Sarajevski street art – galerija na otvorenom

Sarajevo postaje jedna mala galerija na otvorenom, smatra Nedžad Isić (Ustupljeno Al Jazeeri)

Vjerovatno najpoznatiji svjetski street art umjetnik je Banksy, porijeklom iz Engleske. Bansky kao jedan od rijetkih grafiti umjetnika, koji je radeći u tajnosti, pod okriljem noći, uspio spojiti svjetsku popularnost sa aktivističkim utjecajem, konstantno iznosi genijalnu kritiku svijeta u umjetničkoj slici. Još k tomu i potpuno anoniman, Banksy je 2010. snimio dokumentarac Exit Through the Gift Shop koji je bio u utrci za najprestižniju nagradu u svijetu filma, popularnog Oscara.

U glavnom gradu Bosne i Hercegovine možda i najtragičniji/najsmješniji grafit pred sami rat predstavljao je grafit na zgradi sarajevske pošte; pisalo je: „Ovo je Srbija!“, što je neko odmah prekrižio i napisao: „Budalo, ovo je pošta.“

U svom antologijskom dokumentarcu Film mobitelom, nagrađenom Srcem Sarajeva na 15. Sarajevo Film Festivalu, reditelj Nedžad Begović uspio je „pohvatati“ veliki broj sarajevskih inspirativnih, tragikomičnih i prosto smiješnih grafita, te ih tako uspio sačuvati od zaborava. Jer kao i većina stvari koje se rade bez dozvole, a velikim dijelom je to slučaj sa grafitima tog tipa ispisanim na fasadama zgrada pod okriljem noći i u tajnosti, jeste da će jednog dana biti precrtani ili novim grafitom ili će jednostavno na zgradi biti urađena nova fasada.

Street art procvat doživio u New Yorku

Street artom, ili u prevodu sa engleskog „uličnom umjetnošću“, smatraju se umjetnička djela nastala u otvorenom gradskom prostoru, na zgradama, ulicama i drugim javnim mjestima. Moderni grafiti i murali svoje porijeklo duguju protestnim sloganima i političkim komentarima ispisivanim na javne gradske zidove, a tačna godina prvog pojavljivanje nečega sličnog ne može se odrediti. Kao prvi reprezentativan primjer smatra se grafit iz vremena Drugog svjetskog rata „Kilroy Was Here“ jednostavno nacrtan kao čovjek dugog nosa koji proviruje iza ćoška. Prvi pravi procvat grafiti umjetnosti nastao je u New Yorku šezdesetih godina prošlog stoljeća, napredovao u sedamdesetim i vrhunac doživio u osamdesetim sa muralima naslikanim u njujorškom Bronxu. Od tada pa na dalje grafiti i murali niču kao gljive poslije kiše svuda u svijetu kao poziv umjetnika na socijalnu i političku osviještenost, ali i jednostavno samo kao lijep dodatak kvartovima i ulicama gradova.  

„Živimo u jednoj zajednici koja ne prihvata baš najbolje drugačije trendove i ne idemo u korak sa svijetom. Legalnih zidova ima, ali veoma malo, skoro pa nikako, i zato se što više umjetnika odlučuje na guerilla akcije. Vlasnici prostora su najčešće osobe koje od nas traže mural na tom mjestu ili neki grafit. Ako je u pitanju nešto drugo onda se traže dozvole od općina ali nam se rijetko kad izađe u susret da dobijemo taj određeni zid“, mišljenja je sarajevski grafiti umjetnik Kerim Hodžić, dodajući da su glavni faktori da bi se nacrtao/naslikao jedan grafit/mural u oba slučaja kreativnost i mnogo dobrog raspoloženja.

„U zavisnosti od vrste radne podloge zavise i materijali, ali naravno najčešće su to boje za zidove i sprejevi. Svaki umjetnik ima svoju tehniku i način da jednu ideju prenese na platno ili zid“, kaže Hodžić.

Motivacija za izradu grafita/murala nječešće pronalazi u stvarima koje ga okružuju i koje mu pomažu u razvijanju kreativnih sposobnosti.

„Grafiti su tu da se iskaže kreativnost, a murali da se pošalje neka poruka ili da se iskaže neko lično mišljenje pojedinca ili grupe ljudi. Često se desi da pri izradi murala donatori koji žele nešto takvo izraze želju za nečim što nam daje smjernice pri izradi murala, dok grafite radim što bi se reklo za svoju dušu“, tvrdi Kerim.

Još jedan sarajevski grafiti umjetnik Emir Mušić mišljenja je da je Sarajevo na neki način postalo galerija za ljubitelje ulične umjetnosti, od nekih sitnih grafita do ogromnih murala, a najviše ga inspiriše okolina, jer je na sreću (ili nesreću) okružen ljudima koji se moraju naslikati. Kao jedan od boljih murala koji postoje u Sarajevu, Kerim Hodžić smatra mural posvećen prošle godine preminulom britanskom pjevaču Davidu Bowieju u Kampusu Univerziteta u Sarajevu. A od tog murala je i krenula ekspanzija murala u Sarajevu.

Najveći mural na svijetu posvećen Bowieju

„Suštinski, ideja je nastala u glavi Vedada Trbonje, lidera benda Billy Andol, koji je u nekoliko navrata izjavio da je za njega David Bowie najveća zvijezda na svijetu“ govori Adnan Čomor, jedan od članova Team Bowie Sarajevo.

Legalnih zidova ima, ali veoma malo, skoro pa nikako, žale se umjetnici

„Mnogo volim Bowieja i nakon njegove smrti imao sam potrebu da uradim nešto. Na društvenim mrežama sam vidio neki mali mural koji mi se svidio i kontaktirao sam Enisa Čišića da vidim kako bi se nešto takvo moglo izvesti i sve je krenulo tako“, priča Trbonja.

„Bowie je umro početkom 2016, pa su se redale ideje, šta uraditi, kako… Dok nije sinulo: idemo praviti mural. Onda poslije toga smo shvatili da zapravo možemo napraviti najveći mural Davida Bowieja na svijetu, a nije ih malo, i tako je i bilo“, kaže Čomor.

Enis Čišić, strip artista koji radi za Marvel je uradio skicu i finalni crtež, te je predložio Zorana Hercega da prenese crtež na zid jer je smatrao da je Zoran sjajan slikar i da ima iskustva u zidnom slikarstvu.

„Nakon toga je Vedad našao nekoliko lokacija i potencijalnih zidova te smo odabrali najveći zid na zgradi Kampusa Univerziteta u Sarajevu“, priča Čišić.

U Team Bowie Sarajevo ekipi su bili Adnan Čomor, Aleksandar Brezar, Boris Brkan, a priključili su se i studenti Likovne akademije Lamija Halilagić, Marija Marković i Haris Karaosmanović uz pomoć Azre Šahinović, te Boris Stapić sa vizuelnim rješenjima za promociju projekta i Mensur Demir.

„Od januara do maja smo radili na projektu, kojeg smo većinski sami finansirali, od svojih primanja. Dozvole, birokratija i papirologija su prošle glatko, za divno čudo. Za mjestu gdje smo pravili mural nadležan je Univerzitet u Sarajevu, pa je Rektorat jako brzo dao zeleno svjetlo. Sam proces izrade murala trajao je malo više od dvije sedmice, a 28. maja 2016. otkrivanjem murala, s ponosom kažem da smo napravili događaj o kojem se pisalo od Japana do Havaja, od Madagaskara do Islanda, dakle, na svim krajevima svijeta“, sjeća se Čomor, dodajući da mu je bilo drago što su od ljudi dobijali vjetar u leđa, gdje je kruna svega bilo 300-500 okupljenih ljudi koji su došli na otkrivanje murala.

Također je pripomogla i ekipa glumica sa Akademije scenskih umjetnosti Sarajevo, fotograf Mario Klein i make up artist Naida Đekić te Bojan Hadžihalilović koji su pripremili sjajan foto album portreta kao tribute Davidu Bowieju.

Festival ulične umjetnosti

Sarajevo je prije tri godine postalo bogato za još jedan festival – Festival ulične umjetnosti (FUU) koji je nastao iz potrebe grada, umjetnika i građana.

Direktor FUU-a, reditelj Aleš Kurt, smatra da sem zabave, i uživanja u umjetnosti na neočekivanima mjestima u gradu, FUU ima i socijalnu misiju, koja se iz godinu u godinu sve više profirila, i postaje dio svakodnevnice, a to je drugačije i kreativnije korištenje javnih prostora, te uljepšavanje grada kontinuiranim radom umjetnika na ulicama.

Sarajevo je postalo galerija za ljubitelje ulične umjetnosti

„FUU po svojoj prirodi pomaže građanima da bolje upoznaju svoj grad i čini turističku ponudu Sarajeva intrigantnijom. To je interdisciplinarni festival i čine ga gotovo sve umjetnosti. Naravno u planu su muzika, ulični teatar, i likovne i konceptualne umjetnosti. Poseban kvalitet daju regionalni i svjetski umjetnici specijalizirani za ulične nastupe. Njihovo pojavljivanje na ulicama grada, jednostavno privlači pažnju i nailazi na oduševljenje publike. FUU promovira malo drugačiji način života. Ljepši i opušteniji pristup životu, a i gradu u kojem živimo“, govori Kurt.

Kao jedna od inicijativa prošlogodišnjeg izdanja FUU-a bila je izrada murala posvećenog sarajevskom novinaru i piscu Karimu Zaimoviću.

„Aleš Kurt i Emir Zametica su kontaktirali Sašu Brezara i mene, jer smo radili zajedno adaptaciju Nevidljivog čovjeka iz Sarajeva (Karimova priča iz posthumno izdate knjige Tajna džema od malina, op.a.)“, prisjeća se Boris Stapić.

„U dogovoru sa Lajlom Zaimović izabrali smo motiv, jednu stranicu iz stripa, kadar koji je išao preko cijele stranice. Aleš je dobio odobrenje za korištenje zida u ulici Musala za mural na ćošku preko puta FIS-a, što je bila idealna lokacija, budući su u parku preko puta spomenici Kinđetu [Mirzi Delibašiću] i Pimpeku [Davorinu Popoviću], pa se učinilo i prikladno da čini zajedničku cjelinu sa nekim kultnim sarajevskim likovima. Ministarstvo kulture i sporta Kantona Sarajevo Mirvad Kurić su podržali projekt. Mensur Demir i ja smo zajedno uradili procjenu boja i pripremu. Mjesec i po prije FUU-a su se ganjali papiri, dozvole, mjesto za parking dizalice se trebalo rezervisati u tačno određenom terminu. Kad smo počeli prenijeli smo motiv sa projektorom od Adisa Paleta Memovića na zid, izveli u nekih četiri radna dana Mensur i ja“, priča Stapić dodajući da su komentari bili uglavnom pozitivni.

„Čak i dok smo radili, dolazili su ljudi, dosta ih je prepoznalo o čemu se radi na osnovu detalja malina koji su dio kompozicije. Osim jednog ideološki obojenog teksta u SAFF-u koji je kritičan, ali razumljivo iz te pozicije“, zaključuje Stapić.

Street art entuzijasta

Nedžad Isić je street art entuzijasta koji je prije nekoliko godina osnovao Facebook stranicu StreetArt Bosnia and Herzegovina koja prati dešavanja na polju ulične umjetnosti – popularnih grafita i murala u BiH, sa namjerom da okupi street art umjetnike i njihove radove, kako bi publika mogla na jednom mjestu da prati njihov rad i da sazna nešto više o umjetnicima samim.

„Ispočetka je bilo teško jer sam morao zaslužiti njihovo povjerenje, ali sada nakon nekog vremena oni počinju sami da šalju svoje radove koje ja objavljujem na stranici. Obično, nakon što završe rad jave mi lokaciju, a onda ja odem i fotografišem, te objavim na stranici“, priča Isić.

Svaki dan po nekoliko novih grafita koji osvanu na sarajevskim zidovima, a mnogi od njih su prava umjetnost

Po njemu je Mostar već nekoliko godina zasigurno centar street art umjetnosti u BiH, pogotovo što se već šest godina za redom u gradu na Neretvi održava Street Arts Festival Mostar.

„Ne smijemo zaboraviti Doboj ni Denija Božica, koji je oslikao skoro pa cijeli grad sa fantastičnim muralima; zatim HAD iz Visokog koji rade wallcut tehnikom i jedinstveni su na prostoru BiH, ako ne i Balkana. Fantastični momci koji su u bivšem silosu napravili pravu galeriju svojih radova. Sarajevo je posebno. Tu imate dosta radova naših umjetnika, ali i umjetnika koji dođu u posjetu gradu. U Sarajevu skoro svaki dan imate po nekoliko novih grafita koji osvanu na zidu, a koji predstavljaju ozbiljan rad. Tu su radovi Marine Zumi (argentinske umjetnice koja je nedavno učestvovala na prvom ART UP-u), Patwo, Rikardo-Muhamed-Sale sa svojim muralom, Lonac (ZG), Jeron, Benjin mural na Ciglanama, E. Dolić, M. Chat, B. Stapić…“, naglašava Isić.

Po njegovom mišljenju, Sarajevo mora pored postojećih sadržaja da ima i nešto novo, kao što je street art.

„Ukoliko želimo da budemo dio ove lopte na kojoj živimo onda moramo pratiti i podržati umjetnost na ulicama, a ne da kao što to najbolje znamo samo kritikujemo i kudimo naše, a to isto negdje van granica BiH je fantastično i super. Željeli mi to ili ne, Sarajevo postaje jedna mala galerija na otvorenom“, zaključuje Isić.

Izvor: Al Jazeera