Šetajte do mile volje

Opozicija na ulicama Beograda (Reuters)

Osmog decembra takozvana srpska opozicija otpočela je protest protiv vlasti. Tačnije, ovo nešto oporbe skupljene s koca i konopca, atakuje na predsednika Srbije, Srpske napredne stranke (SNS) i svega ostalog u toj zemlji, Aleksandra Vučića. Oni bi tobož da ga smene. Dan kasnije Vučić je u stranačko grotlo sakupio nekakvu žensku čeljad (zvanično: skup žena SNS) i pred njima odgovorio Draganu Đilasu i društvu. Poručio im je da će se on(i) protiv bundžija “koji bi žene stavljali u tor” i zovu ih “fukse”, boriti svom snagom, pride i svim srcem, i da će ih pobeđivati “uvek i bezbroj puta”. Ovo poslednje valjda znači – dok im(mu) vladavina ne dojadi. Predsednik je, nema zbora, bio ljut dok je šetače nazvao divljacima, jer ne pada mu na pamet da takvima preda zemlju na upravljanje.

Njega su, reklo bi se, više od opozicionih lidera, naljutile reakcije na famoznim društvenim mrežama tim povodom, posebno glumca Sergeja Trifunovića, kojeg je, valjda da bi, rečeno bokeljskim lokalizmom, nulirao predvodnike, označio kao – ikonu opozicije. Njihova netrpeljivost je vremešnija, najviše zbog poruke, valjda naprednjacima i Njemu  (“piš..u na vaše grobove”), ali je ipak neprimereno što se jedan državnik javno obraća onima (iz naroda) koji ga kritikuju.

U obraćanju “opoziciji” bio je nemilosrdan. Šetajte do mile volje, ja ni jedan zahtev nikada neću da vam ispunim. Može i pet miliona da vas se skupi. Možete samo da dobijete izbore, a kada dobijete izbore ispunjavajte ono što je narodu obećano, a ja pod pritiscima neću da radim,  i po tome se razlikujem od drugih.

Tako govori čovek koji nijedno obećanje nije ispunio, osim jednog: čuvaću svoju stolicu po cenu života. Vučić u obraćanju narodu brani kriminalce i protuve, a svoje novinarske sluge štiti i hvali. Kao što je skoro (od)branio izvesnu novinarku Studija B, govoreći da je fina i čestita devojka, a ispostavilo se da je njen otac funkcioner SNS…

Predsednik je neraspoložen i zabrinut

Još u najavi formiranja vojske kosovskih Albanaca Vučić je upozoravao domaću i širu javnost da to (Srbiju?) vodi u katastrofu. Samo pre nekoliko nedelja gotovo da je Srbijancima obećavao da će to da spreči, a onda je lagano ublažavao retoriku. Molio je “ljude u Evropi i svetu da razumeju kakvi će problemi da nastanu ako neko ne reaguje na ponašanje prištinskih vlasti”.

Posebno ga je razljutilo usvajanje deklaracija o ujedinjenju Mitrovice, početkom novembra, kada je najavljeno i formiranje bezbednosnih snaga Kosova, odnosno oružanih snaga bivše srpske pokrajine. Nešto ranije, početkom ove godine predsedavajući kosovskog parlamenta Kadri Veselji poručio je Beogradu da se Albanci, ukoliko Srbija pokuša da se vrati na Kosovo, neće zaustaviti do Niša.

Kada je Priština ujedinjenju Mitrovice i formiranju vojske dodala da će taksa na uvoz robe iz Srbije ostati na snazi sve do dana srpskog priznanja kosovske nezavisnosti, Vučić je lakonično rekao da je “neraspoložen i zabrinut” i, po običaju, Albancima poručio “da treba da znaju da ni malo nije uplašen”. 

Vojska formirana, neka Srbi ne brinu

Prema najavama Kosovo je dobilo svoje odbrambene snage. Prva reakcija iz Beograda, ona predsednika Vučića bila je da zemljaci nemaju razloga za brigu. “Ne brinite. Svaki pokušaj napada na Srbe, Srbija će imati snage da vas zaštiti. Svaka zloupotreba njihove vojske i ulaz tamo gde je zabranjen, u skladu sa sporazumom koji je Srbija sklopila sa NATO, i bez saglasnosti lokalnog stanovništva i ukoliko vas budu napali, Srbija će imati snage da vas zaštiti.”

Onda sledi malo patriotizma. “Srbija se, veli Vučić, neće odreći svog naroda ni svoje trobojke niti dostojanstva i ponosa. Mi nazad više ne možemo, nemamo kud! Srbija”, kaže predsednik, čeka da Kosovo ukine svoje takse. “Moraće sve to da povuku i sve da se vrati na pređašnje stanje, a onda je Srbija spremna da razgovara. Znači – nikad! Ko zna koji put ponovio je da će Srbija da radi na očuvanju mira, ali da neće dopustiti “nove polazne pozicije” u kojima će neko da Srbiji objasni kako je u redu da trči trku na sto metara i da pusti to što je neko već pretrčao četrdeset. Sve je zbrčkao. Priština bi, kaže, u dijalog pošto je formirala vojsku, ističe Vučić i svoj kuduz iskaljuje pitajući: Šta još treba da uradimo, da vam damo pola Vojvodine i Pirotski okrug i da kažemo – uvedite i tu vojsku pa da budete zadovoljni.

“Sve što su uradili suprotno je međunarodnom pravu, duhu dijaloga i njihovim internim ‘ilegalnim propisima'”. U naletu neobičnih komparacija srpski predsednik je rekao i ovo: “Srbija, valjda po njima, u pregovorima treba da učestvuje kao pile koje donosi glavu na panj, a svako kome padne na pamet tu glavu može da odseče i još kaže da je to mnogo lepo i pametno što je to uradio”.

Vučić prozvao “sponzore”

U svom najnovijem obraćanju javnosti Vučić je iznenadio sve koji su ubeđeni da su ga “instalirali” Amerikanci. Srbija je, ističe, uložila ogromne napore da čuva mir i kompromis (šta god to značilo – prim. D.B.), a da je danas “sasvim jasno da ni Albanci ni njihovi sponzori nisu želeli mir”. Kao glavne sponzore označio je Sjedinjene Države, Veliku Britaniju i (po pitanju vojske) Nemačku.

Tek formirana Vojska Kosova, prema mišljenju srpskog predsednika, ugrozila je mir na Balkanu i stoga je Srbija uputila zahtev za hitno održavanje sednice Saveta bezbednoti Ujedinjenih nacija. Nada se da to “sponzori” neče sprečiti. Navodno su mu svetski moćnici na pitanje – na osnovu kog akta su odlučili da formiraju Vojsku Kosova – rekli da je Kosovo suverena država. Možda je ovaj nedostatak akta u srodstvu sa onim kada su Vučićevi radikali godinama otezali (čitaj: nisu ih dali) da Haškom tribunalu isporuče troje radikala (Vjerica Radeta, Petar Jojić i Jovo Ostojić), koji su se u procesu protiv Vojislava Šešelja ogrešili o Haški sud. Jer, pobogu, Srbija je imala slovo o saradnji sa Tribunalom, ali ne i sa poštovanjem tog međunarodnog suda.

Iznenađenje ili ne, ali Vučić je prozvao svetske moćnike i to bi veoma brzo moglo da se odrazi na njegovo dalje dugo ostajanje u “sedlu”. Kakva god da je opozicija ona ga pritiska. To i presija velikih sila da se priznanjem reši kosovsko pitanje narednih meseci svakako će uticati na Srbiju da se odluči: Evropa ili dalje poniranje?!

 

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera