Sajam knjiga u Skoplju: Makedonski pisci znaju sve svoje čitaoce

Najviše pažnje su privlačili veći izdavači, ali ljudi su se okupljali i na štandovima sa knjigama alternativne medicine i spiritualne pomoći (Al Jazeera)

Informatičarke Marija i Ivana su iz skopskog sajma knjiga izašle s punim kesama. Imaju 26 godina i kažu da ih čitanje tokom vikenda opušta, nakon svakodnevnog rada ispred ekrana.

„Kući čak i nemam kompjuter. Zadovoljna sam sajmom ove godine. Sjećam se da sam lani kupila samo dvije knjige, a sada, evo, puno više. Uobičajeno, želim čitati lake trilere i romanse“, kaže Ivana.

„Ima izbora, ali imam primjedbu oko cijene. Redovno kupujem knjige po knjižarama i mogu primjetiti kako ovo nisu sajamske cijene nego regularne. Malo se igraju sa nama“, dodaje Marija.

Makedonski sajam knjiga se ove godine održava 29. put. Nakon dužeg perioda proširen je u dvije hale. U glavnoj hali, ipak, nekoliko štandova su ostali prazni, dok je kompletno neiskorišten ostao i gornji sprat. Osim male vizualne promjene, u poređenju sa prošlogodišnjim sajmom, velike razlike nije bilo.

„Dolazim svake godine. Čitam trilere i misterije. Najviše dolazim zbog popusta. Trudim se da mjesečno pročitam jednu knjigu“, kaže 24-godišnji Dragan.

„Kupio sam nešto od Noama Čomskog i Umberta Eka. Ponuda je ista kao i prethodne godine, samo nekoliko novih naslova. Sajam su proširili na još jednu halu, ali izdavači su isti“, komentira Darko, dok Elena, kaže da je došla „da pogleda šta nude novi makedonski autori“.

Najviše pažnje su privlačili veći izdavači, ali ljudi su se okupljali i na štandovima sa knjigama alternativne medicine i spiritualne pomoći, kao i ispred kioska za sendviče.

Tržište od dva miliona

Organizatori i ove godine očekuju približno 40.000 posjetilaca. Izdavači su, ipak, malo zabrinuti.

Pisac Žarko Kujundžiski i glavni urednik izdavačke kuće Antolog kaže da je danas puno drugačije nego prije desetak godina, kada je sajam posjećivao sa druge strane štandova. Prema njemu, sada se nudi i nekakav koncept, osim što sajam služi samo za prodaju knjige.

Žarko Kujundžiski, izdavačka kuća „Antolog“

„Polako, skromno, stidljivo, prave se neki koraci u pobijanju stereotipa da je sajam knjige samo knjižna pijaca. Poteškoće postoje. Tržište je ograničeno. Čak i zemlje slične po veličini, kao Albanija i Slovenija imaju duplo veći tiraž kada kupuju inostrana autorska prava“, kaže on.

Kujundžiski se pojavio kao pisac 2003. godine, objavio nekoliko knjiga i za kratak period osvojio nekoliko nagrada. Međutim, objašnjava kako nije ostao da se isključivo bavi pisanjem zato što je shvatio da proces probijanja na strana tržišta ide sporo bez autorskih agencija koje bi zastupale makedonske književnike.

Ističe da je marketing najvažniji dio savremene književnosti i da se najbrže probijaju autori koji se dobro služe Facebookom, Instagramom ili o kojima se prave velike reklamne kampanje.

„Publika traži ono što je čula da je dobro. Nešto što je dobro reklamirano, što je preporučeno. Moram reći da većina traži nešto komercijalno, šta god da to podrazumijeva, ali smatram da se taj mladi val autora, koji je sve više medijski aktivan, osjeća kao promjena u makedonskoj književnosti. Kada sam se ja pojavljivao kao pisac, nije bilo puno makedonskih autora, kamo sreće da smo tada mogli da zajednički i angažirano nastupamo, vjerovatno bi se brže promijenili neke kriteriji“, smatra Kujundžiski.

U Makedoniji je teško živjeti samo od pisanja. Kujundžiski napominje da su pisci kao Goce Smilevski ili Nikola Madžirov u manjini, a i njima nije sve tako ružičasto. Dodaje da je mladim i kvalitetnim makedonskim autorima mjesto u evropskoj porodici, gdje postoje projekti i mogućnosti da pokažu svoj talenat.

Kakvi mediji takva književnost

I pored toga što u imenu nosi naziv međunarodni, skopski sajam knjige je prije svega lokalni i prodajni, smatra pisac i profesor kniževnosti Vladimir Martinovski. Prema njemu, i ove godine su se pojavile nova imena i djela, ali primjećuje se pad cijelog društvenog ambijenta.

„Pored ekonomskog faktora, problem je i mala publika. Živimo u ‘ekranskoj civilizaciji’, u kojoj se smanjuje broj čitatelja knjiga. Možda je malo pretjerano, ali makedonski pisci – skoro da znaju sve svoje čitatelje. To je neki krug od 2.000 do 3.000 ljudi koji prate šta se dešava. Prije svega bi rekao da se radi o krizi vrijednosti, što je i globalni problem“, objašnjava.

Vladimir Martinovski, pisac i profesor književnosti

U nedostatku kritike u masovnim medijima, Martinovski kaže da je šira publika prepuštena intuiciji, ličnoj preporuci i internetu. Po njemu je zabrinjavajuće šta se sve servira preko medija kao vrijednost.

„Ako se zna da se nedjeljno, za promocije knjige sa književnom vrijednošću, na svim makedonskim medijima zajedno, ne posvećuje ni jedan minut, dok ti isti mediji, svaki dan, satima emituju sapunice, to pokazuje sistemski pad vrijednosti u kulturi uopće. Meni je logično da neko ko želi da pogleda novi film Almodovara ili Vendersa je i potencijalni čitatelj dobre literature, dok možete naslutiti moj odgovor kada već radimo paralelu šta se emituje preko medija i šta se čita.”

U Makedoniji ne postoji ozbiljno istraživanje o navikama čitanja knjige. Dok interne ankete dijela izdavačkih kuća pokazuju da građani čitaju po dvije knjige mjesečno, Martinovski kaže da je čuo i za poražavajuću anketu koja navodi da stanovnici Makedonije čitaju dvije knjige, ali godišnje.

On smatra da je potrebno sveobuhvatno istraživanje da bi se pripremila strategija za pravu popularizaciju i podizanje kriterija u književnosti. Nešto što on vidi kao tešku bitku sa novim generacijama čiji su palčevi stalno na ekranima.

Politizacija književnosti?

Martinovski je bio i jedan od 56 pisaca koji su na početku godine potpisali Proglas za zaštitu dostojanstva makedonskog pisca i makedonske književnosti. Ovaj revolt je stigao nakon što određena djela autora sa kritičkim stavom prema vlastima nisu ušla u godišnji program za finansiranje izdavačke djelatnosti od nacionalnog interesa Ministarstva kulture.

Pisci su tvrdili da je taj potez „vulgarna politizacija književnosti“, dok su iz komisije Ministarstva koja je odlučivala o konkursu odgovorili su da se spisak autora „poklapa sa članovima, aktivistima i pristalicama konkretne političke partije“.

U zemlji u kojoj je izdavaštvo u velikoj mjeri zavisno od državnih dotacija, književnici ovo vide kao pokušaj njihovog ponižavanja.

„Umjetnik treba biti kritičan prema stvarnosti, prema anomalijama društva. Nedozvoljivo je ignorisati djela cijele jedne mlade generacije autora, ili izdavačke kuće u kojoj je neki urednik možda javno izrazio kritički stav. Neprihvatljivo je da se budžetska sredstva koriste kao partijska kasa ili instrument za ušutkivanje umjetnika“, kaže Martinovski.

U Proglasu, autori dodatno naglašavaju da, „dok nema sredstava za ove autore, država ima novac za prevod popularne književnosti, što je rijedak primjer zemlje koja otvoreno, javnim novcima, podupire trivijalnost u književnosti i to se ističe kao obrazac za književnu vrijednost“.

Kompletan društveni ambijent je vjerovatno jedan od razloga zašto ovaj sajam knjiga neće ostati dugo u pamćenju posjetilaca. Neko je došao zbog popusta, neko iz radoznalosti, a neko čisto iz navike.

Atmosferu možda najbolje opisuje sarkastični komentar jednog od posjetilaca: „Došao sam na sajam knjiga i najviše su mi se dopale pljeskavice.“

Izvor: Al Jazeera