Revolucije, drugačije od uobičajenih

Piše: Dhananjayan Sriskandarajah

Tokom 25-godišnjeg perioda nakon protesta na Trgu Tiananmen u Pekingu desio se veliki broj narodnih ustanaka širom svijeta. Ovaj tzv. revolucionarni val – od “obojenih revolucija” s kraja Hladnog rata do Arapskog proljeća iz 2011. godine – uveo je novi period demokratizacije.

No, najnoviji val protesta, koji se najbolje vidi na primjeru skupova i štrajkova u Brazilu uoči Svjetskog prvenstva u nogometu, predstavlja novi val protesta koji je kompliciraniji i problematičan iz više razloga.

Ovime ne želim reći da je došao kraj revolucionarnim pokretima. I, zaista, čak i u državama u kojima su se desili protesti u posljednjih pet godina – Burma, Iran, Egipat, Kina – proces demokratizacije nije završen.

Naravno, tu su i protesti koji su se dogodili u etabliranim zapadnjačkim demokratijama, poput pokreta Indignados (ogorčeni) i Occupy – protiv prisvajanja demokratije putem stečenih interesa elite.

Nove društvene pokrete ne objedinjuje želja za promjenom režima, već bijes spram političkih institucija i elita koje im nisu uspjele omogućiti prosperitet i ravnopravnost koje su obećali.

Novo je to što se nedavni protesti nisu desili u autokratijama, već u državama koje imaju zdrave izborne demokratije, koje su zabilježile poprilično stabilan ekonomski napredak i koje se često smatraju “novim” uspješnim ekonomskim pričama. Nove društvene pokrete ne objedinjuje želja za promjenom režima, već bijes spram političkih institucija i elita koje im nisu uspjele omogućiti prosperitet i ravnopravnost koje su obećali.

U Brazilu je protest šačice studenata zbog povećanja cijena u javnom prijevozu brzo prerastao u pokret velikih razmjera, kojim se izražava nezadovoljstvo zbog lošeg upravljanja i neravnopravnosti. U ovom protestu učestvuju radnici iz srednje klase i stanovnici tzv. favela, odnosno divljih naselja. U Turskoj je protest nekolicine ljudi koji su pokušavali spriječiti izgradnju trgovačkog centra na mjestu centralnog istanbulskog parka u maju 2013. godine prerastao u masovni protest, koji se redovno pokreće zbog pitanja u rasponu od slobode korištenja interneta do bijesa zbog nedavne tragedije u rudniku u Somi.

Novi val narodne snage

Studenti su se u Venecueli okupljali na trgovima u nekolicini gradova, a marševi zbog nestašice hrane, ekonomske nestabilnosti i kriminala redovno se održavaju. U Indiji, najvećoj demokratiji na svijetu, došlo je do masovnih protesta protiv korupcije i nasilja nad ženama. Nekoliko faktora, detaljno obrađenih u izvještaju CIVICUS-a, ujedinjeno je i pokrenut je ovaj novi val narodne snage.

Ove pokrete, u globalu, ne predvodi i ne organizira određena osoba ili organizacija, a pogotovo ne neka politička stranka. Bezoblični su, a to ih čini privlačnima za mnoge učesnike. To su ljudi kojima je dosta političkih institucija za koje smatraju da su pod kontrolom sebičnih elita i političkih stranaka koje su izgubile dodir sa stvarnošću. To su ljudi koji vjerovatno neće glasati, niti će se pridružiti nekoj političkoj stranci, ali će izaći na ulice da zahtijevaju političke promjene.

Ove pokrete, u globalu, ne predvodi i ne organizira određena osoba ili organizacija, a pogotovo ne neka politička stranka; bezoblični su, a to ih čini privlačnima za mnoge učesnike.

Ključni faktor u ovom novom valu protesta je uloga mobilnih telefona i društvenih medija, koja je organizaciju i izlazak na ulice učinila lakšim nego ikada prije. Ankete u Brazilu i Turskoj pokazuju da je većina demonstranata o protestima obaviještena i motivirana da učestvuje u tim događajima putem društvenih medija. Urađeno je i istraživanje koje pokazuje da se iskustvo mladih ljudi na društvenim mrežama, gdje im je učešće olakšano i gdje se njihov glas lakše čuje, prenosi i na off-line svijet; porasla su očekivanja da ih se sasluša i, kada se ta očekivanja ne zadovolje, rezultat je neslaganje.

Još jedna zanimljiva karakteristika, koju je možda omogućilo informacijsko doba u kojem živimo, je da se odmah povezuju lokalni problemi koji pokrenu proteste s većim državnim ili čak međunarodnim pitanjima. Povećanje cijena u gradskom prijevozu se povezuje s pretjeranom potrošnjom javnih sredstava na izgradnju stadiona i turističke infrastrukture, koja će opet neproporcionalno donijeti korist ekonomski povlaštenima. Gubitak zelenih površina povezuje se s korporativnom pohlepom, a sigurnosni uvjeti u rudnicima mogu se prikazati kao rezultat privatizacije i nelegalne saradnje između biznismena i političkih vođa.

Brazil na raskršću

Konačno, intenzitet izlaska na ulice često je dramatično rastao zbog načina na koji država odgovora na prvobitni protest. Odbacivanje legitimnih pritužbi građana pod izgovorom da su rezultat stranih utjecaja ili etiketiranje demonstranata kao terorista ne osvaja ni srca ni umove. Pojačana upotreba policijske ili vojne sile da se rastjeraju skupovi rezultira pojačanim bijesom.

To predstavlja samu srž izazova koju posljednji val protesta predstavlja. Iako se u mnogim od država o kojima sam ovdje pisao građanske slobode smatraju svetim i postoji prostor za političko neslaganje, mehanizmi za rješavanje sve raširenijeg nezadovoljstva ne postoje; posebno tamo gdje se traži radikalna reforma pokvarenih političkih institucija i nepravednih ekonomskih sistema.

Izgleda da se danas neki od najdramatičnijih pokreta dešavaju negdje između, u državama koje pokazuju dobre izglede za demokratski i pravedan razvoj, ali ne uspijevaju opravdati svoj potencijal.

Države kao što su Brazil i Turska su, prema tome, na raskršću – na jednoj strani je produbljavanje demokratije i bavljenje glasom građana, a na drugoj regresija ka autokratskim odgovorima, kao što su gušenje protesta, ograničavanje pristupa internetu i gašenje organizacija civilnog društva. Iako je Vlada Brazila pravila ustupke kao odgovor na ranije proteste, njena posvećenost građanskim pravima i slobodama tek će biti testirana u narednim sedmicama.

Politički stručnjaci odavno vode debatu o tome dešavaju li se revolucije u najboljim ili u najgorim vremenima. Izgleda da se danas neki od najdramatičnijih pokreta dešavaju negdje između, u državama koje pokazuju dobre izglede za demokratski i pravedan razvoj, ali ne uspijevaju opravdati svoj potencijal. Kao i uvijek, građani i civilno društvo morat će biti na oprezu i pozivati na odgovornost one na vlasti.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera