Šarić kao ‘rookie’ NBA sezone?

Dario Šarić ‘rookie’ veljače u Istočnoj konferenciji NBA lige? Ne zvuči loše, uopće ne zvuči loše… A još bi bolje moglo zazvučati ako bude biran za ‘rookieja’ sezone. Što uopće nije nemoguće prema sadašnjem stanju stvari. No, polako, doći ćemo i do toga. Zadržimo se za sada na toj veljači.

Mladi igrač Philadelphije je tijekom proteklog mjeseca u 12 utakmica upisao prosjek od 17 poena, osam skokova i tri asistencije. Njegov trener Brett Brown rekao je: “Samo je igrao… Mislim da se radi o slobodi kojom je igrao, ne brinući i ne razmišljajući o previše stvari”.

Zanimljivo, nema što. Do te je slobode Šarić dolazio polako, od kretanja u avanturu zvanu NBA, traženja prave pozicije i statusa unutar momčadi, preko nekih okolnosti i poteza Sixersa koji su mu išli na ruku.

Prethodna tri mjeseca – studeni, prosinac i siječanj – najboljim ‘rookijem’ je biran Šarićev suigrač Joel Embiid. No, Embiid je ozlijedio koljeno 20. siječnja i od tada ga nema u momčadi. A najvjerojatnije – barem je to tako objavljeno prije nekoliko dana – Embiida neće biti u momčadi do kraja sezone. U svakom slučaju Sixersi će ga sačuvati dok ne bude sto posto spreman, jer nemaju razloga za žurbu – i njihov prvi izbor drafta Ben Simmons također je ozlijeđen, a kad budu zdravi i spremni mogli bi biti jedan od najubojitijih tandema u cijeloj ligi.

Odsustvom Embiida Šarić je dobio više prostora, minuta i ovlasti, brojke su mu se povećale. A kad je prije 10 dana, neposredno prije isteka roka za razmjene, turski veteran Ersan Ilyasova, koji nominalno igra Šarićevu poziciju, iako je potpuno drugačijeg igračkog profila, razmijenjen u Atlantu – postalo je jasno da je Šarić ozbiljno avansirao. U prvom redu unutar vlastite organizacije, ostalo je manje važno.

Bolje brojke od svih drugih

Philadelphia sad igra drugačije. Dario Šarić je ponovno u ulozi startera i dobio je mogućnost za kreaciju igre, ne čekajući da netko drugi kreira za njega, što bi značilo i da ima puno povjerenje trenera Browna. Ako – dakle ‘ako’ – makar približno zadrži tu razinu igara do kraja sezone, sigurno će biti proglašen ‘rookiejem’ sezone. Da je Embiid zdrav, to bi bio on, ali ovako…

Tja, stara je istina “dok jednom ne smrkne drugom ne svane”. Nisam je ja izmislio, samo je se prisjećam u ovom tekstu.

Šarić s 11,6 poena uz 6,2 skoka kroz sezonu – kao što smo vidjeli, s tendencijom dizanja – ima daleko bolje brojke u odnosu na ostatak novaka u ligi. Prošlogodišnja klasa ‘rookieja’ za sada nije iznjedrila neka igračka čudesa – prvi izbor Simmons, rekoh, ozlijeđen je, Brogdon u Milwaukeeju igra solidno, ima 10 poena i četiri asistencije, Ingram u Lakersima također (obojica s minutažom većom od Šarićeve), ali konačnim sezonskim učinkom neće ugroziti Šarića.

Statistički gledajući, Šarić ima samo jedan problem, a to je učinak u šutu izvana, pogotovo s trice. Znalo se dogoditi da ga suparničke momčadi potcjenjivački testiraju puštajući ga da šutira.  I na tome se može poraditi i ozbiljno napredovati. No, poanta je u tome da Dario diže brojke kroz sezonu, iz mjeseca u mjesec…

Dobra ekipa za igrački razvoj

Iz ove perspektive – a ponešto sam promijenio perspektivu u posljednje dvije, tri godine, priznajem – Šarić je otišao u dobru momčad za igrački razvoj i proboj u NBA (u Warriorsima, recimo, ne bi imao ovakvu priliku, nema šanse), a čini se da je dobro učinio što je prije odlaska u Sixerse dvije godine proveo u Efesu kod Dušana Ivkovića. Trener starog kova i čvrste ruke pripremio ga je za ono što ga je čekalo u NBA. U smislu – izbori se, nitko ti ništa neće pokloniti.

Za razliku od kolega ‘rookieja’ s američkih sveučilišta, koji prije odlaska među profesionalce uglavnom odigraju tridesetak utakmica tijekom sezone – od čega je maksimalno 10 ‘na nož’ – Šarić ih u nogama već ima bezbroj. Doslovno bezbroj. Uz još jednu – vrlo bitnu – opasku: da je još jednu sezonu igrao negdje u Europi, Šarić bi mogao birati NBA klub u kojem će igrati. Ne zaboravljajmo da je draftiran još 2014. godine, kao 12. izbor koji je Orlando kasnije mijenjao sa Sixersima. Dakle, da je pričekao još godinu dana, bio bi slobodan igrač, no obećao se Philadelphiji – i tamo je i otišao, žrtvujući barem pet do sedam milijuna dolara. Za svaku pohvalu… Zato ga navijači posebno vole i cijene…

Ovaj njegov dio NBA karijere na neki je način sažetak onoga što se s njim i oko njega događalo još dok je bio talentiran klinac. Netko bi drugi na njegovom mjestu, vjerujem, ‘pukao'… Njemu je, očito, na prvom mjestu uvijek bila želja da igra košarku, da je igra što je moguće bolje, i ostao je s obje noge na zemlji baš u svakom trenutku. Čisto zbog podsjećanja na taj proces pribilježit ću neke zanimljivosti.

Kao tinejdžer igrao za ozbiljan novac

Kao turbo talentirani klinac Dario je iz šibenske škole košarke ‘Dražen Petrović’ stigao u Zagreb. Pokojni menadžer Hrvoje Ciketić je imao ideju okupiti u Zagrebu najbolje mlade igrače Hrvatske i paralelno su stigli Dario Šarić, Mario Hezonja i Dominik Mavra. Ciketić je praktički s aerodroma vratio cijelu obitelj Šarić, koja je bila na putu prema Tau Ceramici. Ključni trenutak tijekom njegovog omladinskog staža bilo je prvo mjesto juniora Zagreba na euroligaškom turniru i tad je svijet primijetio tu sjajnu generaciju.

Uz sve sitne probleme koji su u ova vremena sastavni dio odrastanja i sazrijevanja mladog igrača oko kojeg će se okretati velik novac, a puno grebatora u redu čeka s ispruženom rukom, kao što su bili potpis za Nike, pa put u SAD tijekom sezone na revijalnu utakmicu, pa neka glupa igra ‘ima vize, nema vize’ kad je Zagreb putovao u Rusiju, razvijao se uglavnom dobro jer na sve to sam nije obraćao previše pozornosti. Već je tada, kao tinejdžer, igrao za ozbiljan novac. Za hrvatske prilike ozbiljan…

Ipak, igranje za ozbiljan novac značilo je uzročno-posljedični ugovor s klauzulom o ogromnoj odšteti. Istekom juniorskog staža Dario je otišao iz Zagreba (opet se on sam nije previše oglašavao), ali je tek arbitražom FIBA-e prerezan gordijski čvor ‘ide – ne ide’, ‘igra – ne igra’ i presuđena odšteta od pola milijuna eura, koju je u ime Cibone tada platila zaštitarska firma Klemm. Da mi je bilo biti muha na zidu kad se taj posao dogovarao…

Da je još prije otišao u NBA…

U sklopu te priče Šarić je malo tužio vlastite roditelje (kao maloljetniku njegov potpis nije vrijedio), malo je potpisao za Bilbao, malo je trenirao u Splitu… Malo je tu bio i nekakav sudar, nakon kojeg je otišao ne čekajući policiju… Bizarno da ne može biti bizarnije, sad vam je jasnije zašto samo napisao da bi netko drugi na njegovom mjestu ‘pukao’. Naposljetku se stabilizirao u Ciboni, da bi na proljeće 2014. klub kao totalni autsajder beogradskog Final Foura – uz opći šok i nevjericu – osvojio ABA ligu, čime je stekao pravo igranja Eurolige. No, tog se prava odrekao u ime starih frendova iz Zvezde. Tja, klub je tada bio pod direktnim patronatom Grada Zagreba u svakom pogledu, a Grad se nije ni znao ni mogao nositi s izazovima ozbiljnog Ciboninog programa.

Slijedila je nova (pre)prodaja, ovaj put u Efes. Nekoliko dana prije drafta na kojem je biran kao 12. izbor zgotovljen je posao na relaciji Zagreb – Istanbul u kojem je Cibona trebala inkasirati 1,2 milijuna eura odštete za Šarića. Hm, malo me ipak kopka što bi bilo da je Dario još tada otišao u NBA… No, dobro, u Efesu ga je Duda Ivković odgajao, povremeno je bio i izvan momčadi, da bi tijekom druge sezone ipak bio na razini brojki kakvu sad ima u Sixersima. A osvojili su i jedan trofej – Kup Turske. Možda ipak malo premalo za spoj talentiranog igrača, legendarnog trenera i najtrofejnijeg turskog kluba.

No, sva je ta komplicirana povijest sada ad acta. Čiste glave, čistih papira, bez preprodaja koje se dogovaraju iza čvrsto zatvorenih vrata, a detalji nikad ne dolaze do javnosti – sve je na Šariću. Koliko god se na početku sezone činilo da će imati kompliciranu situaciju u Sixersima, franšizi povijesno punoj pehova i krivih procjena, baš kao što je nekoliko puta prethodno bio u isto tako kompliciranim situacijama koje su čak prijetile da će mu zaustaviti karijeru, iz svega se uspio iskobeljati, sad se nekako sve raščistilo i ima otvoren put.

Pa, sretno! Na tom putu samo treba oprezno pritiskati papučicu gasa.

Izvor: Al Jazeera