Simulacija: Razorna moć atomske bombe

Šestog augusta 1945. godine, u 02:45 sati ujutro, američki bombarder Enola Gay, kojim je upravljo pukovnik Paul W. Tibbets, poletio je sa malog zapadnopacifičkog otoka Tinjan.

Umjesto konvencionalnih bombi i naoružanja, u spremištu je nosio samo jednu bombu, tešku 4.090 kilograma, nazvanu Little Boy (Mališan).

Odredište je bio japanski grad Hirošima.

Enola Gay je smrtonosnog “Mališana” na bazi uranija ispustila u 08:05 sati po lokalnom vremenu sa visine od 9.450 metara.

Bomba je detonirala na visini od 570 metara.

Od eksplozije i vatrene oluje koja je uslijedila na licu mjesta poginulo je između 70.000 i 80.000 ljudi, dok je ranjeno oko 70.000 osoba.

Prema nekim procjenama, temperatura na tlu, u blizini središta eksplozije, dosezala je i do 5.000 stepeni Celzijusa.

Snažni udarni val se kretao 800 kilometara na sat, a vatrene oluje uništile su gotovo sve unutar 12 kvadratnih kilometara.

Enormna eksplozija je prouzrokovala vreli oblak prašine i krhotina u obliku pečurke visok preko 15 kilometara.

Oblak se vidio sa udaljenosti od 560 kilometara.

Tri dana poslije Hirošime, Fat Boy, bomba na bazi plutonija, bačena je na grad Nagasaki.

Iako nešto jača od prve bombe, odnijela je manje života – između 35.000 i 40.000, a ranjeno oko 60.000 ljudi.

Okolna brda Nagasakija i djelomično promašena meta spasili su veliki broj stanovnika.

Hladni rat i Car bomba

Nakon završetka Drugog svjetskog rata, počinje drugi, Hladni rat i nametanje dvije velesile u naoružanju.

U toj utrci atomske bombe su igrale ključnu ulogu.

Dok su SAD i Sovjetski savez (Rusija) izvodili stotine nuklearnih testova, svijet je u strahu posmatrao razornu moć novog oružja.

Najjača atomska bomba ikad detonirana bila je ruska “Car bomba”, odnosno RDS-220 hidrogenska bomba.

“Car bomba” je bila toliko velika (teška 27 tona, duga osam metara i prečnika od 2,1 metar) da je tada najvećem ruskom bombarderu odstranjen dio poda i rezervoara da bi mogla biti pričvršćena.

Bomba je bačena s visine od 10.500 metara, a na njoj je bio i padobran, koji je usporio pad i dao posadi u avionu dovoljno vremena da se udalji od eksplozije.

Pala je na arhipelag Novaja Zemlja, sjeverno od kopnene Rusije.

Detonacija je bila toliko snažna da se potres osjetio u Finskoj (udaljenoj 900 kilometara), gdje su na nekim kućama popucali prozori, a udarni val je bio toliko snažan da je obišao Zemlju tri puta.

“Pečurka” nastala poslije eksplozije bila je visoka 65 kilometara.

Grafika u nastavku ilustrira snagu nekih od najpoznatijih atomskih bombi.

Mnoge od navedenih nikad nisu detonirane, kao američka termonuklearna bomba B41.

Interaktivna mapa Nukemap, koristeći interfejs Googleovih mapa, omogućuje korisnicima modeliranje eksplozije nuklearne bombe (trenutno postojeće, historijske ili proizvoljne) na bilo kojoj lokaciji u svijetu.

Prema riječima njenog tvorca, historičara nauke na Tehnološkom institutu Stevens u SAD-u, ona je napravljena s ciljem da pomogne u vizualizaciji nuklearnog oružja u razumljivim uslovima, da svakom korisniku približi nevjerovatni obim razaranja.

Šta bi atomska bomba učinila gradovima regiona, pogledajte u nastavku.

Izvor: Nukemap