S. Arabija: Reforme dolaze sa odgovornošću

Do danas, vijesti o ovom privatizacijskom i diversifikacijskom pogonu su privukle razumljivi skepticizam sa mnogih adresa (AP)

Piše: Faisal Abualhassan

Vlada Saudijske Arabije će 25. aprila predstaviti svoju „Viziju za Kraljevstvo Saudijske Arabije“, veliki paket ekonomskih reformi u koji je uključen i veoma komentirani „Program nacionalne transformacije“ kao i privatizacija naftnog giganta Saudi Aramvo i novog Javnog investicionog fonda iz Rijada.

Dok se medijske priče o planu postnaftaške Saudijske Arabije uglavnom fokusiraju na potencijal Kraljevstva za finansijski razvoj i investicije, društveni kontekst oko ovih reformi traži detaljniji pregled.

Do danas, vijesti o ovom privatizacijskom i diversifikacijskom pogonu su privukle razumljivi skepticizam sa mnogih adresa. Kako se može Rijad, najveći proizvođač nafte na svijetu, odvići od petrodolara usred pada cijena nafte?

U regiji poharanoj ekonomskim, političkim i društvenim razdorima, član grupe G20 i ključni igrač Svjetske banke ima i finansijski i ljudski kapital kako bi napravio reforme kakve druge države u arapskom svijetu možda ne mogu poduzeti.

Ovisnost o petrodolarima

Ukoliko Kraljevstvo ispuni zacrtane ciljeve, saudijska inicijativa za smanjenje ovisnosti o petrodolarima neće biti ništa manje od trenutne transformacije države koja se danas najviše povezuje sa naftnim poljima.

Međutim, uspjeh i propast u ovom naporu svest će se na to da li država može predvidjeti i spriječiti potencijalne štetne posljedice koje bi mogle uslijediti nakon promjena politike na ovom nivou.

Izgradnjom neophodne infrastrukture dok razdvaja određene službe javne administracije, Kraljevstvo zaista može pokrenuti nenaftni rast i olakšati svoje finansijsko opterećenje.

Ovaj potencijal, međutim, zahtijeva više od proste „ekonomske“ transformacije. Također zahtijeva prihvaćanje i ohrabrivanje – i sa strane državnih i stranih investicija – dubokih i stalnih generacijskih promjena.

Štaviše, diversifikacija, privatizacija i otvaranje saudijskog tržišta za vanjske investitore (naročito sa posljednjim reformama koje olakšavaju strane investicije) mogu kvalitetno napraviti Kraljevstvo globalnom destinacijom za investicije i trgovinu, na korist međunarodnih tržišta, kao i saudijskih građana.

U privatizaciji javnih ustanova (poput aerodroma), Kraljevstvo traži šire institucijske promjene za koje se nada da će biti predvođene javno-privatnim partnerstvima.

Izvori ne-naftnog prihoda

Ideja stvaranja slobodnih zona na aerodromima u Rijadu i Džedi može donijeti dodatne izvore nenaftnog prihoda, ali također kreirati laboratorije za lokalne, regionalne i strane kompanije i industrije. Utjecaj takvih promjena, međutim, neće biti limitiran na saudijske finansije. To ima i potencijal za utjecaj na saudijsko društvo također. Zapravo, već se to dešava.

Naprimjer, od pridruženja alijansi aviokompanija SkyTeam maja 2012. godine, saudijski aerodromi su počeli dočekivati putnike u tranzitu iz cijelog svijeta. Ovo je donijelo do sada nezamislivo rušenje društvenih i kulturalnih barijera između Saudijaca i vanjskog svijeta.

Dok su Saudijci iz srednje i gornje klase decenijama putovali u inostranstvo, uposlenici aerodroma i domaći turisti na međunarodnim aerodromima Kraljevstva sada svakodnevno dolaze u kontakt sa putnicima u tranzitu iz inostranstva prvi put.

Ovi putnici predstavljaju ranije nemogući kontakt sa vanjskim svijetom u vrijeme kada Saudijcima prijeti iznadprosječni nadzor za vize za većinu zapadnih država.

Sa cijenama nafte koje će u narednom periodu vjerovatno ostati niske, Kraljevstvo je svjesno svoje potrebe za vanjskim investicijama kako bi se nadoknadili umanjeni prihodi.

Prošle sedmice je Saudijska Arabija uzela petogodišnju pozajmicu od 10 milijardi američkih dolara od konzorcija globalnih banaka, što je prva suverena pozajmica od 1991. godine. Ovaj napor za jačanje saudijskog kreditnog profila bit će važan dio neophodne promjene od Aramca do Javnog investicionog fonda kao primarnog finansijskog organa Kraljevstva.

Pored otvaranja Aramca, novi ekonomski program za cilj ima privlačenje stranih investicija u sve više uslužno orijentiranoj kulturi lokalnih potrošača tako što će proširiti saudijske prodajne i ljekarske sektore sa stranim investicijama.

Saudijski zvaničnici navode planove za bliže poslovne veze sa Sjedinjenim Američkim Državama, sa fokusom na saradnju i investiciju iz američkih sektora tehnologije, zdravstva, turizma i transporta.

Ovo ponavlja ranija (i učestala) nastojanja Rijada da dobije britanske investicije u željeznicu, zdravstvo i izgradnju.

Iako ova nastojanja obećavaju više radnih mjesta za Saudijce, također zahtijevaju da saudijska berza rada napreduje od menadžerskog, inžinjerskog i ljekarskog sektora prema upravljanju tehničkih poslova (područja koje Saudijci i dalje izbjegavaju).

Većina medijske pažnje o Nacionalnom transformacijskom programu bila je posvećenja okretanju Aramca stranim investicijama i suverenom finansijskom fondu, dok se naknadno govorilo o stvaranju poslova.

Međutim, svaka vizija istinske transformacije mora dati jednaku pažnju ohrabrivanju generacijske promjene u saudijskom društvu i radnoj snazi. Ovo znači da treba uzeti u obzir društvene težnje, navike i potrebe saudijske omladine.

Nedostaci države blagostanja

Imućni mladi Saudijci, frustrirani nedostacima države blagostanja, prihvatili su thatcherske metode podupiranja Nacionalnog transformacijskog programa. No, ne smiju se zaboraviti negativne strane thacherske ekonomije: ignoriranje nezaposlenosti.

Do sada je saudijsko visoko obrazovanje (uprkos svojim najboljim namjerama) stvorilo akademsko okruženje koje stavlja prioritet na proizvodnju radnika umjesto naučnika, zamutivši akademske granice. Oslobađanje saudijskih akademika od ovog akademsko-industrijskog kompleksa stvaranjem i širenjem tehničkih škola donijelo bi više pažnje za oba područja i stvorilo bi kvalificiranije saudijske radnike kako bi se smanjila ovisnost o stranim radnicima.

Umanjenje izdašnih programa stipendija univerzitetima u inostranstvu i fokusiranje na kvalitetu nad kvantitetom u domaćem obrazovanju mnogo bi unaprijedilo dugoročni problem sa radnom snagom. Ova ekonomska platforma mora uključiti i šire restrukturiranje potrošnje u obrazovanju kako bi se dobili bolji rezultati od ovih investicija.

U poređenju podrške koju ima uskoro obznanjeni Nacionalni transformacijski program prema ranijim reformama rada, neuspjeh blagostanja zasnovanog na nafti pomaže objasniti toplu dobrodošlicu ekonomskim politikama koje se otkrivaju.

Ovaj put ekonomski program može i treba biti posvećen stanovništvu sposobnom i ohrabrenom da istraži sva polja rada – uključujući i tehnički rad. U protivnom, problemi koje sada potresaju ekonomiju zasnovanu na nafti će ostati.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera