S ulica Skoplja: Neću doživjeti Evropu, ali je potrebna mladima

U subotu su glasali bolesni, iznemogli, lica u kućnom pritvoru, zatvorenici, kao i državljani u inozemstvu (EPA)

SKOPLJE – Septembar 2018. u Makedoniji je prošao u znaku iscrpne kampanje za referendum. To je treći referendum u historiji zemlje gdje 1.806.336 građana s pravom glasa ima mogućnost neposredno odlučiti o ključnom pitanju za budućnost zemlje. Ovog puta referendumsko pitanje glasi: “Jeste li za članstvo u EU i NATO-u, prihvatanjem Sporazuma između Republike Makedonije i Republike Grčke?” Za vrijeme 48-satne predreferendumske šutnje u petak i subotu, osim političara, i građani su imali mogućnost odmoriti se od intenzivne kampanje. Oni koji se prethodno nisu odlučili sada su imali vremena na miru pogledati sve opcije, razmisliti i danas odlučiti hoće li izaći i kako će glasati. Referendumski proces nadgleda 12.000 domaćih i 500 stranih posmatrača.

U subotu su glasali bolesni, iznemogli, lica u kućnom pritvoru, zatvorenici, kao i državljani u inozemstvu. U subotu su se pojavili snimci na socijalnim mrežama gdje su protivnici referenduma snimali građane koji su izašli da ostvare svoje pravo glasa u Ambasadi Republike Makedonije u Melbourneu (Australija), kao i u Torontu (Kanada). Na to su oštro reagovali ministar unutrašnjih poslova Oliver Spasovski, ministar za dijasporu Edmond Ademi, kao i Ministarstvo vanjskih poslova, kontaktirajući s australskim i kanadskim vlastima da spriječe takve postupke zastrašivanja i stigmatizovanja, kao i brisanjem takvih videa s društvenih mreža. Još jedan takav incident ponovio se u nedjelju ujutro u Skoplju, gdje je policija privela mladića koji je vrijeđao građane koji su izašli na glasanje.

Glasati ili spremati ajvar?

Kraj septembra također je sezona kada se u Makedoniji tradicionalno sprema ajvar, što su građani maksimalno iskoristili uz referendumski vikend, pa tako miris pečenih paprika vlada mahalama, a osjeća se čak i do glasačkih mjesta. Neki su ranije krenuli glasati kako bi produžili sa spremanjem ajvara, dok drugi nakon ručka odlaze s već crvenim prstima na kojima se markira svaki glasač. Neki su te sezonske tradicionalne aktivnosti uzeli samo kao izgovor da ne izlaze na glasanje.

Na glasačkim mjestima zasad je mirno, bez velikih incidenata, dok je odaziv građana do 16 sati veoma slab. Jedan starac, Albanac, jedva se popeo na ulaz u školu kako bi glasao. Pomogla mu je jedna Makedonka koja je slučajno naišla. Na pitanje vrijedi li da se muči za jedan glas odgovorio je: “Svaki glas se broji i svako pravo se broji. Uvijek vrijedi mučiti se za svoju djecu i unučad. Ja možda neću doživjeti Evropu niti mi je potrebna, ali zato hoće mladi i njima je potrebna.” Taj stav dijeli većina starijih ljudi iz susjedstva koje sam sreo kod škole.

Čaršija je tiha, kao i svake nedjelje. Većina posjetilaca su turisti koji ponešto znaju o važnosti ovog dana za budućnost ove zemlje. Ljudi u čajdžinicama umjesto fudbala brižljivo prate vanredne vijesti u kojima se saopćava izlaznost, koja je bitna da bi se postigao cenzus za uspješnost referenduma, kao i vijesti o jučerašnjem incidentu i zaoštravanju odnosa između Kosova i Srbije. Komentari uz turski čaj idu u pravcu opklada o izlaznosti, kao i o tome da će čak i ako cenzus ne bude postignut veliki broj glasova “za” biti zeleno svjetlo za Vladu da putem parlamenta produži s procesom promjene imena. A čak je i čelnik opozicijskog VMRO-DPMNE-a izjavio da će poštivati volju naroda.

Zato se s druge strane grada Skoplja uz kafu govori o drugim temama, od toga da će druge etničke zajednice glasati bez obzira na osjećaje etničkih Makedonaca, te ako ishod referenduma bude pozitivan, da su za to krivi glasovi etničkih Albanaca, a s druge strane o strahovima od destabilizacije ako ishod bude negativan. 

Nizak odziv

Lijepo vrijeme namamilo je građane vani da prošetaju sa svojom djecom u parku. Djeca ne znaju šta je to referendum iako se upravo njih i njihove budućnosti najviše tiče, pa traže od roditelja da što prije posjete zoološki vrt i park. Pritom mladi roditelji iskorištavaju lijepo vrijeme i provode ga vani sa svojom djecom, udovoljavajući dječijim željama i ljubopitljivosti. Atmosfera je takva kao da se ne održava referendum, kao svakog vikenda. Čak se ne može čuti da iko govori o glasanju na referendumu koji je itekako bitan i koji će definisati budućnost njihove djece.

Zagovornici referenduma iznenađeni su tako niskim odazivom, osim u nekoliko općina grada Skoplja. 

O razlozima slabog odaziva može se nagađati, od toga da građani žele iskoristiti lijepo vrijeme ili završiti s obavezama oko ručka, pa do toga da je zaista broj iseljenih iz Makedonije dramatično velik, pogotovo ako se zna da već 18 godina nije bilo popisa i da se ne zna tačan broj onih koji su u zemlji. Tu su i zagovornici apstinencije od referenduma, čiji je cilj neuspjeh referenduma zbog neizlaska, kao i njihove verbalne prijetnje onima koji izađu glasati. 

Tu su i konformisti, dobro situirani mladi, čija apolitičnost i nemiješanje u društveni život, posebno kad je riječ o ovako ključnim odlukama, može skupo koštati cijelo društvo, a samim tim ugroziti i njihov konformizam, nevezano za to radi li ih većina u državnom ili privatnom sektoru.

Na kraju, sve je u rukama premijera Zorana Zaeva. Hoće li se osloniti na izlaznost ili na želje onih koji su izašli i odlučili u ime svih?

Izvor: Al Jazeera