‘Seoska politika’ iznad državnog interesa

Piše: Snježana Mulić-Softić

Iako žive od istog, teškog, rada i jedu isti hljeb – sa sedam kora, poljoprivrednici, mljekari i voćari iz Bosne i Hercegovine nemaju isto mišljenje kada su u pitanju uvozne i izvozne kvote iz izvještaja za adaptaciju Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP).

Tako su poljoprivrednici iz entiteta Republika Srpska odbili prihvatiti izvještaj za adaptaciju SSP-a, a što je, navodno, odvratilo Mladena Ivanića, člana Predsjedništva BiH da učestvuje u sjednici na kojoj se trebao razmatrati izvještaj pregovaračkog tima u procesu eurointegracija.

S druge strane, poljoprivrednici iz entiteta Federacija BiH, iako to nisu zvanično uradili, prihvatili su izvještaj, a vlasti s njima nisu, kao one u RS-u, o tome razgovarale niti organizirale sastanke i tražile mišljenje.

Kako je došlo do tako potpuno oprečnih stavova o ovom pitanju u jednoj privrednoj grani, ali i do toga da umjesto državnog pregovaračkog tima, odlučuju entiteti ili, kako kaže glavni pregovarač BiH, farmeri po baštama i njivama?

Različiti stavovi o istom

„Država je rekla da idemo putem eurointegracija, Bosni i Hercegovini je nakon dugog zastoja pružena nova šansa i mi to poštujemo. Ne sumnjam da među poljoprivrednicima u FBiH ima onih kojima ne odgovara ovo što nam se nudi SSP-om, ali kojoj je to državi na tom putu sve odgovaralo? Ne sumnjam ni da među nama ima onih koji i ne znaju o čemu se radi, ali pitajmo se jesu li to znali svi farmeri, voćari, mesari…. u drugim zemljama?“, objašnjava „stav“ svojih kolega Nedžad Bićo, predsjednik Udruženja poljoprivrednika Federacije BiH.

Njegov kolega iz Republike Srpske Vladimir Usorac, tvrdi kako su svi poljoprivrednici u tom entitetu upoznati sa sadržajem izvještaja, što ih je, kaže, navelo da dobro razmisle o ponuđenom.

„Neko misli da smo mi seljaci koji samo rove po zemlji i ništa ne znaju. Sve smo mi proučili prije nego smo donijeli odluku, upoznali smo se i preko udruženja i preko lokalnih opštinskih udruženja. Nakon svega, stekli smo da se ovdje govori o pregovaranju, nego o ultimatumu. Nama Evropska unija nameće ultimatum, naređuje šta ćemo da prihvatimo. Tako ne može. Ne možemo mi prihvatiti da sada sav škart sa Zapada, sve što ne proda, recimo, Hrvatska, ulazi u našu zemlju bez carina, bez ičega, a da se ne zaštiti domaća proizvodnja. Naši mljekari prolijevaju mlijeko jer ga ne mogu prodati, godišnje samo po tom osnovu imamo 40 miliona štete, a sada trebamo još uvoziti tuđe i to bez ikakve carine, evidentiranja“, kaže Usorac.

I dok on tvrdi da će nove uvozne kvote „potopiti i unazaditi“ domaće poljoprivrednike, njegov kolega iz Federacije smatra da nema potrebe za pretjeranim strahom jer „domaća poljoprivreda ionako ne proizvodi dovoljne količine prehrambenih proizvoda“, a loše stanje u kompletnom bh. agraru je ionako godinama, ako ne i decenijama u stanju „hibernacije“.

‘Seoska politika’

„Ima tu nekih nelogičnosti, poput tih što je tim izvještajem adaptacije obećano da će se povećati naše kvote za izvoz šećera, što je nonsens, jer u BiH niti ko sadi šećernu repu, niti ko proizvodi šećer. Tu ja postavljam pitanje ministru vanjske trgovine Mirku Šaroviću – šta ćemo s tom kvotom? Hoćemo li, kao što se to već radi sa nekim proizvodima, uvoziti sirovinu ili prerađeni šećer, pa ga prepakirati i onda izvoziti kao naš proizvod?  Ali, koliko znam, radit će se po hrvatskim statističkim podacima, a koji su za nas uglavnom povoljniji i dobili smo povećanje izvozne kvote za šećer, vino i ribu. Tako, kada sve saberemo i oduzmemo, ima tu dosta dobrih stvari i sve ovo na dugoročnom planu će se isplatiti”, kaže Bićo, dodajući kako je u RS-u stvar “odradila” politika.

Usorac, međutim, negira da je politika imala utjecaj na mišljenje poljoprivrednika.

“Istina je samo da su političari došli da saslušaju naša mišljenja, koja smo mi ranije usaglasili, pa su iznijeli i svoja, ali se ta mišljenja nisu razmimoilazila. Šta mi imamo pričati kada se vidi kako naš agrar propada, i sad treba da ga skroz sahranimo. Samo uzmite primjer Prnjavora, to je bio jedan od najbogatijih krajeva, a sada tamo ne samo da nema poljoprivrednika i farmera, nego nema ni stanovništva. Evropska unija je uništila poljoprivredu Bugarske, a mi nećemo dozvoliti da to učini i nama”, kaže Usorac i dodaje: “Nemamo mi ništa protiv Evropske unije, ali neka nam da poticaje kakve imaju Njemačka, Francuska…”.

Zbog svega ovoga, glavni pregovarač BiH o SSP-u Hamdo Tinjak ogorčen je i ljut.

“Ne znam otkud uopće da se poljoprivrednici javljaju, da se sve spušta ne samo na nivo entiteta i entitetskih vlasti, nego i udruženja poljoprivrednika. Sad je ispalo da moramo hodati od njive do njive, od farme do farme i pitati za mišljenje. Pa, zašto onda postoji država, zašto postoji državni pregovarački tim, a u tom timu su predstavnici oba entiteta?  Predsjedništvo BiH se dogovorilo da će ići na adaptaciju SSP-a i sada odjednom neka, tako da kažem, seoska politika se postavlja iznad interesa države i sve kvari”, ljutito će Tinjak.

Pita zašto se “dušebrižnici” iz RS-a ne pitaju zašto propadaju IPA fondovi, a samo su poljoprivrednici do 2013. ostali bez 325 miliona eura nepovratnih sredstava, a uskoro bi mogli ostati i bez dodatnih dodatnih 435 miliona eura.
„To je zato što RS neće ministarstvo za agrar na državnom nivou, kao ni agenciju za naplatu. Poljoprivrednici u RS-u su se bunili zbog toga, a sada to više niko ne spominje. Pa, stanje se u poljoprivredi nije popravilo u zadnjih deset godina, a neće sigurno ni u narednih, jer poticaji su mali. A oni neće poticaje EU-a. Sve to unazađuje ovu zemlju, vodi je u sunovrat”, kaže Tinjak.

‘Nismo ovce’

Ističe da bi BiH, kada se sve sabere i oduzme, samo dobila, da su dogovorene uvozne kvote minorne i podijeljene na vremenske periode, tako da domaći proizvođači to ne bi ni osjetili i da se na sav uvoz preko ugovorene kvote zaračunava puna carina.

S druge strane, kaže, BiH bi dobila povećanje kvota za izvoz ribe, vina i šećera i sve to bez carina, kao i neograničene količine za izvoz krastavca, grožđa, jabuke, kruške, marelice, višnje, nektarine, šljive…

Unatoč tome, Usorac veli kako se od poljoprivrednika iz iz RS-a želi napraviti ovce.

„Znate onu priču kad jedna ovca preskoči preko pruge i udari je voz, a onda sve ovce za njom krenu. E tako se hoće i od nas napraviti, hoće da budemo ovce koje će redom izginuti“.

On ističe kako ni svi poljoprivrednici iz Federacije nisu za prihvatanje kvota, ali, veli, ne smiju reći. Tako navodi primjer Dževada Kovača, predsjednika Udruženja uzgajivača koza i ovaca FBiH, koji je zajedno s njim, uputio pismo Vijeću ministara BiH u kojem traži dijalog u vezi pregovora sa EU-om, te izdvajanjima za subvencije. Međutim, ovo pismo Usorac i Kovač poslali su 27. juna, odnosno već onog dana kada je RS donio odluku da odbaci izvještaj o adaptaciji SSP-a.

I pregovarač Tinjak ističe da vjerovatno svi poljoprivrednici, kada bi ih se pitalo, ne bi bili za predložene kvote, ali, kaže ne zato što su one loše po BiH, već zato što je „takva logika pojedinaca“.

„Znate, kada kažete nekom farmeru da će se dozvoliti uvoz 50 kila mesa iz inostranstva bez carine, on bi se osjetio ugroženim i ljutio se. Eto, tako je to sa našim ljudima.“

Zaključuje da je od svega najgore što postoji mogućnost da sve padne u vodu, da se unedogled odgodi bh. evropski put „i to samo zato što se jedna grana privrede u jednom dijelu zemlje našla ugroženom, ne vodeći računa kako se zapravo radi o kompletnoj privredi države i njenoj budućnosti“.

Izvor: Al Jazeera