Samoubistvo Koljevića kao municija za provokacije
U nevjerici promatram jutarnje naslove. Nije moguće! Srđan Aleksić, koga su prije 24 godine u Trebinju mučki ubili pripadnici Vojske Republike Srpske samo zato što je obavljao svoju “ljudsku dužnost” dok je spašavao svog sugrađanina, Bošnjaka Alena Glavovića, dobija spomen-ploču.
Nije spomenik, nije bista, nije ulica, nije ni pothodnik, nije ni pasaž, ali s ovom vlašću dobra je i spomen-ploča. “Ipak se okreće, ipak ima nade, ipak idemo naprijed”, promišljam bunovno i nastavljam čitati.
Kao maljem, namjesto prve jutarnje kafe, budi me iduća rečenica medijskih poslenika: “Spomen-ploču dobija Nikola Koljević, prvi potpredsjednik Republike Srpske.”
Čovjek koji je s Radovanom Karadžićem, Momčilom Krajišnikom i Biljanom Plavšić, kreirao RS. Čovjek koji se od vrsnog intelektualca prometnuo u ultranacionalistu. Čovjek koji je ideje humanizma trampio za urnebesno izmaštano srBsko velikomučeništvo, koje su dankom u krvi platili i Bošnjaci i Hrvati, ali i isti ti Srbi.
Podizanje tenzija
Da, da, to je isti onaj čovjek koji je izvršio samoubistvo prije 20 godina i jedino i samo zato nije vidio hašku sudnicu. Da li je suicid posljedica kajanja, nerazumijevanja, (samo)sažaljenja, mentalne neravnoteže ili nekih neriješenih odnosa u vrhu Republike Srpske nakon rata nikada nećemo pouzdano saznati.
Ali vrlo dobro znamo i osjećamo kako sadašnje vlasti iste te Republike Srpske podižu tenzije na svaki mogući i nemogući način. Izolovani Milorad Dodik i haranga mu koriste i ovaj poprilično opskuran datum kako bi podgrijali međunacionalne strasti. Morbidno? Da, itekako! Nisam nešto čuo da se godišnjica nečijeg samoubistva diže na nivo slavlja i heroike.
I to kakve!
Opskurna organizacija “Stvaraoci Republike Srpske”, neka vrsta nacionalističkog vijeća staraca ili pandan iranskim čuvarima ćudoređa, koja je na sisi budžeta te iste Republike Srpske, dobila je odriješene ruke i još odrješenije kese da bi napravila cjelodnevni nekrološki hepening.
Iz Asocijacije “Stvaraoci Republike Srpske” saopšteno je da će otkrivanje spomen-ploče pratiti i konferencija za novinare, parastos na groblju, a nakon toga i akademija posvećena Nikoli Koljeviću.
I ne, to nije sve. “Stvaraoci Republike Srpske” i Grad Banjaluka organizovaće ove godine niz manifestacija posvećenih sjećanju na Nikolu Koljevića.
Razvlačenje mrtvih u slavu živih
Ne treba puno pameti i memorije da bi se evocirala gnusna sjećanja na bahanalije zločincima u čast. Od opskurnog mitinga podrške Ratku Mladiću na glavnom trgu u Banjaluci preko helikopterskog dočeka presuđenog ratnog zločinca Momčila Krajišnika do otvaranja studentskog doma koji nosi ime po, opet presuđenom ratnom zločincu, Radovanu Karadžiću.
Dabome da ima bezbroj primjera flagrantnih provokacija i veličanja nacionalista, ali ovo su najmarkantniji primjeri u Republici Srpskoj. I da, naravno da takvih primjera, nažalost, ima na svim stranama produženog medijsko-političkog rata, koji nikada i nije prestajao, ali treba prvo čistiti u svom dvorištu. A ovo je posve nova stvar i za naše dvorište.
Praviti hepening i feštu obilježavajući godišnjicu samoubistva jednog čovjeka perverzija je na više nivoa. Prvo i osnovno, kakav god on bio, vrijeđaju se emocije njegove familije, bliske rodbine, prijatelja i kolega. Ili možda ne?
Ili su svi zajedno pristali da učestvuju u sumanutom morbidnom piru?
Ako je tako, dolazimo do apsurdne situacije. Nikolu Koljevića ovim činom najviše blate upravo te njegove kolege i prijatelji u današnjoj asocijaciji “Stvaralaca Republike Srpske”. Dabome, oni neće ili ne žele da vide svu perverziju. Ne zna se šta je gore.
Sa druge strane, Miloradu Dodiku, kao što velim, poprilično usamljenom i izolovanom čovjeku, pragmatiku i političkoj lasici, ovakva moralna igranka dolazi “kao kec na desetku”. S jedne strane, niko neće pričati (barem ne danas i sutra) kako se Banjalučani smrzavaju pored toplane na samrti, kako im djeca idu zabundana u ledene škole, kako su pristigli ubitačni računi za struju, kako se entitet guši u dugovima, kako će, sve su prilike, i još poneko, mimo Dodika, “popiti” sankcije… Velim, niko neće pričati o tome pored ove perverzne svetkovine.
Isti taj od svijeta napušteni Dodik posredstvom svojih medija, bez svake sumnje, opet će napraviti lokalni spektakl, a kao veliki ktitor i mecena podržaće ovaj skup, zadržati momentum sile i ostati u političkom fokusu na bh. nebu još koje vrijeme.
Podgrijavanje nacionalističke čorbe
Samo, postoji u čitavoj ovoj ujdurmi jedan problem. Ne, nije to narod. Narod na medijskim sedativima odavno niti vidi bilo šta niti se šta pita, a niti hoće nešto promijeniti.
Nego, nestaće povoda za nova obilježavanja, proslave, svetkovine, slavlja…
Medijski su ispucani svi ratni zločinci, iskorišteni su svi četnici iz Drugog svjetskog rata, odslužili su svi generali iz Prvog svjetskog rata, eto, gotovo svako ko je bio “veliki Srbin” dobio je kakav toponim u Republici Srpskoj. Koga još slaviti kako bi se podgrijala nacionalistička kisela čorba? Valjda će vlast, kako stoji u najavi, zato čitavu ovu godinu čerečiti pokojnog Nikolu Koljevića.
Samo, ova i ovakva Republika Srpska ne može pogledati sebe u ogledalo od sramote. Jer, da može, danas bi ispravili nepravdu od prije skoro četvrt vijeka i otkrili spomen-ploču Srđanu Aleksiću. Ili bi obnovili rodnu kuću Branka Ćopića namjesto što svi zajedno prisustvujemo ovom opskurnom piru u čast Nikole Koljevića.
Nego, sve se bojim da su i Srđan Aleksić i Branko Ćopić bili veći ljudi nego što su Srbi, pa im se nacionalistička vlast niti može niti hoće odužiti. A u tome je sadržana sva njihova, ali i naša tragedija.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera