Rusija se ponovo pozicionira kao svjetska supersila

Kip Vladimira Lenjina u moskovskom parku punom starih i historijskih spomenika (Getty Images)

Moskva, Rusija – Od Rusa se očekivalo da sjede u ćošku zanemareni, ali umjesto toga, dočekao ih je crveni tepih. Nezvanična delegacija od 16 zakonodavaca, bankara i političkih stručnjaka u februaru je doputovala u Washington, da učestvuje na tradicionalnom molitvenom doručku koji organizira američki Kongres i na kojem je prisustvovao aktuelni predsjednik.

Sastali su se i s državnim sekretarom Rexom Tillersonom i večerali su s uglednim Republikancima, evangelističkim kršćanima, glavnom osovinom političke baze predsjednika Donalda Trumpa, kako kaže izvor iz Kremlja koji je i sam bio član ove delegacije.

“Nisam očekivao tako pozitivan prijem, da će tamo biti ljudi o kojima sam samo čitao i nisam imao priliku upoznati ih”, kaže za Al Jazeeru Andrey Kolyadin, koji je bio na čelu odjela za regionalnu politiku u Kremlju.

Kolyadin, koji je sada jedan od glavnih ruskih vođa kampanje, primio je poziv za doručak od republikanca Dane Rohrabachera iz Kalifornije. Rohrabacher je podržao rusko pripajanje Krima i rat s prozapadnjačkom Gruzijom, nekadašnjom članicom Sovjetskog saveza. On je čak “odobrio” ideju da se Aljaska “ponovo pripoji” Rusiji (carska vlada je prodala ovaj poluotok 1867. godine).

Prije 100 godina takva bi se večera činila nemogućom.

Političko klatno

Mumificirano tijelo komunističkog vođe Vladimira Lenjina i dalje je izloženo u granitnom mauzoleju na moskovskom Crvenom trgu. U novembru ove godine će se navršiti 100 godina od kako je on 1917. godine poveo Boljševičku revoluciju s ciljem da kreira komunističku utopiju širom svijeta, da iskorijeni kapitalizam i zamijeni religiju ateističkim marksizmom.

Crvena Rusija je inspirirala komunističke pokrete od Kine do Kolumbije i pretvorila istočnu Evropu u područje svog političkog utjecaja, a manihejska konfrontacija Moskve i Washingtona dovela je do Hladnog rata i straha od uzajamnog uništenja koji su obje strane podsticale.

Stoljeće nakon ove revolucije, političko klatno se vratilo u početni položaj. Moskva sebe ponovo vidi kao supersilu, ali trenutna ideologija Kremlja protivi se gotovo svemu za što su se zalagali komunisti. Nakon što se Vladimir Putin vratio u Kremlj u trećem mandatu 2012. godine, Moskva je postala globalna predvodnica neokonzervativnih, ultranacionalističkih, desničarskih i antiglobalističkih političkih sila, a Ruska pravoslavna crkva revnosno popunjava prazninu nastalu urušavanjem komunističke dogme.

Trump je podržao predsjednika Putina tokom svoje izborne kampanje i veze njegove administracije s Kremljom predstavljaju prijetnju po njegovu predsjedničku poziciju. Ohrabreni Trumpovom pobjedom, američki takozvani alt-right (krajnja desnica) – labava mreža  neonacista, islamofoba i onih koji ističu nadmoć bijele rase, a koji se obično protive pravima homoseksualaca, multikulturalizmu i globalnim politikama Washingtona – nada se da će ući u mainstream politiku.

A Putinova Rusija im je izvor inspiracije.

“Rusija poštuje tradicionalizam, takozvani programi tolerancije ovdje ne funkcioniraju, i kao rival američkog i anglosaksonskog svijeta, ona zanima neke desničarske političke snage”, rekao je politički analitičar iz Moskve Alexei Mukhin za Al Jazeeru.

Ove sile obasipaju Rusiju superlativima.

Spriječiti dolazak Antikrista

“Zaista vjerujem da je Rusija lider slobodnog svijeta trenutno”, izjavio je prošlog decembra Matthew Heimbach, šef Tradicionalistiške radničke partije, koja vjeruje u nadmoć bijelaca. “Putin podržava nacionaliste širom svijeta i gradi antiglobalistički savez, dok promovira tradicionalne vrijednosti i samoopredjeljenje.”

“Najmoćnija  bijela vojna sila” – tako Richard Spencer, još jedan rasistički vođa koji je popularizirao termin alt-right i pozvao svoje pristalice da “pozdrave” Trumpa, naziva Rusiju. Njegova supruga ruskog porijekla, Nina Kouprianova, odana je Putinu i piše blogove pod pseudonimom Nina Bizantina. U njenom pseudonimu ogleda se djelomično objašnjenje za promjenu u ruskim politikama. Rusi su prihvatili pravoslavnu vjeru od bizantskih Grka i carska Rusija je vidjela sebe kao “treći Rim”, civilizacijsku nasljednicu bizantske prijestolnice Konstantinopolja, poznatog kao “drugi Rim”.

Kouprianova je prevela djela kontroverznog filozofa Aleksandra Dugina, koji vjeruje da je Rusija jedina svjetska sila koja sprečava dolazak Antikrista i predviđa preporod ruskog carstva kroz novu “Euroazijsku uniju” s bivšim sovjetskim republikama, koje će vremenom preuzeti cijelu Evropu.

Nakon što je 2014. godine Dugin pozvao na “ubijanje, ubijanje, ubijanje” etničkih Ukrajinaca, izgubio je posao profesora sociologije na Moskovskom državnom univerzitetu i dospio je na crnu listu u Evropskoj uniji i SAD-u. On nema nikakvu zvaničnu funkciju, ali pristalica njegovih ideja ima među onima na pozicijama moći.

“Morat ćemo se boriti za Krim i za istočnu Ukrajinu”, napisao je Dugin 2009. godine, a Kremlj je slijedio njegov savjet 2014. godine.

Putin često citira historičara Leva Gumileva, čija su djela inspirisala Dugina, a zona slobodne trgovine koju predvodi Moskva i koja uključuje nekoliko bivših sovjetskih republika nazvana je “Euroazijska ekonomska unija”.

Podijeli pa vladaj

Kremlj je učvrstio veze s ultradesničarskim političkim strankama na Zapadu i blokira njihova nastojanja da izađu iz saveza kao što su EU ili NATO, ili da traže nezavisnost od svojih centralnih vlada.

Među Putinovim evropskim pristalicama nalaze se euroskeptici i ultradesničarske grupe, poput Nacionalne demokratske partije Njemačke i Alternative za Njemačku, Jobbika u Mađarskoj, Zlatne zore u Grčkoj, Stranke slobode u Austriji, Srpske radikalne stranke te Nacionalnog fronta iz Francuske. Marine Le Pen, koja je na čelu Nacionalnog fronta, rekla je da se “divi” Putinu i priznala je da je 2014. godine dobila zajam u iznosu od 12 miliona dolara od banke povezane s Kremljom. Prokremljovski stručnjaci imaju jednostavno objašnjenje.

“Što je Zapad razjedinjeniji, to bolje za Rusiju”, za Al Jazeeru kaže Sergei Markov, bivši ruski zakonodavac u državnoj Dumi, Donjem domu Parlamenta, i šef prokremljovske ekspertske organizacije u Moskvi.

Jačanje veza s ultradesničarskim grupama na Zapadu u koliziji je s domaćom politikom uvođenja oštrijih mjera protiv sličnih grupa u Rusiji. Deseci skinhedsa i neonacista osuđeni su na zatvorske kazne u Rusiji proteklih godina zbog mržnje, “terorističkih napada” i “ekstremizma”.

“Podržavaju ljude poput mene u inozemstvu, a ovdje nas zatvaraju”, kazao je Dmitry Demishkin, skinhed i vođa ultranacionalističke grupe Russkiye (Rusi) ovom reporteru u julu 2015. godine. U aprilu je osuđen na dvije i po godine zatvora zbog “ekstremizma”.

Dvostruki standardi?

Louis Marinelli je odlučan da odvoji Kaliforniju od SAD-a. Ovaj 31-godišnjak predvodi pokret Yes California, koja se nada da će održati referendum o otcjepljenju “zlatne države” u 2019. godini. Ali, Marinelli sada živi u Jekaterinburgu, sivom, industrijskom megalopolisu blizu Urala. Pobjegao je u rodni grad svoje supruge Ruskinje, jer kaže on, američke vlasti “mogu naći ili podmetnuti optužbe protiv mene, ili me zatvoriti, ili možda samo uništiti moj ugled”.

Marinelli namjerava zatražiti rusko državljanstvo iduće godine. Čim je došao u Rusiju prošlog septembra, govorio je na skupu sličnih separatista iz cijelog svijeta, koji su se okupili u luksuznom hotelu nadomak Kremlja. Njihovi politički programi međusobno su se drastično razlikovali.

Sjeverna liga je ultradesničarska separatistička grupa iz sjeverne Italije. Front Polisario se bori za nezavisnost zapadne Sahare od Maroka i Mauritanije. Separatisti iz Ukrajine, Azerbejdžana i Gruzije već su iscrtali svoje de facto nezavisne feudalne posjede, za razliku od Edmunda Silve Jr.-a, “monarha” Havaja, čije je obraćanje putem videolinka pušteno na konferenciji.

Pomenutu konferenciju je organizirala grupa Antiglobalistički pokret, stacionirana u Moskvi, koja poriče veze s Kremljom. Ali, njen vođa, dvometraš koji nosi naočale Alexander Ionov, priznao je ovom reporteru da je ovaj separatistički samit plaćen od Vladinog granta u iznosu od 55.000 dolara, i od donacija iz Teksasa i drugih država.

Godinu ranije je Rodina (otadžbina), nacionalistička antimigrantska stranka, organizirala sličan forum u Sankt Peterburgu, drugom gradu po veličini u Rusiji i Putinovom rodnom gradu, za euroskeptične grupe, ultranacionaliste i separatiste iz Grčke, Italije, Velike Britanije i SAD-a. Osnivač Rodine Dmitri Rogozin bio je ruski izaslanik u NATO-u i sada je zamjenik premijera zadužen za odbrambenu i svemirsku industriju. EU i SAD su stavile Rogozina na crnu listu zbog njegove uloge u pripajanju Krima.

‘Neće ostaviti medvjeda na miru’

Iako Putin nikada nije otvoreno podržao separatizam izvan Rusije, oštro se našalio s podrškom Zapada sovjetskom raspadu 1991. godine i s onime što on naziva daljnjim pokušajima da se Rusija rasparča.

“Neće ostaviti [ruskog] medvjeda na miru, uvijek će ga pokušati okovati lancima, oduzeti mu zube i šape”, kazao je on 2014. godine.

“Mnogo puta smo od zvaničnika čuli kako je nefer što cijeli Sibir, sa svojim nemjerljivim bogatstvom, pripada Rusiji. Zašto je to nefer? A otimanje, izvlačenje Teksasa iz Meksika je bilo fer?”

Podrška Rusije separatističkim pretendentima uporedo teče s nasilnim odbijanjem bilo kakve secesije u naciji od 143 miliona, u kojoj etnički Rusi čine četiri petine populacije. Preostalu petinu sačinjava više od 100 etničkih grupa, koju je mala kneževina Moskva osvojila tokom svoje transkontinentalne ekspanzije. Neke od ovih etničkih grupa i dalje nose gorke uspomene na osvajanje i njegove posljedice. Čečeni su bili oštri protivnici carske vojske i njihova dva rata za nezavisnost nakon raspada Sovjetskog saveza natopljena su krvlju.

Rusko pripajanje Krima najnoviji je primjer kako Moskva kažnjava “separatizam” – najmanje devet osoba je osuđeno na zatvorske kazne do pet godina jer su u svojim objavama na internetu poluotok u Crnom moru nazvali dijelom Ukrajine, kako su rekli iz grupe za ljudska prava Agora početkom juna.

Izvor: Al Jazeera