Rusija bez novca i realnog izbora

Piše: Julia Petrovskaja

Građani Rusije danas biraju poslanike Državne Dume – donjeg doma ruskog Parlamenta. Nakon 13 godina ponovo se primjenjuje mješoviti sistem, tako da će se polovina od 450 poslanika birati direktnim glasanjem za kandidata, a druga polovina glasanjem za partijske liste. Promjenom zakona legislaturni period Dume produžen je sa četiri na pet godina.

Po prvi put izbori se održavaju i na poluotoku Krim, koji je Rusija pripojila 2014. Vlasti Ukrajine izjavile su da je glasanje na Krimu nelegalno i upozorile na krivičnu odgovornost njihovih organizatora. U posljednjih nekoliko dana ionako napeti odnosi dvije zemlje su dodatno zaoštreni. U noći na subotu nepoznate osobe bacale su na zgradu ambasade Rusije u Kijevu petarde i dimne bombe.U napadu nije bilo povrijeđenih, ali zgrada je oštećena.

Ruske vlasti strahuju od novih incidenata. Na Krimu su preduzete maksimalne mjere bezbjednosti.

Lojalnost Kremlju

Uprkos padu, u zadnjih nekoliko mjeseci, rejtinga vladajuće stranke – Jedinstvene Rusije, malo ko sumnja da će ona osvojiti najviše glasova. Sigurno je da će u Dumu ponovo ući Komunistička stranka (lider Genadij Zjuganov), ultranacionalistička Liberalno-demokratska stranka (Vladimir Žirinovski) i vjerovatno Pravedna Rusija (Sergej Mironov), koja se jedno vrijeme lažno predstavljala kao opozicija. Sve te stranke su lojalne Kremlju, pogotovo poslje pripajanja Krima, kada je na političkoj sceni stvoren takozvani krimski konsensus.

Te političke snage su dokazale svoju lojalnost podrškom čitavom nizu kontroverznih zakona, koji je zadnjih godina inicirala administracija predsjednika Vladimira Putina. One su, između ostalog, podržale zamrzavanje penzija, restriktivne mjere prema nevladinom sektoru i mitinzima, pojačanu kontrolu medija i interneta, zabranu usvajanja ruske dijece u inostranstvu itd. Šanse da će u Parlament ući nova (vansistemska) opozicija, vrlo su male. Tako da mišljenja i interesi oponenata sadašnje vlasti faktički neće biti zastupljeni.

Stručnjaci smatraju da će promjena izbornog sistema ići prije svega u prilog Jedinstvenoj Rusiji. To je konzervativna centristička stranka, koju formalno predvodi premjer Dmitrij Medvedev – blizak Putinov saradnik još iz 90-ih godina. Na izborima 2007.  Jedinstvena Rusija je osvojila 64,30 posto glasova, dok je na posljednim izborima 2011. godine taj procenat iznosio 49,32 posto, i to uz optužbe od strane opozicije za masovne izborne prevare. U javnosti Jedinstvenu Rusiji doživljavaju kao stranku bogatih birokrata i biznismena, koji su svoje bogatstvo stekli tokom vladavine Putina.
Problem reprezentativnosti i marginalizacija

Prema Ustavu Ruske Federacije, Državna Duma ima sva moguća ovlaštenja: daje saglasnost za imenovanje premijera, kontroliše rad Vlade, bavi se pitanjem o povjerenju Vladi, imenuje i razrješava predsjednika Centralne banke, Računske komore i opunomoćenog za ljudska prava, objavljuje amnestiju i podiže optužbu protiv predsjednika države radi njegove smjene. Ali, u stvarnosti, uloga Dume, čak i po pitanju usvajanja zakona, se odavno svela na minimum.

Posmatrači ukazuju da su parlamentarci prethodnog sastava uglavnom usvajali zakoni, koji su im dostavljale Vlada ili administracija Putina preko “svojih” poslanika. Tako da u slučaju ulaska u Dumu nekih opozicionih poslanika oni svakako ne bi mogli formirati svoju frakciju ili utjecati na rad Vlade i predsjednika, koji su faktički marginalizirali najviši zakonodavni organ.

Što se reprezentativnosti tiče, ona je neadekvatna, različite društvene grupe nisu zastupljene u Dumi zbog toga što je politički sistem zatvoren i ima jaki filter. Najugroženija grupa je obrazovano gradsko stanovništvo bez obzira na njegovu političku orijentaciju, odnosno građani s visokim primanjima, zaposleni u biznisu ili zainteresirane za pokretanje vlastitog biznisa, predstavnici sektora usluga i kreativnih industrija, generalno, oni koji nisu državni službenici. Direktno glasanje na izborima može donekle poboljšati tu sliku.

Bez jake opozicije

Međutim, opšta politička klima onemogućava formiranje jake opozicije, smatraju analitičari. U Rusiji nije zabranjeno biti u opoziciji, ali politički napredak je otežan ako se zasniva na suprostavljanju politici Putina, koji je vrlo popularan, čak i uslovima duboke ekonomske krize, sukoba sa susjedima i Zapadom i drastičnog pada životnog standarta (njegov rejting je oko 80 posto). Inače, za Moskvu i veće gradove tipično je širenje opozicijskih ideja, dok u provinciji vlasti imaju mnogo više resursa i mogućnosti da utiču na javno mnijenje. Stoga nije čudno da je u nekim područjima (kao što je sjeverni Kavkaz) podrška vladajuće stranke na izborima bila do sad oko 80 do 100 posto.

Najvažnije vansistemske opozicione snage su Ruska ujedinjena demokratska stranka Jabloko (Jabuka), koju predvodi ekonomista Grigorij Javlinski i Stranka narodne slobode PARNAS, čiji je suosnivač i poznati demokrata Boris Njemcov ubijen u februaru prošle godine. Te dvije stranke se protive politici Kremlja i javno zalažu za smjenu Putinovog režima. Ali, sudeći po anketama one skoro da nemaju šanse da pređu izborni cenzus od pet posto.

Što se tiče liberalnih stavova, najveću podršku birača uživaju Dmitrij Gudkov, Lev Šlosberg, Vladimir Rižkov, preduzetnik Dmitrij Potapenko. Veliku pažnju tokom predizborne kampanije privukao je i Vjačeslav Maljcev koji je tražio opoziv predsjednika Putina.

“Izdajnici” i “strani agenti”

Ali, bez obzira na silne izjave i oštru polemiku tokom televizijskih debata opozicija je znatno manje aktivna u odnosu na 2011. kada su građani masovno protestovali protiv izborne krađe. Na one proteste Kremlj je reagovao hapšenjem više stotina osoba, kasnije vlasti su uvele dodatna ograničenja u kontekstu političkih aktivnosti. Lider lijevih snaga Sergej Udaljcov je u zatvoru. A poznati antikorupcijski bloger Aleksej Navaljni, koji istražuje imovinsko stanje uticajnih osoba u Putinovom sistemu, osuđen je uslovno za finansijske malverzacije. Zbog ovog kažnjavanja, za koje posmatrači kažu da je politički motivisano, vlasti ne dozvoljavaju Navaljnom da učestvuje na izborima.

Vlasti smatraju svakog ozbiljnog kritičara za nacionalnog izdajnika i neprijatelja. Propaganda širi mržnju, prije svega prema liberalnim strankama i nevladinim organizacijama. Prijetnje i diskreditacija poznatih aktivista postale su svakodnevna pojava nakon 2014. Posebno se pogoršala situacija za nevladine organizacije koje imaju finansijsku podršku iz inostranstva. Te organizacije, između ostalog, su isključene iz posmatračkog procesa na izborima. Ruska vlast ih je proglasila „stranim agentima“. 

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere

Izvor: Al Jazeera