Sjeverna Koreja nema šta izgubiti

Piše: Andrei Lankov

Prošlog ponedjeljka Vlada Sjeverne Koreje upozorila je svijet da se treba pripremiti za nuklearni rat na Korejskom poluotoku. Prema zvaničnom saopćenju, Oružane snage Sjeverne Koreje “imaju plan vojnih operacija u vlastitom stilu za oslobađanje Južne Koreje te napada na kopno Sjedinjenih Američkih Država”.

Uglavnom urednici vijesti vole takva saopćenja Pjongjanga – ipak su odlična za upadljive naslove – dok oni koji prate dešavanja u Sjevernoj Koreji ovakvu ratobornost dočekaju s ravnodušnošću. Takva saopćenja se gotovo redovno objavljuju.

Godine 2013. sjevernokorejska televizija prikazala je Kim Jong-una kako stoji ispred velike mape na kojoj pokazuje mete nuklearnih udara Sjeverne Koreje. Kao meta napada, osim očekivanih Washingtona i New Yorka, iz nekog razloga je naveden i grad Austin u američkoj saveznoj državi Texas.

Ovaj put bi situacija mogla biti ozbiljnija. Pjongjang možda nema namjeru početi nuklearni rat, ali zbog skorašnjeg razvoja situacije, sukob u Koreji je izgledniji nego ikad ranije.

Ključni događaj

Ključni događaj je Rezolucija 2270 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, usvojena 2. marta kao odgovor na nuklearne pokuse koje je Sjeverna Koreja izvela u januaru, nakon čega je uslijedilo i lansiranje projektila u februaru. Rezolucija 2270 je znatno strožija od ranijih i u osnovi je bez presedana.

Između ostalog, rezolucija zabranjuje Sjevernoj Koreji da izvozi minerale kao što su zlato, titanij i vanadij. Oni predstavljaju više od polovine izvoza Sjeverne Koreje, dok sam ugljen čini gotovo 40 posto izvoza.

Uvedena je i zabrana prodaje avionskog goriva Sjevernoj Koreji, kao i stroga ograničenja za sjevernokorejski transport, finansijske operacije i slično.

Dodatno su Sjedinjene Američke Države i Južna Koreja uveli vlastite unilateralne sankcije. Seul je zatvorio industrijsku zonu Kaesong, zajednički industrijski projekt u kojem gotovo 120 južnokorejskih kompanija zapošljava 50.000 sjevernokorejskih radnika.

U međuvremenu, SAD će sankcionirati banke trećih zemalja te druge kompanije koje imaju poslovni odnos sa Sjevernom Korejom. Ako se u potpunosti uvedu, takve mjere bi sasvim isključile Sjevernu Koreju iz globalnog finansijskog sistema.

Ako sankcije budu provodene sistematski, Sjeverna Koreja će pretrpjeti težak udarac. Njena ekonomija, koja se počela oporavljati posljednjih godina, vjerovatno će se opet smanjiti i životni standard će sigurno pasti.

To je neizbježna posljedica situacije u kojoj polovina zarade zemlje od izvoza ispari tokom noći. Ovo ohrabruje pristalice sankcija, koji vjeruju da će ove mjere bez presedana natjerati Sjevernu Koreju da sjedne za pregovarački stol i koje bi možda mogle dovesti do okončanja sjevernokorejskog nuklearnog programa.

Strane prijetnje

Nažalost, ova očekivanja su neosnovana. Vladajuća elita Sjeverne Koreje vjeruje da zemlja treba nuklearno oružje kako bi se suprotstavila stranim prijetnjama, a dobro se sjećaju tužnog kraja Muammara Gaddafija, jedinog diktatora koji je pristao predati svoj nuklearni program.

Ne zaboravljaju ni šta se desilo Ukrajini, zemlji kojoj je 1994. godine međunarodna zajednica garantirala teritorijalni integritet kao nagradu za odustajanje od nuklearnog oružja iz sovjetskog doba.

U isto vrijeme, osim u slučaju oružane pobune, sjevernokorejska javnost bukvalno nema način da utječe na državnu politiku. Uostalom, ovo je zemlja koja od kraja pedesetih godina prošlog stoljeća tvrdi da na svim izborima ima stopostotnu podršku za kandidate koje je izabrala vlada.

Vrijedi zapamtiti da je sjevernokorejski nuklearni program počeo poprimati današnji oblik devedesetih godina prošlog te tokom prve decenije ovog stoljeća, kada je vladala nestašica hrane i kada je gotovo milion Sjevernokorejaca umrlo od gladi.

Te teškoće nisu utjecale na državnu politiku, s obzirom na to da su donositelji odluka vjerovali kako je preživljavanje države i režima od ključne važnosti. Nuklearna oružja su nabavljena po svaku cijenu, dok su žrtve gladi žaljene, ali smatrane neophodnom cijenom koja se morala platiti za preživljavanje države.

Stav Pjongjanga

Ovaj put nema razloga da stav Pjongjanga bude drugačiji. Sankcije će otežati život Sjevernokorejaca, ali teško da će dovesti do željenih rezultata.

Međutim, izgledniji su neplanirani rezultati. Ako se osjeti stjeranom u ćošak, sjevernokorejska vlada bi se mogla okrenuti starim taktikama stvaranja kriza: prvo bi stvorila opasnu situaciju, a zatim bi izvukla ustupke kao nagradu za spremnost da se povuče.

Sada Pjongjang nema gotovo ništa da izgubi. Nakon Rezolucije 2270 teško je zamisliti šta svijet može učiniti da dodatno pritisne ovu odmetnutu državu. Ostaje da se vidi hoće li oštre riječi iz Pjongjanga pratiti oštre reakcije, koje bi možda uključivale korištenje oružja.

Naravno, nuklearno oružje vjerovatno neće biti korišteno, ali s obzirom na napetosti te često ponavljanu spremnost Južne Koreje da snažno uzvrati, čak i nekoliko artiljerijskih granata može izazvati krvavi sukob.

Korejski poluotok nije ništa sigurniji zbog odluka Vijeća sigurnosti UN-a, a te odluke vrlo malo doprinose uklanjanju nuklearne prijetnje.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera