovinu, te na stambeno zbrinjavanje (njega su legalno mogli ostvariti samo vojni invalidi). Međutim, nedostatak kontrole doveo je do toga da neki, koji bi morali imati pravo na braniteljski status i pogodnosti koje iz toga proizlaze, ta prava nisu ostvarili, a da su se među korisnicima ovih prava našli brojni koji na to nemaju nikakva prava.

U Hrvatskoj se već od 2000. godine govori o potrebi revizije braniteljskog statusa. Revizija se može provesti samo ozbiljnim radom državnih institucija, striktnom provjerom sastava jedinica od 1991. do 1995. godine.

Doduše, zakonski je regulirano da braniteljska prava ostvaruju i dobrovoljci od ljeta 1990, dakle prije stvarnog početka ratnih sukoba, ali i pripadnici vojnih formacija u razdoblju nakon ljeta 1995. pa sve do 1996. godine, kad su ratne operacije već bile završene.

Ubrzo se dogodilo da je u registru branitelja bilo čak oko 500.000 ljudi, iako je tek manji dio njih ostvario pravo na mirovinu te na stambeno zbrinjavanje.

Svaki dan sudjelovanja u ratu za svakog je pojedinca morao biti “pokriven” njegovim statusom u jedinici i potvrdom njegova pretpostavljenog zapovjednika.

Dakle, reviziju je moguće provesti samo tako da se provjere ratni dnevnici i da zapovjednici ovjere svaki dan sudjelovanja u ratu za svakoga od podređenih.

Potreba za takvom provjerom zaoštrila se s ekonomskom krizom kad država, odnosno porezni obveznici sve teže snose teret stečenih socijalnih prava braniteljske populacije.

Vlada Jadranke Kosor nije se usudila pokrenuti reviziju stečenih prava, nego je samo linearno smanjila povlaštene mirovine, tako da su za 10 posto smanjene braniteljske mirovine, ali i mirovine bivših saborskih zastupnika i ministara, mirovine akademika i one sudionika Drugoga svjetskog rata.

Linearnim smanjivanjem prava nije ostvaren niti jedan od dvaju ciljeva što ih je država morala ostvariti: relevantna ušteda i osiguravanje pravednosti, oduzimanjem prava onima koji su ih stekli korupcijom, ili na neki drugi nedozvoljeni način.

Umjesto ozbiljne revizije prava, stranke danas vladajuće koalicije još su prije dvije-tri godine zagovarale objavu registra branitelja.

Iz objavljenog registra, po njihovu mišljenju, građani bi sami morali vidjeti tko ima pravo na posebnu zaštitu i prava na osnovi svojih ratnih zasluga, a tko su ljudi koji ta prava ostvaruju neopravdano.

Riječ je o konceptu koji se ne zasniva na načelu jednakosti svih pred zakonom i djelovanju države koja osigurava ujednačeno ostvarivanje prava.

Objava registra može imati samo dva smisla: jedan je podilaženje svojevrsnom voajerskom interesu građana, a druga je pokretanje svojevrsne vigilante, ili prokazivanja građana.

Uglavnom, objavom registra branitelja ne mogu se ostvariti dva temeljna legitimna cilja: izjednačavanje građana pred zakonom i uklanjanje posljedica koruptivnog djelovanja, odnosno smanjivanje troškova države uskraćivanjem stečenih prava onima koji su do njih došli protivno zakonima.

Izostat će realan rezultat

Ponovno se pokazalo da je javnost često vrlo površna, a objava registra branitelja javnosti je bila tim interesantnija što se HDZ-ova administracija tome žešće suprotstavljala.

Naime, HDZ-ova argumentacija kako će objava registra otvoriti prostor Srbiji za podizanje novih optužnica protiv hrvatskih branitelja (kakve su bile ona protiv Tihomira Purde u Hrvatskoj, ili generala Jovana Divjaka, Ejupa Ganića ili Ilije Jurišića u Bosni i Hercegovini) zasnovana je na stvaranju iracionalnog straha i neprimjerena je današnjim političkim okolnostima.

Ponovno se pokazalo da je javnost često vrlo površna, a objava registra branitelja javnosti je bila tim interesantnija što se HDZ-ova administracija tome žešće suprotstavljala.

Nakon godinu dana mandata administracije Zorana Milanovića, registar je objavljen i time je ispunjeno izborno obećanje.

Rezultat je za sada samo to da se vidi kako je on aljkavo i neadekvatno pripremljen i kako administracija obrambenog sustava nije radila dobro.

Naime, čak su i podaci o ratnom putu i vremenu provedenom u vojsci za neke od današnjih ministara bili pogrešno uneseni, a na popisu nema nekih ljudi za koje se zna da su bili branitelji i na osnovi toga su i ostvarili socijalna prava.

Naravno, već su počeli zvoniti telefoni u policiji, kojoj građani prijavljuju one za koje sumnjaju da su neopravdano na popisu branitelja.

Rezultat objave popisa branitelja bit će jednak onome nedavne objave poreznih dužnika.

Nekoliko dana na to će biti koncentrirana pozornost javnosti, a vladajući će s pravom govoriti kako krivica za teško ekonomsko stanje u zemlji velikim dijelom leži na onima koji su se obnašajući vlast ponašali neodgovorno i tolerirali korupciju i politički klijentelizam.

Međutim, izostat će realan rezultat, a “ispucavanje” javnosti ostat će nadomjestak za uravnotežujuću ulogu države i za stvarno funkcioniranje državnih mehanizama.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera