Sarkozy iskopava kolonijalnu prošlost Alžira

Alžir je izvojevao nezavisnost od Francuske 5. jula 1962. godine, nakon sedam i po godina oružane revolucije za nezavisnost (EPA)

Piše: Hisham Moufeq

Francuska kolonijalna prošlost u Alžiru još zaokuplja pažnju bivšeg francuskog predsjednika Nicolasa Sarkozyja koji je nedavno pozvao da se ponovno razmotre sporazumi potpisani između njegove države i Alžira prije pola stoljeća, što alžirska strana vidi kao pripreme za njegov ulazak na predstojeće francuske predsjedničke izbore. 

Alžirska Vlada ignorira pozive bivšeg francuskog predsjednika Nicolasa Sarkozyja na reviziju bilateralnih sporazuma zaključenih između francuskih okupatorskih vlasti i vođa alžirskog Nacionalnog fronta oslobođenja od kolonijalne vlasti (FLN) prije više od 50 godina, što je izazvalo nezadovoljstvo na strani opozicije.

Ovaj poziv Sarkozy je uputio u svom govoru za vrijeme susreta u organizaciji kluba Choiseul 100 na kojem se okupilo stotinu mladih francuskih ekonomskih lidera ispod četrdeset godina, rekavši: „Moramo preispitati sve ugovore između Alžira i Francuske iz 1962. godine. Od tada je prošlo mnogo vremena“, prema navodima francuskog lista Le Point, koji tvrdi da je imao uvid u detaljan izvještaj sa tog sastanka.

Alžir je izvojevao nezavisnost od Francuske 5. jula 1962. godine, nakon sedam i po godina oružane revolucije za nezavisnost koju je vodio alžirski narod na čelu sa Nacionalnim oslobodilačkim frontom, na koncu čega ostvaruje svoju nezavisnost kao rezultat referenduma o samoopredjeljenju.    

‘Navikli na njegov nestabilan temperament’

Do referenduma dolazi nakon višemjesečnih pregovora između okupatora i predstavnika Nacionalnog oslobodilačkoga fronta (FLN), nakon čega su obje strane, u martu 1962. godine, potpisale Evijanski sporazum koji tretira više pitanja, kao što su uvjeti za referendum o samoopredjeljenju, javni sistemi, zaustavljanje sukoba, principi ekonomske i finansijske saradnje, načini eksploatacije rudnog bogatstva u alžirskoj pustinji, kulturnoj saradnji i javnim slobodama te položaju Alžiraca u Francuskoj i Francuza u Alžiru. 

Mnogi Alžirci vjeruju da se u sporazumu još uvijek nalaze pojedine klauzule koje su povjerljivog karaktera, ta da takve klauzule, pa čak i one koje su poznate javnosti „ne predstavljaju alžirski narod jer su nepravedne i umanjuju njihovu nezavisnost.“

Evijanski sporazum nije jedini takve vrste. Tu su i drugi dogovori između ove dvije strane potpisani kao aneksi prvom sporazumu ili u vidu novog sporazuma, od kojih je najvažniji sporazum iz 1968. godine koji se bavi pitanjem alžirskih migranata i iseljenika u Francuskoj. 

Ovakve Sarkozyjeve izjave vezane za Alžir, koje nisu prve takve vrste, zvanični predstavnici Alžira su ignorirali.

Al-Sidiq Shihab, glasnogovornik Nacionalnog demokratskog saveza, druge partije vladajuće koalicije, kaže da njegova stranka „ne posvećuje nikakvu pažnju ovom čovjeku, jer smo se već navikli na njegov nestabilan temperament, te da svaki put iznese neke primjedbe nakon čega se kasnije povlači ili izvinjava, i kaže kako je pogrešno shvatio.“   

Shihab za Al Jazeeru kaže da su francusko-alžirski odnosi „čvrsti i historijski te da su rezultat političkih, ekonomskih i socijalnih uvjeta, stoga ne smatram da će ovakva ili druge izjave upućene od osoba poput Sarkozyja zamutiti takve odnose.“   

Nejasan govor

Abdul Rahman Balaat, bivši alžirski ministar, Sarkozyjeve opaske smatra „općenitim i nejasnim govorom.“

Za Al Jazeeru kaže: „Ukoliko ova osoba želi provesti reviziju sporazuma, neka se onda izjasni o stavci koja ga uznemirava. Mi smo spremni na to, jer smo se za svoju nezavisnost žestoko borili i krvlju je platili. Međutim, ovakva općenita priča je francuska stvar i to se nas ne tiče.“

No, opozicija kritizira šutanje alžirske vlasti te upozorava na posljedice takvog ponašanja.

Tahar bin Beish, predsjednik stranke Al-Fajr al-Jadeed izrazio je svoje žaljenje zbog „slabosti Vlade da odgovori Sarkozyju.“  

Dodaje da „Sarkozy stalno prelazi granice pristojnosti te upućuje uvrede na račun Alžira, dok s druge strane nema odgovora. Bojim se da će u budućnosti predložiti i da se ponovno razmotri pitanje referenduma o nezavisnosti, te da nećemo imati nekoga ko će mu pokazati koje granice ne smije prelaziti.“

Desničarska doktrina

Novinska spisateljica Fatihah Boroanh kaže da Sarkozy „nije ništa drugo do li ekspozitura Giscarda d'Estainga i doktrine konzervativne desnice, koji su još od sedamdesetih godina prošlog stoljeća pokušali igrati na pitanje imigracije i islama, budući da ta pitanja bude strah kod Francuza.“ 

Dodaje: „D'Estaing je već pokušao prekršiti najvažniji aneks Evijanskog sporazuma, a to je dogovor iz 1968, kada je 1975. tražio od alžirskih vlasti da vrate u Alžir više od 30.000 Alžiraca sa prebivališnom karticom u Francuskoj, čime je doveo do najveće političke krize između Pariza i Alžira.“ 

Boroanh zaključuje da „se ovakve Sarkozyjeve izjave trebaju posmatrati kao dio predizborne kampanje za predstojeće predsjedničke izbore 2017. koja će mu donijeti mnogo francuskih glasova.“

Izvor: Al Jazeera