Riječi fijuču kao meci: Šta zvecka iza bh. ‘crvene linije’?

Dodiku oduvijek trebaju sukobi, piše autor (Al Jazeera)

Piše: Vlastimir Mijović

Niko nema pravo da bude iznenađen odlukom Vijeća naroda bh. entiteta Republika Srpska, koje u srijedu nije postiglo suglasnost o odluci Kluba Bošnjaka o pokretanju procedure za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa na skupštinsku odluku o raspisivanju referenduma o 9. januaru kao Danu RS.

Logičan je bio i, dan kasnije, stav Zajedničke komisije Vijeća naroda i Narodne skupštine RS, koja nije postigla saglasnost o Zakonu o obradi i objavljivanju rezultata popisa u RS i Odluci o raspisivanju entitetskog referenduma. Konačnu odluku će donijeti Ustavni sud RS.

Znajući kako je ovdje pravo podstanar politike, ne treba gajiti nikakve iluzije da bi rečena sudska instanca mogla odlučivati objektivno, prema suhim paragrafima. Odluka će, na štetu Bošnjaka i Hrvata, sigurno odisati nacionalnim i političkim žarom koji nemilice potpiruje Milorad Dodik.

No, da li samo on? Zašto se o svemu ovome ne oglašava Hrvatska demokratska zajednica? Zašto u Narodnoj skupštini RS, osim kluba srpskog naroda, ni hrvatski i klub „ostalih“ nisu podržali veto Bošnjaka? Zar antiustavno ponašanje vlasti u RS ne udara i po pravima pripadnika hrvatskog naroda?

Karađorđevski saveznici

Od odgovora se može bježati do unedogled, ali je bolje s njim se odmah suočiti. Ne, hrvatskoj politici dominacija srpstva u RS nimalo ne smeta. HDZ je davno digla ruke od svojih sunarodnika u tom entitetu. Dragan Čović je Dodikov vjerni saveznik i jatak, odani politički prijatelj, riješen da skupa rasture Bosnu i Hercegovinu, nakon što je etnički potpuno „počiste“.

I dok predsjednik RS to nimalo ne krije, lukavac iz HDZ-a zamajava javnost svojim tobože domoljubnim bh. raspoloženjem. Čovjek, jednostavno, jedno misli i radi, a drugo govori. On je i ovaj put praktično pokazao da sa Dodikom slijedi stari karađorđevski dogovor krvoloka BiH, Miloševića i Tuđmana.

Bošnjaci su, bez sumnje, ponovo na meti udruženih nacionalnih klika koje djeluju pod patronatom susjednih, njima tobože „matičnih“ država. Da sve bude kristalno jasno, Dodik se i prije pomenutog odlučivanja skupštinskih organa u Banjaluci potrudio da to gromoglasno obnaroduje izjavom da, ukoliko žele živjeti u RS-u, Bošnjaci trebaju učestvovati na referendumu.

A šta je drugo, nego oštro negodujući, mogao učiniti bošnjački lider Bakir Izetbegović. On je s pravom ocijenio „da je tom prijetnjom Milorad Dodik prešao crvenu liniju“. Štaviše, šef SDA je ostavio i mogućnost da uopće „i ne dođe do nastavka razgovora poslije teških izjava Dodika“.

Iako se čini da drskom antiustavnom i antidržavnom ponašanju vlasti u Banjaluci nema kraja, jer je iz dana u dan sve bučnije i bezobraznije, razgovora bi, ipak, moralo biti. Jer, šta je alternativa: neformalni ili čak službeni raspad BiH, pretvaranje međuentitetskih odnosa u međudržavne, možda čak i fizički sukobi i oružani konflikti?

Nešto, u svakom slučaju, zvecka s one strane „crvene linije“. Dvije izjave dodatno su, ovih dana, podigle temperaturu, čak i strah kod građana kojim nije baš jasno da su odnosi u BiH pali tako nisko da bi moglo doći i do oružanih sukoba. Autor prve izjave je reis Kavazović, a druge predsjednik RS Dodik.

Na jednom skupu u Žepi, gdje je odat pomen žrtvama iz posljednjeg rata, reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH, Husein ef. Kavazović, poručio je okupljenim Bošnjacima „da se ne bojimo biti šehidi“.

„Danas, kada ponovo čujemo riječi koje nas podsjećaju na teška vremena, naš odgovor, bosanskih muslimana, nas Bošnjaka, mora biti odlučan. Svima kažemo da se ne bojimo biti šehidi, da se ne bojimo nijednog trenutka dati svoj život za slobodu ovoga naroda.“

Strah od sutrašnjice

Reis je govorio u srijedu. A već sutradan Dodik se oglasio riječima „da niko ne može isključiti mogućnost da se u BiH opet desi neki teroristički akt“. Dodao je „da mnogi teroristički akti koji su se desili u svijetu na neki način imaju poveznicu sa BiH“. Precizirao je da su „muslimanska područja logistička baza za takvo nešto“.

Dabome, pozvao je entitetski predsjednik svoju policiju i građanstvo na punu pripravnost. „Mrskim“ Bošnjacima stavio je na znanje da će, ako im na um padne kakva teroristička akcija, proći kao bosi po trnju.

Sudeći po načinu na koji je sve to rekao, entitetski gazda samo što nije izustio da bi volio da se tako nešto i dogodi. Jer, njemu oduvijek trebaju sukobi. On ne bi prezao ni od oružane varijante, nakon što se zveket oružja već mnogo puta čuo u pozadini njegovih bojovničkih izjava.

Ljudi su s pravom uznemireni, čak i uplašeni. Ode sve ovo predaleko. Nekako više nisu sigurni da je možda u pitanju samo stara predizborna taktika nacionalnih vođa: Isprepadaj pa vladaj!

Nikad se, nakon Daytona, nije ovako zavatrilo. Već malo pecka po prstima. Strah od sutrašnjice neminovno se useljava u ljude. U svakom slučaju, razloga za brigu i oprez sad imamo više nego i u jednom periodu ovog 21-godišnjeg nestabilnog mira.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera