Skandal u Jerusalemu ogledalo je odnosa u BiH

Jerusalem, mjesto novog skandala bh. diplomatije (EPA)

Diplomatsko predstavništvo Bosne i Hercegovine prisustvovalo je ceremoniji otvaranja Ambasade SAD-a u Jerusalemu uprkos činjenici da je veliki broj zemalja bojkotovao taj događaj. Kako i zašto se delegacija Bosne i Hercegovine našla među 22 zemlje koje su svojim prisustvom dale legitimitet premještanju američke ambasade iz Tel Aviva u Jerusalem posebno je pitanje, ali činjenica je da će zemlja zbog te nesmotrenosti pretrpjeti štetu na međunarodnom nivou i da je ugled ponovo narušen.

Još više zabrinjava činjenica da Predsjedništvo Bosne i Hercegovine i Ministarstvo vanjskih poslova (MVP) nisu bili upoznati s odlukom diplomatskog predstavništva da prisustvuje ceremoniji otvaranja ambasade, što su Al Jazeerinim reporterima potvrdili i član Predsjeništva Bosne i Hercegovine Bakir Izetbegović i ministar vanjskih poslova Igor Crnadak.

Izetbegović i Crnadak iznenađeni

Izetbegović je Al Jazeeeri priznao: “Da vam pravo kažem, nisam imao tu informaciju i nisu to trebali da rade bez konsultacija sa Predsjedništvom”, dodajući da će razgovarati o tom događaju.

Šef bh. diplomatije Igor Crnadak za Al Jazeeru je rekao da on nema informacije o prisutnosti delegacije Bosne i Hercegovine u Jerusalemu.

“Mi, kao Ministarstvo, niti dajemo saglasnost niti vodimo evidenciju niti pažljivo pratimo baš sve događaje, ceremonijalne, protokolarne, koji se organizuju za diplomatske predstavnike u drugim zemljama, tako da ja zaista nemam detalje oko ovog samog događaja”, istakao je i dodao:

“Ministarstvo inostranih poslova ne može da ima bilo kakav drugačiji stav u odnosu na stav koji je zauzelo Predsjedništvo, a vi dobro znate šta je bila pozicija Predsjedništva.”

U Bosni i Hercegovini izbijanje novog diplomatskog skandala nikoga ne čudi jer su Predsjedništvo Bosne i Hercegovine i MVP mjesta u kojima ne postoji koherentna, promišljena i cjelovita državna politika usmjerena na komunikaciju sa svijetom.

Univerzitetskog profesora iz Mostara Slavu Kukića “uopće ne čudi da je došlo do izbijanja skandala ovakvog tipa jer vanjska politika zemlje ne postoji nego je, kao i sve ostalo u BiH, podijeljena na tri nacionalna segmenta”.

Stranačke vanjske politike

“Ja mislim prije svega da Bosna i Hercegovina nema državnu delegaciju nigdje nego ima stranačke delegacije jednog od triju plemenskih poglavica i da, sukladno tome gdje se događaj odigrava, delegaciju čine partijske strukture jednog od plemenskih poglavica. Ja sam sasvim siguran da se to i sada dogodilo. Ne vjerujem ja da će se išta specijalno dogoditi prema BiH, jer o BiH u ozbiljnom svijetu postoji formirano mišljenje i trebat će vremena, a, bogami, i pameti da se to mišljenje promjeni.”

Pa iako takav politički potez nikoga ne čudi, Bosna i Hercegovina ponovo je uspjela narušiti svoj međunarodni ugled, a poseban problem leži u činjenici, pojašnjava Kukić, da se zemlja, u simboličkom smislu, svrstala na negativnu stranu. Takvo ponašanje više je matrica nego eksces, jasan je Kukić.

“Dakle, mi smo se svrstali, u simboličkom smislu, na negativnu stranu svugdje i u vezi sa svim, a ovo je samo dodatak na taj ukupan tetet koji nosimo i ništa drugo. Što se mene osobno tiče, nikada ne bih sugerirao da se priključimo takvom prkošenju čitavom svijetu onima koji u zadnjih 30 godina igraju ulogu svjetskih policajaca ili bilo kome drugom, jer je naspram toga čitav civilizirani svijet. A ako to ipak radimo, ne želim vjerovati da je to proizvod cjelokupne kolektivne bh. pameti, državne i političke, nego je to proizvod parcijalne stranačke pameti jednog od trojice etno-lidera.”

Skandal s prisustvom otvaranju američke ambasade u Jerusalemu za političku analitičarku iz Sarajeva Ivanu Marić dokaz je suštinske nefunkcionalnosti države Bosne i Hercegovine. Najviše smeta činjenica što su zbog nepostojanja jedinstvene državne vanjske politike pojedinci u DKP-ovima u prilici da se ponašaju onako kako oni to žele ili uz dogovor sa čelnicima stranaka koji su im omogućili službu.

Neorganizovanost i nefunkcionalnost

“To ustvari samo pokazuje koliko smo neorganizovani i nefunkcionalni i koliko su ambasade prepuštene pojedincima i koliko se jedni drugima ne žele petljati u područja djelovanja. Sada vidimo i na banalnim pitanjima, kakav je Erdoganov skup u Sarajevu, da se Srbi i Hrvati ne žele petljati u to, da se u probleme u Srebrenici između Srba i Bošnjaka Hrvati ne žele miješati. Vidimo da su potpuno odvojili rejone. Tako su prepustili određena ministarstva i ambasade onima koji njima upravljaju, pa se odlazi bez odobrenja ili upita Predsjedništva i MIP-a. To je samo odraz naše neorganizovanosti i duboke podijeljenosti.”

Marić pomalo ironično kaže da ovaj incident uopće neće narušiti međunarodni ugled Bosne i Hercegovine jer zemlja svakako ima jako lošu reputaciju u svijetu. Ipak, ponižavajuće je što je ovo vjerovatno čin pojedinca koji je iz vlastitih pobuda učinio stvar koja se Bosni i Hercegovini može “obiti o glavu”.

“Ovo neće toliko naštetiti ugledu koliko će potvrditi loš ugled BiH u svijetu, jer naša zemlja ima jako lošu reputaciju u svijetu nakon svih ovih dešavanja u zadnje vrijeme. Mi nemamo svoj jedinstveni stav ili izlazimo sa nekoliko zvaničnih stavova, dozvoljavamo da se preko BiH prelamaju interesi velikih sila i tu se primijeti da se i vanjska i unutrašnja politika u najmanjoj mjeri donosi unutar BiH i da se priklanjamo željama velikih sila. Ovo je još veći paradoks zato što je ovo neko uradio zato što ga je zanimalo to, taj događaj, i da iza ovoga ne stoje dublji planovi ili urote nego je proizvod nečije nepromišljenosti, zbog koje ćemo trpjeti nove napade i kritike. Prisustvovati nečemu takvom zaista je nedopustivo.”

Ovaj skandal ogledalo je unutrašnjih političkih odnosa u Bosni i Hercegovini, kaže direktor Umjetničke galerije Strajo Krsmanović, koji misli da prisustvo bh. delegacije na otvaranju američke ambasade u Jerusalemu nije samoinicijativni čin pojedinca.

Unutrašnje pitanje

“To je sada vrlo bitno koji je nivo bio, bez obzira na sve. U principu je problem da se to nije smjelo desiti ako je činjenica da Predsjedništvo i MIP ne znaju za to i onda je to incident unutrašnje prirode. Objektivno, cijeli je svijet to osudio i nama tamo nije mjesto. Međutim, činjenica da naše Predsjedništvo ne može odavno da se dogovori oko spoljne politike upućuje da bi tu trebalo nešto biti što ‘smrdi’ kod nas. Ne mogu tvrditi bez dokaza, ali ne vjerujem da se to neko samoinicijativno uputio. Bojim se da je to dio priče o neslozi unutar Predsjedništva i vladajućih partija, koji ne mogu ni oko čega da se dogovore, a naročito oko vanjske politike. Bojim se da bi tamo negdje mogao biti uzrok problema, ali, opet, sve je ovo što govorim vrlo hipotetički jer nemamo potpunih informacija.”

Krsmanović smatra da je svugdje gdje se naša diplomatija pojavi “pogodno” mjesto za izbijanje skandala i da je incident koji se dogodio u Jerusalemu jednako “velik” kao i svi drugi, ali da će zbog pažnje svjetske javnosti vjerovatno dobiti veće dimenzije.

“Naravno da je ugled narušen, s tim što to nije ni prvi ni jedini put da se desi jer se nama to dešava gdje god se pojavi naša diplomatija u inostranstvu. To je incident ni manji ni veći od incidenata koji nam se uobičajeno događaju. Možda je malo veći jer se desio na događaju koji posmatra cijeli svijet. Nama se dešava da Željana Zovko bude naša ambasadorica, pa bude predstavnik druge države u Evropskom parlamentu. Kada imate takve situacije, onda ovo ništa ne treba da nas čudi. Ja lično mislim da je uzrok problema unutrašnji, u Predsjedništvu ili MVP-u.”

Države na otvaranju

Izraelski Haaretz prenio je da su od 86 pozvanih predstavnici 22 države prisustvovali prijemu koji je organizovalo izraelsko Ministarstvo vanjskih poslova u čast otvaranja američke ambasade u Jerusalemu.

Prijemu su prisustvovali predstavnici Austrije, Mađarske, Rumunije i Češke uprkos stavu Evropske unije protiv premještanja američke ambasade, te diplomati iz Gvatemale, Paragvaja, Hondurasa, Bosne i Hercegovine, Gruzije, Makedonije, Mijanmara, Angole, Kameruna, Demokratske Republike Kongo, Republike Kongo, Dominikanske Republike, Etiopije, Kenije, Nigerije, Ruande, Zambije i Tanzanije.

Izvor: Al Jazeera