Ruski trovači i britanski snovi o veličini – pozadina realnog špijunskog trilera

Za Britaniju je sada najvažniji imidž snažne zemlje koja se može suprotstaviti drugoj multipolarnoj sili (EPA)

Trovanje bivšeg ruskog špijuna Sergeja Skripalja i njegove kćerke Julije dodatno je pogoršalo ionako klimave odnose Velike Britanije i Rusije. Britanska premijerka Theresa May je rekla kako njezina vlada razmatra niz diplomatskih, financijskih i gospodarskih pritisaka i odgovora Rusiji zbog trovanja koje je izvedeno s ruskom potporom na teritoriju Velike Britanije.

London je zatražio od Kremlja predaju materijala i uzoraka ubojitog plina Novičoka do 13. ožujka. To se nije dogodilo s obzirom na to da je rusko Ministarstvo vanjskih poslova odbacilo bilo kakve zahtjeve te traži predaju istrage u ruske ruke s obzirom na to da je Julija ruska građanka.

Ovaj nesretni slučaj je samo još jedan pokazatelj sve težih odnosa Londona i Moskve. Za razliku od drugih europskih sila kao što su Njemačka ili Italija, Velika Britanija ima ograničene gospodarske dodire s Rusijom, a i oni se tiču gotovo isključivo samo energetskih dogovora i financija.

Možda je to i posljedica Hladnoga rata u kojemu je Ujedinjeno Kraljevstvo bilo jaki saveznik Sjedinjenih Država, pa se i podsvjesno Moskva smatra kao prijetnja britanskim interesima, što se vidi po nizu špijunskih skandala. London, kao sjecište svijeta, prirodno je mjesto okupljanja špijuna, a ujedno i glavno mjesto za sklanjanje disidenata koji su bježali od novih metoda predsjednika Vladimira Putina od sredine 2000.-ih.

Tu su dom našli mnogi oligarsi koji su se našli zatečeni novom odlučnošću Kremlja protiv korupcije i organiziranog kriminala, među inim Boris Berezovski i Ahmed Zakajev. Rad obavještajaca je postao očit nakon trovanja ruskog špijuna Aleksandra Litvinenka 2006. godine, nakon čega su Englezi zamrznuli imovinu ruskih dužnosnika, baš kao i nakon smrti ruskog odvjetnika Sergeja Magnickog.

Četiri ruska diplomata izbačeno je iz zemlje, postrožen je vizni režim kao i kontrola diplomatskog osoblja, a ograničena je i suradnja s ruskim sigurnosnim službama. Posljednji slučaj pokazuje kako je trovanje voljeni oblik rješavanja nepodobnih osoba, no postoje vrlo jasne razlike između dva ubojstva.

Prvi je što su međunarodne okolnosti drugačije. Od ruskog pripajanja Krima 2014. godine odnosi s Londonom su bili u stalnom padu, a Velika Britanija se prva pridružila Sjedinjenim Državama u pozivu za europske sankcije protiv ruskih pojedinaca i strateškog
sektora proizvodnje.

Drugo, otrovna supstanca Novičoka je međunarodno klasificirana kao vojno kemijsko oružje zabranjeno Konvencijom o kemijskom naoružanju iz 1997. godine, a Moskva je potpisnik te konvencije. To daje priliku Englezima za diplomatske poteze protiv Rusije.

Američki odgovor

London može pokrenuti novi val sankcija protiv Rusije, izbaciti neke diplomate, zamrznuti rusku državnu imovinu na svojem teritoriju, uvesti ograničenja u putovanjima, osobito državnih službenika.

Neki britanski parlamentarci su počeli pričati o zabrani djelovanja ruskih medija kao što je Sputnik ili Russia Today, na što su Rusi odgovorili obećanjem kako će u tom slučaju BBC i Guardian biti onemogućeni u svom djelovanju unutar ruskih granica.

U opasnosti su i neki Kremlju dobi poduzetnici kao što je oligarh Roman Abramovič i njegova kompanija Evraz, jer Britanci mogu napasti rusku elitu s nakanom financijske i političke štete ruskoj državi. Rusi bi mogli izgubiti i sigurnost crnih fondova u britanskih financijskim institucijama, što pogoduje objema zemljama.

Količina tog novca je pozamašna prema riječima guvernera Ruske središnje banke Sergeja Ignacijeva, koji smatra da oko 20 posto crnih fondova godišnje prođe kroz britanske banke i financijske ustanove.

Iskustvo Olimpijskih igara daje i ideju da se našteti ugledu Rusije na predstojećem Svjetskom nogometnom kupu u Rusiji, pa postoje i pozivi za nenastupanjem engleske momčadi, a takvi se pozivi odnose i na cjelokupnu Europsku Uniju.

Njemačka i Francuska, kao i Sjedinjene Države, dale su potporu Velikoj Britaniji, a Theresa May je čak napomenula kako bi se mogao iskoristiti članak 5 Sjevernoatlantske povelje koja govori da je napad na jednu zemlju NATO Saveza napad na sve.

Ovaj potez se gotovo sigurno neće povući, jer se članak 5 aktivirao samo jednom u povijesti, nakon napada na New York i Washington 2001. godine. Estonija je pokušala aktivirati članak 5 nakon cyber napada na svoju unutarnju mrežu, ali nije uspjela.

Uostalom, europske članice NATO-a same nisu složne u vezi s odnosom prema Moskvi, kao što se vidi u odnosu prema sankcijama. Britanci ne vide ovdje samo pokušaj ubojstva disidenta na tuđem ozemlju, već kao napad na samu Veliku Britaniju koja sebe vidi kao utočište proganjanih i samim time na ideologiju zemlje.

Rusija se tu može braniti jedino idejom kako je zemlja izgubila nadzor nad kemijskim naoružanjem, što je još strahotnija okolnost. U svakom drugom slučaju, Theresa May smatra kako je Rusija namjerno iskoristila opasni nervni spoj u pokušaju ubojstva i s opasnošću po živote redarstvenika i javnosti u Salisburyju.

Američki odgovor bi mogao biti ključan, ali i vrlo zanimljiv s obzirom da je predsjednik Donald Trump pod prismotrom zbog navodnih poveznica s Rusijom u procesu predsjedničkih izbora. Amerikanci bi mogli više iskoristiti ovaj slučaj za jači pritisak na zabranu kemijskog naoružanja (osim možda kada Sjedinjene Države koriste isto to naoružanje), posebice nakon što se kemijsko oružje koristilo u građanskom ratu u Siriji.

Američki Zakon o eliminaciji kemijskog i biološkog naoružanja i ratovanja iz 1991. godine nalaže Washingtonu nametanje sankcija svakoj zemlji koja prekrši te odredbe, a vatrena tvrdolinijaška veleposlanica Sjedinjenih Država u UN-u Nikki Haley već je optužila u nekoliko navrata Kremlj za podupiranje Damaska i njegovog korištenja kemijskog naoružanja.

S obzirom da jasnih dokaza o tome nema, Washington nije mogao sankcionirati Rusiju na toj osnovi. No, Rusija se već naviknula na režim sankcija, a na trovanje špijuna i prebjega odgovara negiranjem i pasivnim reakcijama na akcije Zapada.

Više ratovanja u cyber-sferi

Zasad je Kremlj najavio protumjere na svaki korak protiv Rusije, što je sasvim jasna ali ujedno i vrlo blaga reakcija ruske države. Ako Zapad pokrene zabranu putovanja i izbacivanje diplomata, Rusija će napraviti isto.

Pitanje je što bi Rusija napravila ako se prekinu financijski tokovi i cilja politička i ekonomska elita povezana s Kremljom.

U tom slučaju bi Rusija mogla iskoristiti svoju snagu u raznim dijelovima svijeta i raditi oštro protiv interesa Zapada. Ruski mediji su u potpunosti odbacili bilo kakve optužbe za rusko sudjelovanje u napadima, koristeći državni narativ kako je britanski parlament cirkusni šou koji priča bajke i provodi proturusku i neprijateljsku propagandu, nastojeći povećati rusofobiju u Europskoj uniji.

U zajedničkoj izjavi američkog, francuskog i njemačkog vrha, ta ruska reakcija je snažno pobijena. Britaniji je najveći prioritet spriječiti daljnje napade na svom teritoriju i protiv svojih građana, otvorenim akcijama protiv svih povezanih s Kremljom, ali i tajnim operacijama i međunarodnim pritiskom.

No, na globalnijoj razini je ovaj napad ipak više simptomatičan o suvremenim ugrozama i potrebi povećanja sustava upozoravanja, obavještajnog rada i civilne svjesnosti o opasnostima nekonvencionalnog naoružanja, cyber prijetnji, digitalnih opasnosti i malicioznih informacijskih operacija.

Onkraj nacionalne obrane, to zahtijeva veliku umreženost zapadnih zemlja, ali i drugih – ako to uspiju. Holističkim strategijama i kolektivnom odlučnošću jača sigurnost.

U tom smislu možemo očekivati daleko više ratovanja u cyber-sferi i korištenjem tzv. meke moći (soft power), koja jača na svim frontovima, od fizičkih kulturnih centara raznih zemalja do meksičkih, turskih i indijskih sapunica na televiziji.

Za Britaniju je sada najvažniji imidž snažne zemlje koja se može suprotstaviti drugoj multipolarnoj sili, a što u konačnici može neočekivano ostvariti nedosanjani san slučajne premijerke Therese May kao novoj “Željeznoj lady“, osobito stoga što je oporbena Laburistička stranka puna rusofila.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera