Sarajevska crkva ‘krije’ svjetsko blago
U starom jezgru Sarajeva, na Baščaršiji, nalazi se crkva mnogo starija i od samog grada, a u njoj blago svjetskih razmjera. Uz tramvajske šine, uklopljena u okoliš, ili se okoliš prilagodio njoj, drevna crkva kao da oslikava sudbinu prijestolnice Bosne i Hercegovine, rušena i spaljivana, uporno se iz pepela uzdizala.
Crkva Svetih arhangela Mihaila i Gavrila, ili, kako je javnosti poznatija, Stara pravoslavna crkva, izgrađena je na temeljima ranokršćanske bazilike s kraja petog ili početka šestog stoljeća, navodi Delibor Kaljević, kustos muzeja crkve. Sarajevska crkva je među najstarijim očuvanim vjerskim objektima na Balkanu, a kako je nakon svakog rušenja i spaljivanja obnovljena tako da izgleda kao i ranije, izgledom se razlikuje od pravoslavnih crkava koje se mogu sada sresti.
“Ovakve crkve se mogu naći još samo u Palestini, Jermeniji i Siriji. I zbog toga je raritet. Možda je za vjernike iz tog vremena bila nesretna okolnost što je bilo dozvoljeno da se obnovi u izvornom obliku svaki put kad je rušena, ali je zbog toga i drugačija i možemo vidjeti kako su izgledale u to vrijeme”, dodao je kustos Kaljević.
Dimnjaci u TrgovištuIako mnogi smatraju da prije dolaska Osmanlija na području Sarajeva nije bilo stanovnika, Kaljević ističe da, prema turskim podacima i dokumentima koji se nalaze u biblioteci u Istanbulu, Osmanlije dolazeći na ove prostore zatiču varoš koju nazivaju Trgovište.
‘U dokumentima je zapisano da je ta varoš ima 70 dimnjaka, i to 60 dimnjaka istočnih hrišćana, 10 dimnjaka zapadnih hrišćana i Staru pravoslavnu crkvu’, kaže kustos Kaljević.
A crkva je šest puta rušena i spaljivana.
Svjetski vrijedna kolekcija
Sam muzej crkve u svojim odajama čuva kolekciju ikona koja je proglašena petom najvrijednijom u cijelom svijetu. Osim ikona, posjetiteljima su izložene vjerske odore korištene tokom vjerskih obreda, razne vjerske relikvije, ali i brojni zapisi, poput čuvene Sarajevske krmčije ili raznih fermana osmanskih vladara, kojim se propisivalo šta je dozvoljeno, a šta ne.
Paroh Vanja Jovanović, ponosan na kolekciju muzeja, ističe da ona dobro opisuje dešavanja iz tog perioda.
“Kada uzmete u obzir da je Srednji vijek bio doba ludila, gdje se nisu poštivala pravila, a da su tada Srbi, pravoslavci, trgovci i običan narod, odavde naručivali skupocjene ikone iz daleke Grčke i da nisu znali ni hoće li te ikone doći, jer je neko mogao trgovce napasti, opljačkati, postajala je opasnost od brodoloma… i, povrh svega, te ikone iz čuvene italo-kretske škole bi do naše crkve putovale po pet, deset godina… Zaista je nevjerovatno”, kaže.
Jedna od takvih je i Liturgija pravednih i paklene muke grešnih, omiljena ikona oca Vanje, kako ga vjernici zovu, autora Georgija Klondzasa, učitelja čuvenog El Greca.
“On ikone nije slikao običnim kistom, već četkicama koje su imale najviše po tri dlake. Možete li zamisliti koliko je to moralo biti skupo? I ovdašnji narod je, uz sve opasnosti koje su prijetile trgovcima na putu nazad, prikupljao novac i kupovao takve basnoslovne ikone”, dodaje Jovanović.
Kako je kolekcija muzeja izuzetno vrijedna, detalji i fotografije djela se nalaze u arhivama svjetskih agencija poput Interpola, američkog Federalnog istražnog biroa i drugih, kako bi im se moglo brzo ući u trag u slučaju krađa, kaže kustos Kaljević.
Bosanskohercegovački brend
Klondzasova ikona je samo jedna od brojnih vrijednih dijela izloženih u muzeju Stare crkve. A sve to pripada svim narodima Bosne i Hercegovine, kaže otac Vanja.
“Mi imamo problem što svi nešto svoje prisvajamo, a tuđe odbijamo. Srbe u [bh entitetzu] Republici Srpskoj ne interesuje ovo, kaže, to je u [bh. entitet] Federaciji, druge ne interesuje jer je srpsko, pravoslavno… Ja to vidim kao blago svih nas ovdje, kao jedan bosanskohercegovački brend, kojim zajedno trebamo da se ponosimo i promoviramo.”
Osim ikona i drugih vjerskih relikvija, koje, prije svega, imaju ogromnu duhovnu vrijednost, a zatim i ovozemaljsku, posjetitelji mogu vidjeti i Sarajevsku krmčiju iz 1307. godine, novokanon koji uređuje crkvena pravila ponašanja, napisan na koži, ali i nekoliko fermana, odnosno dekreta turskih vladara, kojim se, između ostalog, zabranjivalo veliko slavlje i uređivanje na svadbama pravoslavaca.
Brojne posjeteOsim turista, muzej privlači pažnju svjetske naučne zajednice, kaže paroh Jovanović.
Svake godine organizirano dolaze studenti i postdiplomci američkog univerziteta Yale, studenti i stručnjaci za historiju umjetnosti i religije iz Francuske, Italije…
‘”Čak je jedan stručnjak doktorirao upravo na Klondzasovoj ikoni, i to ne na cijeloj, već samo na dijelu od nekoliko kvadratnih centimetara, što je zaista nevjerovatno.’
Osim sa svjetskim institucijama, muzej ima dobru saradnju i s lokalnim fakultetima, ali i osnovnim školama te zajednicama drugih vjerskih grupa u zemlji.
‘A to nam je posebno drago i time se ponosimo’, kaže kustos Kaljević.
Osim brojnih zapisa i arhiva iz Srednjeg vijeka, muzej u svojoj kolekciji čuva i vrata porte crkve, koja ponajbolje “pamte” te mračne dane ludila.
“Osmanlije su tokom dva vijeka na vratima ulaza u crkvu vješali ubijene Srbe pravoslavce, čija tijela bi morali otkupiti porodice ili prijatelji, kako bi ih mogli dostojno sahraniti. A na vrata su vješali sve, od onih koji nisu plaćali porez, odnosno harač, do hajduka i ustanika, pa do jednostavno onih koji su se našli na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme”, kaže kustos Kaljević.
On ističe da je dobro očuvano krilo vrata na koja su vješani Srbi izuzetno teško, čak i kad se uzme u obzir da je od debelih dasaka okovanih željezom.
“Osmorica su ih jedva nosila. Jedan sveštenik je rekao da su tako teška jer nose duše svih tih mučenih, ubijenih i obješenih”, dodao je kustos muzeja Stare pravoslavne crkve.
Neispio pokušaj krađe
U crkvi se nalaze i mošti, koje imaju veliku duhovnu vrijednost za vjernike, poput ruke Svete Tekle, ranokršćanske misionarke, saputnice Svetog Pavla, koja je zamalo ukradena tokom Drugog svjetskog rata, dodaje otac Vanja.
Jedan ustaški vojnik, pripadnik snaga Ante Pavelića, pokušao je iz crkve iznijeti kovčeg s rukom u dijamantskoj rukavici, poklonu Ruske pravoslavne crkve, ali je, prije nego što je prošao kroz vrata, pao na mjestu mrtav. Nakon toga, kaže parhoh Jovanović, ustaše više nisu pokušale opljačkati imovinu Crkve Svetih arhangela Mihaila i Gavrila.
Muzej osnovan 1889. godine i crkva na još jedan nesretan način dijele sudbinu grada u kojem se nalaze. “Kao i ostali muzeji, nemamo nikakvu podršku i pomoć državnih institucija. Da nije u sklopu crkve i da ne pomaže crkva, muzej bi davno propao”, kaže otac Vanja.
Zahvaljujući ustrajnošću uposlenika i sveštenstva, muzej ostaje otvoren za posjetitelje koji dolaze iz cijelog svijeta, a paroh Jovanović i kustos Kaljević nastavljaju raditi na promociji ovog “bosanskohercegovačkog brenda”.
Izvor: Al Jazeera