‘Rovovska bitka’ riječima s malo konkretnih prijedloga

Piše: Tomislav Šoštarić

Predizborna kampanja za predsjedničke izbore u Hrvatskoj je završena. Glasači na birališta izlaze u nedjelju, a četvero kandidata – aktualni predsjednik Ivo Josipović, Kolinda Grabar-Kitarović, Milan Kujundžić i Ivan Vilibor Sinčić, uglavnom su odaslali sve poruke kojima su građane željeli pridobiti da svoj glas daju nekome od njih.

U fokusu predizborne kampanje predsjedničkih kandidata očekivano su bile teme vezane uz goruća gospodarska pitanja, i rad aktualne Vlade koju predvodi Socijaldemokratska partija (SDP), ali i druge aktualne teme u Hrvatskoj, poput monetizacije autocesta, prava na pobačaj, rad tajnih službi u borbi protiv kriminala…

Josipovićev mandat

No, kao što primjećuje Boško Picula s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, središnja je tema ove kampanje zapravo bila ocjena dosadašnjeg Josipovićeva rada, a ne toliko konkretna pitanja i teme ključne za hrvatsko društvo.

Josipovićevi su se protukandidati žestoko obrušili na proteklih pet godina povezujući gospodarski neuspjeh sadašnje Vlade predvođene SDP-om sa samim Josipovićem, kandidatom te stranke.

Svi bi sastanak s premijerom

Što se gospodarskih pitanja tiče, svi su kandidati istaknuli u svojim sučeljavanjima da bi, u slučaju pobjede na izborima, najprije organizirali sastanak s premijerom Zoranom Milanovićem o situaciji u gospodarstvu te dali svoje prijedloge kako pokrenuti posrnulu ekonomiju.

Tako je u prvi plan izbila ekonomska kriza, koja Hrvatsku muči od 2008. godine, iako predsjednik, podsjeća Picula, nema nikakvih operativnih ustavnih mehanizama da se tim pitanjem uistinu bavi.

Ivo Josipović svoju je kampanju gradio upravo oko sveobuhvatnih ustavnih promjena, koje bi po njemu, kao preduvjet, trebale dovesti do gospodarskog i društvenog napretka zemlje.

HDZ-ova Kolinda Grabar-Kitarović je, pak, svoju kampanju gradila oko pitanja što skorije promjene vlasti, kako na predsjedničkim, tako i na parlamentarnim izborima, ističući to kao preduvjet početka gospodarskog oporavka i smanjenja nezaposlenosti.

Različite strategije

Milan Kujundžić iz Saveza za Hrvatsku bavio se uglavnom svjetonazorskim pitanjima i nekom vrstom političkog povratka u devedesete godine prošlog stoljeća, a Ivan Vilibor Sinčić, kao kandidat nevladine udruge Živi zid, oko borbe protiv dosadašnjih političkih elita bez obzira na njihov stranački predznak, ali i borbe protiv kriminala i onoga što smatra lihvarskim bankarskim poslovanjem.

Josipović je tako u kampanji isticao kako potrebne gospodarske reforme mogu uspjeti samo u dobrom društveno-političkom okviru te je stoga kao ključni projekt predlagao ustavne promjene.

Kolinda Grabar-Kitarović, pak, poručivala je kako Hrvatskoj ne treba novi Ustav, nego novi predsjednik i nova Vlada, nazivajući aktualnu vlast bešćutnom, bezidejnom i nesposobnom, a, po njoj, ni izbliza dovoljno povlačenje sredstava iz europskih fondova, povezala je s nečim ravnim veleizdaji.

Milan Kujundžić je za loše gospodarsko stanje okrivljavao i sadašnjeg i bivšeg predsjednika uz povezivanje tih, ali i drugih državnih insitucija, s kriminalom, za što je okrivljavao i pravosudni sustav te isticao potrebu njegove reforme.

Predsjedničke ovlasti

No, istaknuo je i tajne službe, koje, po njegovom mišljenju, nisu činile ono što bi trebalo, odnosno spriječiti zlouporabe sustava za pljačke i kriminal te su tako također odgovorne za gospodarsku i društvenu situaciju.

Tajne službe, organizirani kriminal i njihovu spregu s bankama, tajkunima, pravosuđem i Državnim odvjetništvom (DORH), između ostaloga, navodio je i Ivan Vilibor Sinčić kao uzrok lošeg gospodarskog stanja te je pozivao na zaustavljanje blokada računa građana, ovrha i deložacija, reviziju pretvorbe i obračun protiv “monetarne okupacije” zemlje i dužničkog ropstva te povrat nezakonito otuđenih sredstava naroda.

U bankama i njihovom “lihvarskom” poslovanju, pak, vidi jedan od najvećih problema hrvatskog društva i ekonomije.

S druge strane, svi su se kandidati složili da su sadašnje ustavne ovlasti predsjednika Republike dovoljne i izjasnili se protiv ideje koja je stigla iz HDZ-a, da se predsjednika bira u Parlamentu, iako Josipović smatra da bi trebalo jasnije profilirati ovlasti koje se odnose na obranu i nacionalnu sigurnost te vanjsku politiku i bolje urediti odnose među državnim tijelima, kao i poziciju predsjednika u slučaju izvanrednog stanja.

Smatra i da bi predsjedniku trebalo omogućiti da zakone koje smatra neustavnima vrati na raspravu, do su mu Grabar-Kitarović i Kujundžić predbacivali kako je manjak ovlasti navodio kao razloge što u petogodišnjem mandatu nije mogao učiniti više.

Svi su, pak, podjednako neraspoloženi i i oko monetizacije autocesta, a što se tiče prava na pobačaj, Josipović tome pitanju pristupa kao pravu žene na odluku, dok se u skladu sa svojim političkim habitusom Kujundžić i Grabar-Kitarović prema tom problemu odnose konzervativnije, no nitko od njih nije za zabranu pobačaja.

Teme na koje su se od početka kampanje, osvrtali kandidati, obuhvaćaju i pitanja lustracije, odnosa prema hrvatskoj vanjskoj politici, problema sve većeg odlaska mladih u inozemstvo, ali i stanja u hrvatskom nogometu i slično, no činjenica je da je većina tema i pitanja izvan institucijalnog okvira i ovlasti predsjednika (ili predsjednice) Republike Hrvatske.

No, Boško Picula ističe da je kampanja uz to uvelike bila i međusobno diskreditirajuća, pri čemu je malo od pitanja i tema bilo programski konkretizirano.

A tako, kaže, baš i nije moralo biti.

Prepoznatljivi kandidati

“Prvi put se na hrvatskim predsjedničkim izborima natječe četvero izrazito prepoznatljivih kandidata, i politički i osobno, te je u tom smislu kampanja mogla biti uistinu sadržajna i zanimljiva. No, pretvorila se u dugotrajno ‘rovovsko’ ratovanje riječima bez puno konkretnih prijedloga što bi u konačnici moglo odbiti birače od, u postocima, većeg izlaska na birališta 28. prosinca”, smatra Picula.

Najviše ‘iskrio’ Kujundžić

Iako se moglo očekivati da će, kao i u pretkampanji, najviše ‘iskriti’ između kandidata Kukuriku koalicije, Ive Josipovića, i kandidatkinje HDZ-a, Kolinde Grabar Kitarović, po oštrom jeziku i nastupima pamtit će se Milan Kujundžić.

Pritom su se verbalni obračuni, pogotovo Kujundžićevi obračuni s protukandidatima, najviše vodili oko ideoloških pitanja, ali i osobnih, a ne oko konkretnih stvari.

“Najžešće je nastupe imao Milan Kujundžić, kandidat koalicije desnih stranaka, koji je najviše kritizirao Ivu Josipovića, ali nije štedio ni Kolindu Grabar-Kitarović ni Ivana Vilibora Sinčića, koji ga je kao do jučer potpuno nepoznat kandidat počeo prestizati u anketama”, objašnjava Picula.

S obzirom da Hrvatska ulazi u sedmu godinu neprestane ekonomske, ali sve više i društvene krize te da je ulazak u Europsku uniju vrlo slabo iskorišten da se iz te kriza počne izlaziti, svi su kandidati pokušali dati svoje prijedloge izlaska iz nje.

Politički pamfleti

No, Picula smatra da su se kandidati i u raspravama o tome uglavnom sveli na osobne obračune i političke pamflete te očekuje da će se takav pristup još i pojačati  iduće godine, u kojoj Hrvatsku očekuju ključni parlamentarni izbori s još, kako kaže Picula, nervoznijim i bezidejnijim, ali kudikamo odgovornijim sučeljenim stranama.

Picula se na koncu osvrnuo i na iznenađujuće dobre rezultate Sinčića u anketama, istaknuvši da je imao vrlo dobre okolnosti u kojima je jedini mogao predstavljati u svojoj biti nestranačku, pa i antistranačku politiku efektno, pritom iskoristivši svoj aktivistički angažman.

Uzevši u obzir i ranija iznenađenja, poput Stjepana Mesića, koji je 2000. godine, iako kandidat izvan dva tada najveća politička bloka, osvojio prvi, a kasnije i drugi mandat, ali i neke druge kandidate, Picula ističe kako to pokazuje da će na hrvatskim izborima uvijek dobro prolaziti drukčiji kandidati i stranke, uz uvjet da koliko-toliko artikuliraju svoje političke programe i zahtjeve.

Izvor: Al Jazeera