Šestoaprilska nagrada Nadi Đurevskoj

Povodom obilježavanja 6. aprila, Dana oslobođenja i Dana grada Sarajeva, u Narodnom pozorištu u bosanskohercegovačkoj prijestolnici održana je svečana sjednica Gradskog vijeća na kojoj su dodijeljene nagrade, javlja Anadolu Agency (AA).

Svečanu sjednicu, kojoj je prisustvovao veliki broj istaknutih ličnosti iz javnog, društvenog i političkog života BiH, otvorio je predsjedavajući Gradskog vijeća Sabahudin Delalić.

Grupna Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva uručena je arhitektima Ferhadu Mulabegoviću i Smaji Mulaomeroviću, pojedinačna glumici Nadi Đurevskoj, a kolektivna nogometnoj reprezentaciji BiH.

Plaketu Grada Sarajeva za Huseina Hasanija, poznatijeg kao čika Mišo, primio je njegov sin Ramiz Pašić.

Nagrada “Sarajevska pahuljica” uručena je bh. kantautoru Edinu Taloviću, priznanje “Graham Bamford” posthumno je dodijeljeno Goranu Čengiću i Srđanu Aleksiću, dok je počasnim građaninom proglašen Tilman Cilh (Zulch).

Cilh, predsjednik Internacionalnog društva za ugrožene narode, počasnim građaninom je proglašen zbog doprinosa u periodu agresije na BiH.

Nada Đurevska je u svom obraćanju nakon uručenja nagrade kazala kako je došlo vrijeme da ode sa scene na kojoj je predano služila 40 godina te da je ovo najljepši način da to uradi.

“Ova nagrada je takva da briše sve uspjehe i neuspjehe, sve tuge, radosti, sve snove, pravde i nepravde na ovom mom često teško prohodnom putu, ali na putu na kojem mi je bilo najvažnije sačuvati ljudsko lice”, kazala je Đurevska.

Sin Gorana Čengića, koji je primio nagradu za svog oca, Vladimir Čengić kazao je da novčani dio priznanja sa svojom porodicom želi darovati humanitarnoj organizaciji “Ruku na srce”.

Delegacije Predsjedništva Bosne i Hercegovine i Grada Sarajeva položile su danas vijence na spomeniku Vječna vatra, za pale borce narodnooslobodilačke borbe, a zatim i na Trgu djece Sarajeva, za svu djecu poginulu u ratu devedesetih godina.

“Kada se desi da se zemlja integrira na najvišem državnom nivou, zatim će doći druge stvari. Opstrukcija državnih institucija doprinosi tome da urbana obnova ide dosta sporo”, rekao je gradonačelnik Sarajeva Ivo Komšić.

Sjećanje na prve žrtve

Dramski umjetnik i jedan od učesnika protesta Josip Pejaković prisjetio se masovnih protesta protiv rata 6. aprila 1992, kada su na tadašnjem Vrbanja mostu pale prve žrtve rata u Sarajevu – Suada Dilberović i Olga Sučić.

“Vijest o prvim žrtvama je donijela Alma Suljević, profesorica s Likovne akademije. Ona je rekla da su poginule Olga i Suada, na Vrbanja mostu…”, kaže Pejaković.

“Ova ruka je do jučer, do danas vajala samo kipove. Na ovim rukama se nalazi sada krv djevojčice koja je poginula”, rekla je 6. aprila 1992. kiparica Alma Suljević.

Poziv narodu

“Jedan od tih mojih ljudi, koje ja imam kao prijatelje na televiziji, bacio je mikrofon, znao je da ga ja neću odnijeti jer je bio skup, bežični, tada je to bila atrakcija i rekao je: Kaži, bez pitanja, a ja sam onako vrisnuo u nebo: Dođite, narode!”, prisjeća se Pejaković.

“Građani Bosne i Hercegovine, izađite na ulice i zaustavimo rukama ono što nas može preko noći dočekati da se nikada ne probudimo. Dođite pred Skupštinu, ne bojte se, svi na ulicu, cijelo Sarajevo, krenite rudari iz Breze, iz Zenice, krenite gladni, ne damo Bosne, ne damo!”, govorio je tada Pejaković.

“Ja sam osjećao više životinjski, a manje ljudski, da bi ta masa koja dođe ovdje, a došlo ih je 200.000, ja sam ih ciljano zvao, zaustavila daljnji progon u gradu i onemogućila bar ta prva dva-tri dana rat. Ja se više nisam plašio, ja sam znao da će doći toliko ljudi, i već uz ovo koliko je bilo ljudi, ja sam znao da ti strahovi prestaju, jer nisam sam. Nisam sada na durbinu, na snajperu, ja sam sada opkoljen svojim istomišljenicima koji se jednako tako boje za svoje porodice”, prisjetio se Pejaković.

Izvor: Al Jazeera