SFF: Svijetleće baklje na festivalskom nebu

Piše: Nada Salom

Jedan od najvećih reditelja 20. vijeka, Federico Fellini, umro je u oktobru 1993, igrom slučaja, u vrijeme kada se u Sarajevu održavao filmski festival nazvan „Poslije kraja svijeta“. Festival mu je odao posljednju poštu na simboličan način – pokazivanjem desetak minuta iz njegovog filma „Osam i po“, a nije bilo nijednog gledaoca koji nije pomislio na njegovo remek-djelo, film „Amarkord“, na kadrove sa plutajućim brodom u magli i nagovještaj fašizma.

Kino pruža otpor

Veliki Fellini je u jednom od svojih posljednjih intervjua rekao da ništa, nikakav surogat, videokasete ni televizija, neće moći zamijeniti film.

„Kino i njegovi rituali pružat će otpor i ništa neće zamijeniti njegovu jedinstvenu, božanstvenu fascinaciju”, rekao je on.

Kazao je i kako će, možda, film biti prisiljen da živi u katakombama, da će se jedna mala grupa ljudi sastajati kako bi gledala filmove na velikom platnu i koja će „kino i film nositi kao male svijetleće baklje u očekivanju njegovog ponovnog rođenja“.

U Sarajevu, u kojem je smrt bila tako blizu, film nije umro. Prvi međunarodni filmski festival bio je simboličan gest, visokocivilizirani i moralni akt u gradu koji je postao poznat i po duhovnom otporu. A kako nije moglo drugačije, Festival su videoporukama podržali Bertolucci, Polanski, Irons, Schlendorff… uz nesebični angažman Vanesse Redgrave, Dane Rothberg i Zlate Kurt… Blizu stotinu ljudi volonterski je bilo uključeno u realizaciju Festivala, među njima i potpisnica ovog teksta.

Nekoliko hiljada posjetilaca je, izlažući se svakodnevnoj opasnosti od granatiranja i snajperskog djelovanja po ulicama Sarajeva, prečicama stizalo na gotovo tajno zakazivane prijepodnevne projekcije.

O festivalskoj atmosferi se ni sanjati nije moglo, ali je zato dokumentarni film imao iznimnu vrijednost, najviše zahvaljujući SaGI. Početkom opsade Sarajeva, aprila 1992. godine, SaGA je postala mjesto okupljanja intelektualaca, filmskih profesionalaca, umjetnika i studenata koji su, uprkos ratu, ostali u Sarajevu sa ciljem da sačuvaju svoj način života.

Snimljeno je preko 60 dokumentarnih filmova, a na Festivalu su prikazani „Voda“ Mirze Idrizovića, „Osam godina poslije“ Ademira Kenovića, „Godo“ Pjera Žalice, „Pista Života“ Dine Mustafića, „Vjenčanje“ Milana Trivića…

Direktor Internacionalnog  teatarskog i filmskog festivala (u okviru MESS-a), Haris Pašović, tada mi je u jednom razgovoru rekao kako vjeruje da će Festival postati tradicionalan i Sarajevo svrstati u red velikih svjetskih festivalskih centara.

Bio je sretan i zbog činjenice da je Festival vratio Sarajevo na stranice američke štampe poslije nekoliko dana šutnje. Pašović je na pitanja stranih novinara „Zašto u Sarajevu filmski festival“, najčešće odgovarao: „A zašto nas ubijaju?“

Obično bi, kaže, uslijedio osmjeh zbunjenosti, nijemo izvinjenje zbog previđanja temeljnih pitanja. Sarajlije ga nikada nisu pitale zašto filmski festival, kao što to ne čine ni danas, uoči 18. Sarajevo Film Festivala.

Najvažniji u regionu

Onaj ratni bio mu je preteča, a u njegovoj realizaciji učestvovao je i direktor SFF-a Miro Purivatra. Ovaj sadašnji već ima svoju zvijezdu na evropskom festivalskom nebu. I to u konkurenciji festivala poput Cannes Film Festivala (osnovan 1939, a održava se od 1946), pa najstarijeg u svijetu Filmskog festivala u Veneciji (1932), Berlinala (1951), San Sebastiana (1953) ili onih iz bivše Jugoslavije – Pule (1953) i beogradskog FEST-a (1971).

Sarajevo Film Festival se danas na dugačkoj listi festivala nastalih u posljednje dvije decenije, „jezikom političke istorije govoreći, poslije pada Berlinskog zida“, najviše poštuje kao najvažniji filmski festival u regionu i jedan od najjačih u Evropi.

Ovogodišnji (od 6. do 14. jula) otvorit će film “Djeca Sarajeva”, bh. rediteljice Aide Begić, koji je nedavno u Cannesu osvojio Posebno priznanje žirija. „Djeca“ se nalaze i u zvaničnom takmičarskom programu – igrani film, koji obilježava desetu godišnjicu i koji, po tradiciji, pobuđuje i najveću pažnju.

U konkurenciji je još osam filmova: iz Srbije politički triler „Ustanička ulica“ debitanta Miroslava Terzića; dva iz Austrije: „Na granici“ Floriana Flickra, koji će imati svjetsku premijeru u Sarajevu i „Šta je ljubav“, pet priča rediteljice Ruth Mader; tri iz Turske – debitantski film Emina Alpera „Iza brda“, „Glas moga oca“ reditelja Orhana Eskiköya i Zeynel Doğana, te rediteljski prvijenac Belmin Söylemez „Sadašnje vrijeme“. Rumunjski režiser Radu Jude se vraća u Sarajevo sa svojim drugim filmom, „Svi iz naše porodice“, a makedonska rediteljica Teona Mitevska dolazi sa filmom „Žena koja je obrisala suze“.

Njihova ostvarenja ocjenjivat će žiri kojem predsjedava Kornél Mundruczó, koji pripada grupi mladih, progresivnih mađarskih reditelja za koje kritika ističe kako su pokretači novog vala u mađarskoj, ali i evropskoj kinematografiji.

Članovi žirija su: Frederic Boyer, umjetnički direktor Tribeca Film Festivala; Ada Condeescu, rumunjska glumica; Eva Diederix, suosnivačica i generalna direktorica Elle Driver (Francuska), jedne od vodećih svjetskih kuća za prodaju i kupovinu filma i Igor Martinović, direktor fotografije igranih i dokumentarnih filmova, koji živi i radi u New Yorku.

Koja su najbolja ostvarenja iz oblasti dokumentarnog filma odlučit će žiri koji čine: Thomas Imbach, reditelj i producent iz Švicarske, Audrius Stonys, također nezavisni reditelj i producent iz Litvanije, te Damir Šagolj, bh. novinar koji je trenutno u Bangkoku kao Reutersov glavni fotograf za Tajland i Jugoistočnu Aziju.

Ermin Bravo, jedan od najnagrađivanijih glumaca u Bosni i Hercegovini, član je žirija Takmičarskog programa – kratki film, zajedno sa srbijanskim rediteljom Nikolom Ljucom, učesnikom u brojnim međunarodnim projektima i radionicama, uključujući i Sarajevo Talent Campus 2010. i Laurence Reymond, članicom selekcionog komiteta Directors’ Fortnight Cannes, Francuska.

A nagrada Srce Sarajeva – ono počasno prošle godine je rasplakalo Angelinu Jolie – stoji uz rame Zlatnog lava, Zlatnog medvjeda, Zlatne palme… Ove godine najboljem igranom filmu Srce donosi i novčanu nagradu u iznosu od 16.000 eura, dok specijalna nagrada žirija iznosi 10.000 eura. Srce Sarajeva najboljoj glumici i najboljem glumcu donijet će po 2.500 eura, koliko će pripasti i najboljem kratkom filmu, dok se najboljem dokumentarnom filmu, uz simbolično Srce Sarajeva, dodjeljuje novčana nagrada u iznosu od 3.000 eura. 

Legendarni fudbaler na crvenom tepihu

Na 18. Sarajevo Film Festivalu bit će prikazano čak 210 filmova iz 57 zemalja, a ko će sve od slavnih prošetati sarajevskim crvenim tepihom, još se ne zna.

Lista gostiju se stalno dopunjava imenima reditelja i protagonista filmova koji će publici predstaviti svoja ostvarenja.

Tek se zna da će Sarajevo Film Festival ugostiti i poznatu špansku glumicu i pjevačicu Victoriju Abril, reditelja koji se smatra za jednog od najznačajnijih savremenih autora, Belu Tarra i legendarnog fudbalera Erica Cantona. Cantona će publici predstaviti film „Buntovnici fudbala“, priču reditelja Gillesa Pereza i Gillesa Rofa o pet izvrsnih svjetskih fudbalera i njihovoj borbi van fudbalskih terena.

U okviru SFF-a održat će se i Regionalni forum o tome  šta se dešava sa filmskom industrijom u Jugoistočnoj Evropi, a organizatori najavljuju da će ovogodišnji, šesti po redu, Sarajevo Talent Campus bit domaćin velikom broju eminentnih stručnjaka iz  filmske umjetnosti, među kojima su: Aida Begić, Peter Belsito, Nancy Bishop, Philippe Bober, Remi Bonhomme, Gabriele Brunnenmeyer, Zeynel Dogan, Licia Eminenti, Orhan Eskikoy, Cristina Flutur, Lucile Hadžihalilović, Olivia Hetreed, Ilian Metev, Sydney Levine, Kate Leys, Leon Lučev, Katriel Schory, Eyal Sivan, Todd Solondz, Cosmina Stratan i mnogi drugi.

Programu Campusa će prisustvovati 69 odabranih učesnika iz 13 zemalja Jugoistočne Evrope, kao i iz četiri zemlje šire regije: Armenije, Azerbejdžana, Gruzije i Moldavije.

Izvor: Al Jazeera