Siromašni Egipćani na udaru poskupljenja vode
Piše: Abdul Rahman Mohamed
KAIRO – Nedavno povećanje cijena vode i komunalnih usluga u Egiptu dodatno je opteretilo građane ove države, budući da se još nisu prevazišle posljedice prošlomjesečnog povećanja cijena električne energije i goriva koje su porasle 40 posto kao dio programa “ekonomskih reformi” koje uvjetuje Međunarodni monetarni fond za odobravanje kredita.
Prema službenom listu, Egipatska vlada je odlučila povećati cijene vode za piće za 50 posto za prvu kategoriju potrošača (od nula do 10 kubnih metara), čime će cijena po metru kubnom iznositi 45 za razliku od ranijih 30 egipatskih piastera.
Također je donesena odluka da se za drugu kategoriju potrošača cijena poveća 71,4 posto, pa će tako cijena po kubnom metru iznositi 120 piastera, dok je ranije cijena bila 70. Za treću kategoriju potrošača cijena će se povećati za 37,5 posto, a za četvrtu 29 posto, dok će se cijena vode za privredne subjekte povećati sa 200 na 240 piastera, što predstavlja povećanje od 20 posto.
Odluka uključuje povećanje cijena komunalnih usluga, koje se obračunavaju kao procenat računa za vodu, te sada iznosi 63 posto računa za razliku od ranijih 57 posto za kućnu potrošnju, a 92 posto za privredne subjekte, umjesto nekadašnjih 80 posto.
Povećanje dolazi paralelno s rastom cijena javnog prevoza u različitim procentima sa maksimalno 25 posto u odnosu na prijašnje stanje, te mjesec nakon poskupljenja električne energije isto u različitim procentima, a najviše 42 posto, te nakon povećanja cijena goriva što je u nekim proizvodima doseglo 100 procenata prijašnje cijene.
Ravnodušnost režima
Komentirajući ove mjere, profesor ekonomije i islamskog bankarstva Ashraf Dawaba smatra da ubrzana procedura koju provodi egipatski režim kada se radi o povećanju cijena usluga i roba, uprkos činjenici da dolazi u okviru primjene obaveza preuzetih u dogovorima sa Međunarodnim monetarnom fondom, reflektira ravnodušnost režima prema društvenoj stvarnosti i onome što ona iziskuje, kao i odsustvo brige da se obezbijede bilo kakvi elementi socijalne zaštite.
Dawaba u razgovoru za Al Jazeeru upozorava na efekte i posljedice nastavka ovih mjera i oslanjanje u njihovoj primjeni na vojnu silu, koju smatra jedinim instrumentom režima u ovom trenutku za prisiljavanje građana da te mjere i provedu, izrazivši svoje očekivanje da će režim nastaviti sa praksom koja će samo ubrzati pogoršanje socijalnih i ekonomskih uvjeta u velikoj mjeri.
Dawaba smatra da ova iscrpljujuća ekonomska politika neće polučiti pozitivnim rezultatima u svakom slučaju jer se temelji na “krpljenju” dugova bez stvarnog povećanja proizvodnje. Ovo će dodatno pogoršati situaciju na svim nivoima, dok će režim i njegove pristalice, među poslovnim ljudima i političarima, ostati potpuno ravnodušni jer neće osjetiti posljedice novih mjera.
S druge strane, Mustafa Shaheen, ekonomista i profesor ekonomije na američkoj akademiji Oakland, smatra da ove mjere, iako se na prvi pogled čine kao nužne u okviru ispunjavanja uvjeta Međunarodnog monetarnog fonda, u svojoj suštini nisu ništa drugo nego napad na interes siromašnih stanovnika Egipta, budući da voda i prijevoz spadaju u osnovne životne potrebe.
Nesređena situacija
Shaheen kaže da “država koja poštuje svoje građane ni pod kojim okolnostima ne bi povećala cijene vode na ovaj način. Međutim, to što Egipat živi nesređenu situaciju u kojoj nema pravednog ekonomskog sistema kako bi se dobiti i tereti na pravedan način rasporedili razlog je zašto se nastavlja sa ovim mjerama.”
Također, smatra da ovakvo rasterećivanje državnog budžeta nije ostvarilo željene rezultate, odnosno ne ostvaruje se suficit kojim bi se realizirali novi projekti, kao što je slučaj i sa ranijim povećanjem kamata što je samo dodatno opteretilo državni budžet. Naglasio je kako je nužno da se država okrene prema definiranju okvira kojim bi se povećala proizvodnja i umanjile posljedice ovih mjera.
Nasuprot tome, Magdi Shendi, urednik egipatskog lista Al-Mashad, smatra da su ove mjere, uprkos tome što će povećati troškove srednjoj i siromašnoj klasi, prirodan rezultat uslova dogovora sa Međunarodnim monetarnim fondom. Mjere prate uslove i odgovor su na terete proširivanja pokrivenosti socijalnim osiguranjem onih slojeva društva koji nisu u mogućnosti plaćati isto.
Shendi za Al Jazeeru kaže kako postoji veća potreba da se premosti ekonomski i socijalni jaz osiguravanjem odgovarajućeg i dostojanstvenog statusa građanima na način da im se pruži besplatno liječenje i obrazovanje, te povećaju socijalna izdvajanja kako bi obuhvatila sve one u stanju potrebe. Ovim koracima i nametanjem progresivne stope poreza na visoke prihode, uz borbu protiv korupcije, država će uštedjeti stotine milijardi.
Izvor: Al Jazeera