Sa superiornog stanovišta o pilotkinji

U svom prvobitnom izvještaju, Kimberly Guilfoyle je odala počast Mansourinom uspjehu (EPA)

Piše: Lana Asfour

Uspješna Arapkinja je u posljednjih nekoliko dana glavna vijest u medijima, mada uglavnom iz pogrešnih razloga. Majorka Mariam al-Mansouri, prva pilotkinja u borbenom avionu iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, predvodila je udružene zračne napade SAD-a i njegovih pet arapskih saveznika prošle sedmice kada su ciljane pozicije grupe ISIL (Islamska država u Iraku i Siriji) u Siriji. Njen doprinos ratnim naporima je odjeknuo u medijima i naišao na divljenje, ali je ubrzo otišao u pogrešnom smjeru, kada su voditelji na Fox Newsu zbijali seksističke šale na njen račun.

U sada već zloglasnom bloku, u svom prvobitnom izvještaju Kimberly Guilfoyle je odala počast Mansourinom uspjehu.

„Voljela bih da je to bila pilotkinja Amerikanka – istaći ću ženu koja im ovo uradi bilo kad,“ rekla je ona iako je ostalo nejasno da li ju je više impresionirao Mansourin profesionalni uspjeh ili poniženje, koje je, kako je Guilfoyle pretpostavila, to predstavljalo za borce ISIL-a jer se radi o ženi pilotkinji. „Nadam se da je to dodatno zaboljelo,“ rekla je, „jer u nekim arapskim državama, ženama nije dozvoljeno čak ni da voze.“

Pitanju vožnje ću se vratiti malo kasnije. Tek što je Guilfoyle završila izvještaj, Greg Gutfeld se našalio: „Problem je što nakon bombardovanja nije znala parkirati,“ na što su se prisutni u studiju nasmijali. Eric Bolling je nastavio potpirivati vatru s još jednom seksističkom šalom. Ovakve seksističke šale su automatski umanjile značaj cijelog izvještaja koji je slavio Mansourin uspjeh. Narušile su i novinarkin uspjeh, što je Guilfoyle jasno izrazila kada se više puta požalila riječima: „O Bože, zašto mi morate pokvariti trud?“

Veterani protiv

Bolling i Gutfeld su se, kako i priliči, javno izvinili, nakon što su komentari izazvali burnu reakciju na društvenim mrežama i u novinskim kućama, a čak su se protiv njih oglasili i veterani američkih oružanih snaga u otvorenom pismu. Ali priča se tu ne treba završiti. Izvještaj o Mansourinom profesionalnom uspjehu dosta je bogatiji i seksizam desničarskog kanala za šire mase je laka meta koja odvraća pažnju od važnijih pitanja. 

Originalni Guilfoylin izvještaj i nije baš izravan. Teško je ne primijetiti veliku dozu ushićenja s kojim ona priča o događaju koji je, kako smatra, ponizio seksističke ekstremiste muslimane budući da ih je „bombardovala žena“. I drugi su to tako doživjeli. U naslovu u časopisu Stars and Stripes  kurdske žene vojnici proglašene su ISIL-ovom najgorom noćnom morom, iako u ISIL-ovim redovima ima žena boraca, čak i ako im je jedina svrha da se nametne mizoginisitički režim.

I kako komentarisati tvrdnju da je Mansouri tako napredna kada „u nekim arapskim državama ženama nije dozvoljeno čak ni da voze?“ Ovo ne samo da je izrečeno sa superiornijeg stanovišta, već je i u pogledu činjenica netačno. Samo jedna država u regiji zabranjuje ženama da voze i to je Saudijska Arabija. U drugim arapskim državama, ovaj i brojne druge saudijske zakone i običaje, smatraju sasvim neprihvatljivima. A u samoj Saudijskoj Arabiji, brojne hrabre žene se bore da se situacija promijeni.

Ne morate biti musliman da biste primijetili kako se ovime implicira da je islam inherentno seksistička vjera, niti morate biti Arap da biste primjetili kako je arapski svijet podvrgnut rasističkim pretpostavkama.

Dok je Mansourin uspjeh na profesionalnim planu očigledan i vrijedan divljenja, ona nije jedina predvodnica. Dostignuća Arapkinja u proteklih pola stoljeća bila su izuzetna, u nekoliko oblasti su nadmašile Amerikanke u pogledu stope obrazovanosti i profesionalnih uspjeha. Arapkinje su ostvarile međunarodni uspjeh u brojnim oblastima, i među njima su Zaha Hadid, arhitektica iz Iraka, Nayla Hayek iz Libana, predsjedavajuća Upravnog odbora grupacije Swatch, te egipatska romansijerka Ahdaf Soueif.

Mansouri smatraju posebno uspješnom jer se pretpostavlja da dolazi iz zaostale regije u kojoj su žene potlačene. U tom pogledu, hvala njenom uspjehu održava prije superioran stav nego iskrenost. Ne morate biti musliman da biste primijetili kako se ovime implicira da je islam inherentno seksistička vjera, niti morate biti Arap da biste primjetili kako je arapski svijet podvrgnut rasističkim pretpostavkama.

Skretanje pažnje sa suštine

Žene, dakako, ne uživaju jednake mogućnosti u mnogim aspektima života u arapskim, kao i u nearapskim muslimanskim državama. No umjesto što takvu nejednakost površno pripisujemo inherentnoj kulturološkoj ili religijskoj zaostalosti, trebali bismo je posmatrati kao pojavu koja proizilazi iz politka i zakona koje nameću određene vlade i vođe, te kao oblik komplikovane ali objašnjive kombinacije historijskih, političkih i socioekonomskih faktora.
Međutim, takve kompleksnosti su izvan dosega velikog broja vodećih medijskih kuća u SAD-u, i ne idu u prilog direktnijim ciljevima vlada u ratnim situacijama. Tako je, za sada, majorka Mansouri djevojka s plakata, kako za UAE tako i za SAD. Kroz nju, UAE pokazuje svoje legitimno i progresivno lice, koristeći zapadni interes za ženska prava da bi još jednu bombašku kampanju na Bliskom istoku učinio prihvatljivom. U isto vrijeme, učvršćuje svoju ulogu i svoj imidž saveznika Zapada.

Određene dijelove američke štampe, u međuvremenu, usrećuje da stanu u odbranu Mansouri od seksističkih šala u srednjoškolskom stilu, dok dozvoljavaju da se provuku manje izravne seksističke i rasističke pretpostavke o islamu ili Arapima, i odlučuju da ne poduzimaju ništa po pitanju praktičnog suprotstavljanja osnovnim aspektima legalne, političke i društvene diskriminacije u regiji.

Najzad, pitanje ženskih prava se možda koristi da se skrene pažnja sa suštine stvari – bombaške kampanje. ISIL mrze gotovo svi, ali postoji neslaganje u vezi najboljeg načina suprotstavljanja ovoj grupi, i neki smatraju da zračni napadi nisu pravi način. Može li sama bombaška kampanja biti efikasna u postizanju navedenog cilja da se „uništi ISIL“?

John Nichol, pilot britanskih Kraljevskih zračnih snaga, koji je oboren i zarobljen za vrijeme prvog Zaljevskog rata 1991., misli da ne može. On je na BBC-jevom radiju istakao da bi bilo nemoguće „uništiti“ – to jeste, ubiti – iz zraka, nekih 30 000 boraca koji nemaju bazu već se kreću u vozilima i mogu se razići po gradovima i selima. Pa kakvu onda šansu ima ova kampanja da bude efikasna dugoročno, bez prateće političke posvećenosti regiji i  bez pružanja pomoći u izgradnji državnih institucija, infrastrukture, obrazovanja, zdravstvenog sistema i ekonomije?

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera