Senegalce iz Italije vraćaju kući
Hiljade osoba koje se smatraju ekonomskim migrantima iz Afrike dolaze u Evropu nadajući se da će naći posao i biti u mogućnosti da šalju novac svojim porodicama.
Ali, velik novac već dobivaju afričke vlade, koje u dogovoru s evropskim pokušavaju da zaustave migraciju preko Sredozemnog mora, javlja novinar Al Jazeere Nicolas Haque.
Nakon 17 godina u Italiji, Ndaryju Sylli odbijeno je produženje vize i bio je prisiljen vratiti se u Senegal. Sada je tamo gdje je počeo – na plaži prodaje italijanski sladoled.
“Odrastao sam u Italiji. I to je moja zemlja, tamo mi je bilo dobro. U Italiji su mi prijatelji i porodica. Ali na kraju je moj boravak postao problem za državu”, kazao je Sylla.
Sylla nije bježao od rata i gladi. Napustio je svoju zemlju kako bi našao bolje plaćeni posao.
Prošle godine, migranti poput njega porodicama u Senegalu poslali su 1,6 milijardi dolara. Jedan su glavnih izvora prihoda u ovoj zemlji.
Put ka Evropi i mogućnostima koje ona nudi počinje na autobuskoj stanici. Dug je i opasan – pustinjskim cestama i preko mora, a kontroliraju ga krijumčari koji su do sada djelovali relativno nesmetano.
Direktorica Crvenog križa za Afriku Patricia Danzi je rekla: “Mnoge oblasti kroz koje migranti prolaze kontroliraju grupe koje ih smatraju robom. Iznuđuju novac od njih i njihovih porodica, neke ubiju. Riječ je o drami koja se odvija daleko od očiju svijeta”.
Smrt na putovanju
Godine 2015. više od milion osoba prokrijumčareno je u Evropsku uniju. Hiljade su umrle na putu.
U novembru, afričke zemlje priznale su zajedničku odgovornost za ovu krizu. Evropska unija im nudi 1,8 milijardi dolara za finansiranje programa za bolju zaštitu granica i pomoć migrantima da se vrate u domovinu.
“Želimo potaknuti razvoj na ovom mjestu, razvoj koji će mladim Senegalcima omogućiti da ovdje ostvare snove”, rekao je Puasqualino Procacci iz Organizacije za saradnju Italije i Senegala.
Italija ulaže u kompanije koje su osnovali mladi migranti koji su se vratili kući. Vide ih kao neiskorišteni potencijal, ljude kojima niko ne pomaže da ostanu u domovini.
“Syliin uspješni biznis je izuzetak. Kod mnogih prisiljenih da napuste Evropu prisutan je osjećaj stida i neuspjeha. Morali su se vratiti praznih ruku ili čak u dugovima, i u domovini ih nije dočekala dobrodošlica”, javlja Haque.
Porodice od povratnika očekuju da brinu o njima.
Neugodan osjećaj je biti kod kuće, ali i daleko od nje.
Sylla nalazi kakvu-takvu utjehu u poslu – u tome što prodaje italijanski sladoled na plaži i uvijek je u pokretu.
Izvor: Al Jazeera