Serija otmica djece lidera u Bangladešu

Nestao je Mir Ahmad bin Quasem, sin Mir Quasema Alija, koji je pogubljen prošle sedmice (EPA)

Ime Bangladeša više se ne vezuje samo uz egzekucije lidera najveće islamske političke organizacije u zemlji, Jamaat-e-Islami, nego i uz otmice sinova njenih lidera. Počinitelji su “nepoznati”, no njihove porodice upiru prst u policiju i kažu da znaju ko je kriv.

Četvrtog augusta ove godine kidnapiran je Hammam Quader, sin lidera Salahuddina Quadera Chowdhurya, koji je pogubljen 2015. godine odlukom Međunarodnog suda za ratne zločine koji je formirala Vlada. Samo pet dana kasnije nestao je Mir Ahmad bin Quasem, sin Mir Quasema Alija, koji je pogubljen prošle sedmice.

Nakon ovog slučaja desio se i nestanak Amana Azama, sina lidera Ghulam Azama, 22. augusta ove godine.

Porodice trojice nestalih optužuju policiju da stoji iza otmica njihove djece, prema riječima Selmana Azama, drugog sina vođe Ghulama Azama, koji je preminuo u zatvoru 2014. godine. Međutim, policija negira takve optužbe upućene na njen račun te tvrdi kako ne zna ništa o njihovoj sudbini.

Šutnja i zatvaranje očiju

Selman, koji živi u Manchesteru, u Velikoj Britaniji, tvrdi da je njegov brat radio kao pripadnik bengalskih snaga trideset godina. Napredovao je u čin pukovnika i nije se uplitao u politička pitanja.

“Međutim, premijerka Sheikha Hasina Wazed otpustila je mog brata iz vojske bez bilo kakvog opravdanja, nakon što je preuzela vlast u državi u svoje ruke 2009. godine, čime je on izgubio sva svoja prava.”

Selman spominje da je njegov brat ostao živjeti sa svojim roditeljima u Bangladešu, “imajući u vidu da su peterica ostale braće bila van zemlje, zbog zabrane ulaska”.

“Moj otac je uhapšen 2011. godine, a preminuo je 2014. godine, Brat Aman je vodio računa o poslovima mog oca tokom tog perioda. Planirao je otvoriti školu, ali mu vlasti to nisu dozvolile.”

Selman naglašava da njegov brat nikada nije pripadao Jamaat-e-Islamiju. Dvadeset drugog augusta uvečer otela ga je grupa od 35 ljudi, za koje je rečeno da su pripadnici civilne policije. Ističe da ga Vladini organi nisu mogli javno privesti, jer nije počinio nikakav zločin protiv države i Vlade.

On optužuje međunarodnu zajednicu i islamski svijet za “namjerno zatvaranje očiju i šutnju o onome što se događa u Bangladešu, od proizvoljnih otmica i hapšenja te odsustva pravde.” Dodaje kako je Turska jedina država koja poziva na prekid takve prakse, koja nije u skladu sa zakonima i ljudskim vrijednostima.

Uplitanje u unutrašnje poslove

Saleh smatra da se Velika Britanija nalazi na čelu zemalja koje pružaju pomoć Vladi Bangladeša. No, britanska Vlada, na pitanja o nasilnoj praksi Wazedine Vlade, odgovara kako se nema pravo miješati u unutrašnja pitanja Bangladeša, premda se zapadne države upliću u unutrašnja pitanja svih država kada njihovi interesi nalažu takve intervencije, kaže on.

O Sudu za ratne zločine, koji je osnovan nakon što je Hasina Wazed došla na premijersku funkciju, kaže: “Sudije ovog suda tvrde da sude počiniteljima zločina u ratu za nezavisnost, koji se dogodio 1971. godine. Krijući se iza ovog argumenta, izvršavaju egzekucije lidera najveće islamske stranke u Bangladešu. Ovaj sud je ispolitiziran, i oni to priznaju, a također predstavlja i instrument za vršenje atentata koji vlada koristi protiv svoje opozicije.”

Jedan broj opozicionih stranaka i međunarodnih posmatrača tvrdi da Međunarodni sud za ratne zločine ne primjenjuje standarde pravičnog suđenja te da je on politički motiviran.

Zvaničnici Jamaat-e-Islamija su ukazali na Zakon o zločinima rata, koji je donesen 1973. godine. Prema odredbama ovog zakona, samo se osobama koje su bile pripadnici oružanih grupa tokom rata za nezavisnost može suditi pod optužbom za ratne zločine ili zločine protiv čovječnosti. Naglašavaju kako niko od članova stranke nije pripadao nijednoj oružanoj grupi, stoga im se ne može suditi po tom osnovu.

Izvor: Al Jazeera